Andrijica Šimić
Andrija "Andrijica" Šimić (22. novembar 1833 – 5. februar 1905)[1] bio je hercegovački hajduk.
Andrijica Šimić | |
|---|---|
| Rođenje | 22. novembar 1833. |
| Smrt | 5. februar 1905 (71 godina) |
| Druga imena | Andrija |
| Zanimanje | Hajduk |
Biografija
urediAndrija Šimić (nadimak Andrijica) rođen je u Grudama, u hrvatskoj porodici od sedmoro djece: imao je brata i pet sestara. Sa deset godina seli se u Mostar da radi kod osmanlijskog age Tikvine kao najamni radnik. Tu je radio do 20. godine, kada se vratio u svoje selo.[2]
Osmanlijski poreznici su maltretirali lokalno stanovništvo, a u jednom trenutku su opljačkali njegovog oca naoružani. Andrijica je nakon toga odlučio da postane hajduk, odmetnik, da se bori protiv osmanlijske vlasti. U nekoliko navrata je bio proganjan i zatvaran, jer je također pljačkao i krao od muslimanskih i kršćanskih bogataša u regionu. Njegove pljačke su zahvatile ne samo osmanlijsku već i austrougarsku teritoriju u unutrašnjoj Dalmaciji, pa su čak i austrijske vlasti raspisale nalog za hapšenje njega i njegove grupe.
Pridružili su mu se i drugi mladići i šest godina je izbjegavao vlasti. Cilj im je bio da budu odmetnici na način sličan Robinu Hoodu, kradući od bogatih i dajući siromašnim seljacima.
Grupu su progonile austrougarske vlasti, a u jednom trenutku je u selu Zagvozd pucao i ubio pripadnika policije dok je pokušavao da pobjegne. Pobjegao je u selo Runoviće gdje je utočište našao kod porodice Garac. Međutim, Ante Garac i njegova supruga Kata zajedno sa još šestoro seljana vezali su ga u snu i predali vlastima.
Kada mu je konačno suđeno 1871. godine, osudili su ga na doživotnu robiju. Odležao je 33 godine u koperskom zatvoru kada je u 68. godini pušten na uslovnu slobodu zalaganjem svog posinka Joze koji je bio vojnik austro-ugarske vojske.
Kada se Andrijica vratio u Dalmaciju, Splićani su to proslavili trodnevnim veseljem i dali mu obilne priloge. Odlučio je proputovati cijelu Dalmaciju, pričajući priče o svojim eskapadama mnogima na cesti.
Jednog dana je zalutao nazad u nekada kobno selo Runoviće i tamo umro. Kada je umro, od novca u njegovom džepu bila je jedna kruna i dva para.
Ivan Mimica Zunkalo (1862 – 1945) služio je kaznu u zatvoru zajedno sa Šimićem i za to vrijeme komponovao 3616 deseterosložnih stihova epske poezije koju je objavio 1892. godine. Šimić je kasnije bio tema i nekoliko drugih epskih pjesama, lirskih stihova, drama. i romane, kao i dokumentarni film Hrvatske radiotelevizije iz 1995. godine.
Lokalna vlast u Imotskom odlučila je da 1991. godine podigne spomenik na njegovom grobu u Runovićima . Skulpturu je odlio splitski umjetnik Ante Strinić.
Literatura
uredi- Mijo Milas: Hajduk Andrijica Šimić, Zagreb, 1972.
- Mijo Milas: Hrvatski narodni junak hajduk Andrijica Šimić, Split, 1996.
Reference
uredi- ^ Mijo Milas, 1996., str. 9., podrubnica 4 na str. 9.
- ^ d.o.o, OliveBH. "Hajduk Andrijica Šimić (1853-1905)". infobiro.ba. Arhivirano s originala, 2. 12. 2022. Pristupljeno 16. 9. 2023.