Katari

Katari i katarizam (grč. καθαροί - katharoi = čisti) su oznake za srednjovjekovni kršćanski dualistički ili gnostički preporodni pokret koji je napredovao u nekim oblastima Evrope, a posebno u Sjevernoj Italiji, Južnoj Francuskoj i na Balkanu, uključujući i Bosnu, između 12. i 14. stoljeća. Katarska vjerovanja varirala su između zajednica, jer katarizam je u početku poučavali asketski svećenici koji su postavili nekoliko smjernica. Katolička crkva osudila je takvu praksu, uključujući i konsolamentni ritual, kojim su kršteni podizani na status katarskih 'prefekta'.

Paulicianizam i Evropa

Mapa koja označava rute katarskih kastela (plavi kvadrati i linije) u Južnoj Francuskoj oko prijelaza uj 13. stoljeće

Progon (golih) Katara iz Karkasonа, 1209.

Katarizam je imao svoje korijene u pavlicianizmu – pokretu u Armeniji i istočnoj bizantijskoj Anadoliji i bogumilstvu Prvog bugarskog carstva, koji su bili pod uticajem paulikijana koje je Bizantija preselila u Trakiju (Filipopolis).

Iako se pojam "Katar" (izvorno: Catar) stoljećima koristi za identifikaciju pokreta, bez obzira da li se sam pokret identificirao sa ovim imenom, pitanje njihovog imenovanja još uvijek je diskutabilno. U katarskim tekstovima, termini "Good men" (Bons hommes) ili "dobri kršćani" su opća samoidentifikacija, asocirajući i na srednjovjekovni naziv „Dobri Bošnjanini“.

Ideja o dva Boga ili principa, od kojih je jedan dobar, a drugi zao, bila je u središtu katarskih uvjerenja. Dobri Bog je Bog Novog zavjeta i tvorac duhovnog carstva, u suprotnosti sa zlom Starog zavjeta gdje je katarski Bog-tvorac fizičkog svijeta, a posebno njihovi progonitelji, identifikovani kao Sotona. Sva vidljiva materija, uključujući i ljudsko tijelo, su zlo koje je Bog stvorio; stvar je stoga uprljana sa grijehom. Ovo je bila antiteza monoteističke Katoličke crkve, čiji je osnovni princip da postoji samo jedan Bog, koji je stvorio sve stvari vidljive i nevidljive. Katari su kroz ljudske duhove bili bespolni duhovi anđela, zarobljeni u fizičkom stvaranju Boga zla, prokleta da bude reinkarnacija dok katarski vjernici postižu spasenje u ritualu zvanom Konzolament.

Od samog početka svoje vladavine, papa Inocentije III pokušavao je da okonča katarizam slanjem misionara i uvjeravanjem lokalnih vlasti da djeluju protiv njih. Godine 1208, papin izaslanik Pierre de Castelnau je ubijen, vraćajući se u Rim nakon ekskomunikacije grofa Raymond VI Toulouskog, koja je, po njegovom mišljenju, bila previše blaga sa Katare. Papa Inocentije III tada napušta opciju slanja misionara i pravnika, izjavio je Pierre de Castelnau, kršćanski mučenik i pokrenuo Katarski krstaški rat koja je okončala katarizam.

Vjerovanja

Vjerovanja Katari su počivala na aksiomu da u svakom čovjeku postoji biće božanske svjetlosti. Ta svjetlost je, po njima, bila duh, koji je zarobljen u ovozemaljsku iskvarenost, koja je utjelovljena u materijalnom svijetu. Taj iskvareni svijet je stvorilo niža božanstva, ali taj svijet, sam po sebi, nije “pravi Bog”, iako se (u tom svijetu) predstavlja kao “jedan i jedini”. Katari to niže božanstvo poistovječuju sa Satanom. U suštini, onog Boga koga slavi rimska crkva, Katari su smatrali lažnim i da je takva crkva propala u materijalnu iskvarenost. Cilj katarskog učenja bio je oslobađenje ograničenosti duhovnih dometa i iskvarenosti materijalne egzistencije. Put oslobođenja je najprije podrazumijevao buđenje iz srednjevekovne “društvene stvarnosti” sa njenim crkvenim dogmama, i hijerarhijskim strukturama. Svoje mrtve, Katari nisu sahranjivali na crkvenim grobljima, nego u prirodnom okruženju. Postoje pisani podaci da se Katari

"ne brinu o ukopu mrtvih u crkvu ili groblje, izuzevši slučajeve kada se prikriju, govoreći da je bolje pokopavati se na drugim mjestima...Tako oni često i urede, da budu pokopani u polju ili voćnjaku".

U regenburškom Kodu X5 iz 15. stoljeća, za Valdeneze, navodi se:

"Oni ne priznaju crkveni pokop, nego govore i vjeruju, da se jednako može pokopavati posvuda. Oni također ne vjeruju da je groblje više sveto nego njiva ili koje drugo mjesto, voćnjak ili koja mu draga zemlja".

