Međunarodna fonetska abeceda

Međunarodna fonetska abeceda (poznata je po skraćenici IPA od engleskog naziva International Phonetic Alphabet, a ponekad i API od francuskog Alphabet phonétique international) sistem je znakova za fonetsku transkripciju uglavnom zasnovan na latinici. Sastavilo ga je Međunarodno fonetsko društvo da bi se standardizovao prikaz zvukova govornih jezika.[1] Abecedom se služe leksikografi, učitelji i učenici stranih jezika, lingvisti, logopedi, pjevači, glumci, stvaraoci umjetnih jezika i prevodioci.[2][3]

Službena tabela abecede. Kliknite na datoteku da biste je uvećali.

Abeceda je stvorena tako da predstavlja samo one odlike jezika koje su karakteristične za govorni jezik: foneme, intonaciju i razdvajanje riječi i slogova.[1] Za predstavljanje dodatnih glasova poput škrgutanja zuba, vrskanja i zvukova proizvedenih rascjepom nepca, može se koristiti dodatna skupina simbola koji se nazivaju "proširenje za IPA".[2]

IPA simboli sastoje se od dva ili jednog simbola dvije vrste: slova i dijakritičkih znakova. Naprimjer, zvuk slova ⟨t⟩ u engleskom jeziku može se predstaviti na dva načina: [t] ili kao [t̺ʰ] zavisno od toga koliko precizno želimo predstaviti zvuk. Kose crte često se koriste za prikaz šire transkripcije, jer /t/ može biti zvuk [t̺ʰ] ili [t], zavisno od konteksta u kojem se upotrebljava i o kojem se jeziku radi.

Međunarodno fonetsko društvo povremeno dodaje, uklanja ili mijenja slova i/ili dijakritičke znakove. Prema najnovijoj promjeni iz 2005,[4] abeceda sadrži 107 slova, 52 dijakritička znaka i četiri oznake za prozodiju. Mogu se pronaći na desnoj strani, odmah pored uvodnog dijela ove stranice ili na web-stranici IPA-a.[5]

Historija uredi

Godine 1886, skupina francuskih i britanskih naučnika koje je predvodio francuski lingvist Paul Passy osnovala je ono što će od 1897. biti poznato kao Međunarodno fonetsko društvo (francuski: Association phonétique internationale).[6] Prvobitna abeceda zasnivala se na pravopisnoj reformi engleskog jezika poznatoj kao romikška abeceda. Međutim, bilo je dozvoljeno da se vrijednosti znakova razlikuju kako bi se abeceda mogla koristiti i za druge jezike.[7] Naprimjer, zvuk [ʃ] (š kao u riječi šešir) bio je zastupljen slovom ⟨c⟩ u engleskom, a slovom ⟨ch⟩ u francuskom.[6] Godine 1888, abeceda je revidirana tako da se jedan znak odnosi na bilo koji jezik, time postavljajući temelj za sve buduće verzije.[6][8] Do ideje za stvaranje međunarodne fonetske abecede došao je Otto Jespersen, što je i u pismu predložio Paulu Passyju. Abecedu su stvorili A. J. Ellis, Henry Sweet, Daniel Jones i Passy.[9]

Abeceda je prošla kroz mnoge verzije od svog nastanka. Nakon većih izmjena i proširenja 1990. i 1932, abeceda je ostala nepromijenjena sve do Konferencije u njemačkom gradu Kielu 1989. Do manjih promjena došlo je 1993. dodavanjem četiri slova za srednje samoglasnike srednjeg reda[2] i uklanjanjem slova za bezvučne implozivne suglasnike.[10] Posljednja izmjena abecede dogodila se u maju 2005. kad je dodano slovo za tapkavi usnenozubno glas.[11] Osim dodavanja i uklanjanja slova, ostale promjene uglavnom čine promjena naziva slova, te tipografskih promjena.[2]

Godine 1990, stvoreno je proširenje za međunarodnu fonetsku abecedu koje je službeno usvojilo Međunarodno kliničko-fonetičko i lingvističko društvo 1994.[12]

Reference uredi

  1. ^ a b International Phonetic Association (IPA), Handbook.
  2. ^ a b c d MacMahon, Michael K. C. (1996). "Phonetic Notation". u P. T. Daniels and W. Bright (eds.) (ured.). The World's Writing Systems. New York: Oxford University Press. str. 821–846. ISBN 0-19-507993-0.CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  3. ^ Wall, Joan (1989). International Phonetic Alphabet for Singers: A Manual for English and Foreign Language Diction. Pst. ISBN 1-877761-50-8.
  4. ^ "IPA: Alphabet". Langsci.ucl.ac.uk. Arhivirano s originala 10. 10. 2012. Pristupljeno 20. 11. 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  5. ^ "Full IPA Chart". internationalphoneticassociation.org. Pristupljeno 20. 11. 2015.
  6. ^ a b c International Phonetic Association, Handbook, str. 194–196
  7. ^ "Originally, the aim was to make available a set of phonetic symbols which would be given different articulatory values, if necessary, in different languages." (International Phonetic Association, Handbook, str. 195–196)
  8. ^ Passy, Paul (1888). "Our revised alphabet". The Phonetic Teacher: 57–60.
  9. ^ IPA na enciklopediji Encyclopædia Britannica
  10. ^ Pullum i Ladusaw, Phonetic Symbol Guide, str. 152, 209
  11. ^ Nicolaidis, Katerina (1. 9. 2005). "Approval of New IPA Sound: The Labiodental Flap". International Phonetic Association. Arhivirano s originala, 2. 9. 2006. Pristupljeno 17. 9. 2006.
  12. ^ International Phonetic Association, Handbook, str. 186

Vanjski linkovi uredi