Kolo (igra) je tradicionalni, kolektivni narodni ples koji izvode plesači, međusobno povezani u lanac. Ime vjerovatno potječe od staroslavenske riječi za "točak" (kolo).[1] Pod nazivom kolo javlja se u dinarskim krajevima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji.[2]

Kolo, tradicionalna narodna igra
Kolo u izvođenju folklornog ansambla
Nematerijalna kulturna baština
RegijaEvropa
Država Srbija
PredlagačFakultet muzičke umjetnosti, Ansambl "Kolo", CIOTIS - Centar za istraživanje i očuvanje tradicionalnih igara Srbije
Svjetska baština
Lista upisaReprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
UNESCO oznaka01270
Datum upisa2017.
Lokacija upisaUNESCO

Igrači se obično kreću u kružnoj liniji držeći se spuštenih ruku.[3] Izvodi se uz muzičku pratnju na privatnim i javnim skupovima, pri čemu ima važnu ulogu u stvaranju zajedničkog identiteta na različitim nivoima, od lokalnog do državnog.

Izvođači su i kulturno-umjetnička društva i folklorne grupe prisutne u lokalnim zajednicama, organizacijom lokalnih, regionalnih i nacionalnih sajmova, festivala i takmičenja. Učenje i prenošenje znanja igranja kola obezbjeđuje se kroz direktno učešće članova u aktivnostima folklorne grupe. Znanja se stiču i kroz redovno obrazovanje i u baletskim i muzičkim školama.

Oblici kola i tipovi kola mogu se podijeliti na više načina ali su u koreografiji prihvaćine slijedeće podjele:

  • Oblici sa neogrančenim brojem plesača (otvoreno i zatvoreno kolo)
  • Oblici sa ograničenim brojem plesača (solo ples, plesovi u parovima, trojkama četvorkama…)
  • Složeni oblici plesova – nastali kombinacijom prethodna dva oblika plesa.

Postoje oblici, kolo na kolu, kolo u kolu, i drugi koreografski oblici ali se oni danas ređe igraju i viđaju izvan kulturno umetničkih društava.

Najčešće držanje između igrača u kolu je za ruke, a može biti ispod ruke, sa ispretpletanim rukama (lesa), sa rukama na ramenima, zagrljeni i dr.

Gluho kolo

uredi

Gluho kolo je obično zatvoreni kružni ples i izvodi se bez muzike. Mogu mu prethoditi ili ga slijediti vokalne ili instrumentalne izvedbe. Plešu ga dva ili više plesača. Broj plesača nije ograničen. Broj plesača do dvadeset čini ples kola skladnim i obično do tog broja plesača se ne javlja nesklad u naglašenim koracima. Koraci i figure, često snažni i impresivni, zavise od raspoloženja i želje učesnika.

Sam ples karakterišu usklađeni udarci stopala plesača o plesnu površinu i daju daju ritam plesu, ubrzavajući ga ili usporavajući. Gluvo kolo ne poznaje plesni par, muškarca i ženu kao plesače pojedine dionice plesa, a događa se da kolo plešu samo žene ili samo muškarci.[2]

Ovo kolo na Kordunu se zove đikac, u Bukovici bukovačko kolo, a u Bosanskoj Krajini Glamočko kolo. U kolu Đikac akcenat nije na ljepoti igranja, već na snazi momaka i djevojaka. Nekada davno kolo su mogle da igraju samo udavače, a ona koja uspijee da do kraja odigra gluvo kolo dokazala je da je fizički potpuno zdrava i spremna za brak.[4]

Kozaračko kolo

uredi

Kozaračko kolo nastalo je u selima na obroncima planine Kozare, po čemu je i dobilo ime. Postoji muško momačko kolo, kao i žensko djevojačko. Igra se i pjeva bez svirača, i to ritmički uz pjesmu. Prije Drugog svjetskog rata kolo je imalo "meraklijski" karakter. Ono je odzvanjalo radošću, nemirom, i znalo biti zadirljivo i izazivačko. Kozaračko kolo se naročito prenosilo širom Jugoslavije u toku Narodnooslobodilačke borbe.

Kozaračko kolo se igra na lijevu stranu, sa rukama u prepletu i drži se u velikom krugu. Onaj koji započinje pjesmu u kolu na jednoj strani ima dvojicu koji mu pomažu, a ostali ga prate na njegovoj strani, dok druga strana kola ćuti. Oni koji vode zatalasaju kolo svom snagom prema drugoj strani i pjevajući opet vrate kolo na staro mjesto. Čim on završi pjevanje, onda to isto pjevanje započinje jedan, na drugoj strani.

Nijemo kolo Dalmatinske zagore
Nematerijalna kulturna baština
RegijaEvropa
Država  Hrvatska
ZajednicaHrvatska zagora
PredlagačMinistarstvo kulture
KriterijR.1-R.5
Svjetska baština
Lista upisaReprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
UNESCO oznaka00359
Datum upisa2009.
Lokacija upisaUNESCO

Nematerijalna kulturna baština

uredi

Kolo je usko povezano s rumunskom horom i bugarskom horo, kolo je jedan od mnogih evropskih lančanih plesova koji su preživjeli iz antičkih vremena. Horo ili oro potiče od grčke reči horos, što znači skup ljudi, igranka, igra.

Na područjima Crne Gore, jugoistočne Srbije, Makedonije i Bugarske koristi se termin oro. U ostalim krajevima na Balkanu koristi se pojam Kolo.

Od ovih pojmova nastali su:

  • Koregrafija – opisivanje i osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
  • Etnokoreologija – nauka koja se bavi proučavanjem narodnih plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.

Kolo se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog nasleđa u Srbiji. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju održanom 2017. god. u Južnoj Koreji[5]

Gluho kolo Dalmatinske Zagore se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa u Hrvatskoj.[6] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano 2009. god.[7]

Reference

uredi