Historija

Sveti Dominik je predsjedavao inkvizicijom protiv Katara, 1459.

Katarska vjerovanja izvorno potiču od bogumila sa Balkana, a na zapad su se, preko Dalmacije, proširila prema Sjevernoj Italiji i Francuskoj. Zabilježeno je da su mnogi slavenski apokrifi prevođeni na latinski i širili se su među Katarima. Takođe je postojala i određena idejna sličnost sa ranim pavlićanima sa Bliskog Istoka i Trakije

Prvi zabilježeni katar se pojavio u Limuzenu između 1012. i 1020. Nekoliko ih je otkriveno i ubijeno u Touluseu 1022. Sinod u Beču (1028.) i Touluseu (1056.) osudio je rastuće učenje, a propovijednici su ubrzo poslani na teren da suzbiju katarsku doktrinu. Unatoč svemu, katarstvo je ipak nastavilo da se širi, zahvaljujući putujućim trubadurima, a na današnjem jugu Francuske su stekli čvrsto uporište pod zaštitom Viljema, vojvode od Akvitanije (Aquitaine), brojnih grofova iz Tuluza i značajnih krugova tamošnjeg plemstva. Jedno od uporišta nalazilo se u Karkasonu, kojim su upravljali čuveni Trenkaveli. U to vrijeme, oblast Langdok (u kojoj se govorio oksitanski jezik) bila je čuvena po visokoj kulturi, toleranciji i slobodoumlju. Smatra se da su katari doprinijeli emancipaciji umjetnosti, jer su u južnoj Francuskoj trubaduri stvorili širok spektar književnih pravaca, dok je na sjeveru, gdje je katarstvo bilo slabo prihvaćeno, poezija trubadura uglavnom bila šablonska, najčešće posvećena slavnim bitkama aristokratije.

Katari su odbijali plaćanje poreza rimskoj crkvi i uporno se bunili protiv njene iskvarenosti. Inače, pokret nije imao centar i poznato je da ih je bilo još i u oblastima koje su danas dijelovi Italije, Njemačke, Francuske, Španije, pa i Engleske.

Sabor u Sen Feliksu

Glavni članak: Sabor u Sen Feliksu

Značajna godina u katarskoj historiji je 1167, kada je održan sabor u Sen Feliksu (Saint-Félix-Lauragais), na kojem se odlučivalo o teritorijalnom razgraničenju katarskih crkvi. Saboru, koji predstavlja značajnu tačku u razvoju evropskog dualističkog kršćanstva, prisustvovali su brojni predstavnici katarskih zajednica Langdoka, Lombardije, Francuske i Katalonije, a predsjedavao je Otac Nikita, bogumilski poglavar Konstantinopolja.

Godine 1179. održan je Treći lateranski koncil katoličke crkve, na kojem su heretici izopćeni i stavljeni u nadležnost svjetovnih vlasti koje su ih dužne progoniti.

Katarski krstaški rat

Glavni članak: Katarski krstaški rat

Spaljivanje Katara na lomači.

Početkom 13. stoljeća, protiv katara, crkva preduzima ofanzivu. Crkva je 1209. godine osnovala red svetog Franje koji ističu evanđeosko siromaštvo i nastoji onemogućiti katarsku propagandu protiv bogatsva crkve. Također potvrđuje red svetog Domenika, koji je usmjeren na preobraćanje „bezbožnika“ putem ubjeđivanja, inkvizicijom i lomačom. Godine 1215. Četvrti lateranski koncil legalizirao je nove redove i inkviziciju.

Papa Inoćentije III pokreće tzv. krstaški rat protiv Katara u Langdoku (danas južna Francuska) koji pustoši zemlju u periodu od 1209. do 1229. godine. Nasilje prema Katarima je bio veoma grubo, čak i prema srednjovjekovnim mjerilima. Na početku rata krstaši su pogubili cijeli jedan grad – Bezijer sa 10.000 stanovnika. Dana 15. augusta 1209. godine krstaši su osvojili Karkason, a stanovništvu su oteli svu imovinu i protjerali gole ljude iz grada. Nakon tog progona, mnogi katari bježe u Bosnu. Papin legat, kardinal Konrad, 1223. godine piše da na Balkanu živi njihov starješina, kojeg albižani smatraju svojim papom i kojem dolaze po savjete. U to vrijeme je na čelu Starobosanske crkve bio djed Rastudije.

Nakon dvadesetogodišnjih borbi, katare je savladao Simon de Monfort, koji je prije toga (1202. godine) sudjelovao i u pokolju Zadrana. U ovom ratu, teritorija Francuske se gotovo udvostručava, uključujući područja koja su kulturno i jezički bila bliža Kataloniji nego Francuskoj.

Također pogledajte

• Antonin Gadal
• Manisola
• Bogumili

Dopunska literatura

• Arnold, John H, Inquisition & Power, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, ISBN 0-8122-3618-1. An excellent and meticulously researched work dealing with Catharism in the context of the Inquisition's evolution; analyses Inquisitorial practice as the construction of the "confessing subject".
• Barber, Malcolm (2000), The Cathars: Dualist heretics in Languedoc in the High Middle Ages, Harlow: Longman, ISBN 978-0582256620CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Berlioz, Jacques (1994), Tuez-les tous Dieu reconnaîtra les siens. Le massacre de Béziers et la croisade des Albigeois vus par Césaire de Heisterbach (jezik: French), LoubatièresCS1 održavanje: nepoznati jezik (link). A discussion of the command "Kill them all, God will know his own." recorded by a contemporary Cistercian Chronicler.
• francuski: ' Biget, Jean-Louis (2007), * Hérésie et inquisition dans le midi de la France, Paris : Picard (Les médiévistes français), 2007.
• Brunn, Uwe (2006), Des contestataires aux « cathares » : Discours de réforme et propagande antihérétique dans les pays du Rhin et de la Meuse avant l'Inquisition, Paris, Institut d'études augustiniennes
• Burr, David (1996), Bernard Gui: Inquisitor's Manual, Internet History Sourcebooks Project, New York City: Fordham University, arhivirano s originala, 10. 9. 2013, pristupljeno 25. 5. 2013CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Caernaii, Petrus Vallis, Historia Albigensium et Sacri Belli in Eos (PDF), Migne Patrologia Latina (jezik: Latin), 213, 0543-0711CS1 održavanje: nepoznati jezik (link). An history of the Albigensian war told by a contemporary.
• Chesterton, G. K. (1910), What's Wrong with the World CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Clark, Elizabeth A. (2001), "Women, Gender, and the Study of Christian History", Church History, 70, Cambridge University Press, str. 395–426, JSTOR 3654496CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Jean Duvernoy, Jean: transcriptions of inquisitorial manuscripts, many hitherto unpublished
• Dondaine, Antoine OP (1939), Un traité neo-manichéen du XIIIe siècle: Le Liber de duobus principiis, suivi d'un fragment de rituel Cathare (jezik: French), Rome: Institutum Historicum Fratrum PraedicatorumCS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Frassatto, Michael, ured. (1996) [1975]. Heresy and the Persecuting Society in the Middle Ages: Essays on the Work of R.I. Moore. Medieval Academy of America. ISBN 978-9004150980. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Given, James (1992). Inquisition and Medieval Society: Power, Discipline, and Resistance in Languedoc. Cornell University Press. ISBN 978-0801487590.
• Godlike Productions (2010), Web Forum: Before the Catholics, The Cathars taught of Jesus, Power of Love, Godlike Productions, Zero Point Ltd., arhivirano s originala, 22. 7. 2013, pristupljeno 5. 12. 2016
• Gui, Bernard; Shirley, Janet (2006), The Inquisitor's Guide: A Medieval Manual on Heretics, Welwyn Garden City: Ravenhall Books, ISBN 978-1905043095 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Henry, William (2002), Secrets of The Cathars: Why the Dark Age Church Was Out to Destroy Them, Biblioteca Pleyades and Atlantis Rising
• Innocent III (1855), Volume 216, Patrologia Cursus Completus, Paris: Jacques Paul Migne CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link).
• John of Damascus (2012) [1958], Writings: The Fount of Knowledge: The Philosophical Chapters, On Heresies, The Orthodox Faith, The Fathers of the Church, Translator: Frederic H Chase (Reprint izd.), CreateSpace, ISBN 978-1470149246 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Johnson, Paul (1976), A History of Christianity, Atheneum, ISBN 0-689-70591-3
• Johnston, Ruth A (2011), All Things Medieval: An Encyclopedia of the Medieval World, Greenwood Press, str. 115, ISBN 978-0313364624CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Johnston, William M (2000). Encyclopedia of Monasticism. Fitzroy Dearborn Publishers. ISBN 1-57958-090-4.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Kaelber, Lutz (1997). "Weavers into Heretics? The Social Organization of Early-Thirteenth-Century Catharism in Comparative Perspective". Social Science History, vol. 21, no. 1: 111–137. CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Kienzle, Beverly Mayne (2001), Cistercians, heresy, and Crusade in Occitania, 1145–1229, York Medieval Press, ISBN 978-1903153000CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Lambert, Malcolm (1998). The Cathars. Oxford, UK: Blackwell. ISBN 978-0631143437.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Lambert, Malcolm (2002). Medieval Heresy: Popular Movements from the Gregorian Reform to the Reformation. Oxford: Blackwell. ISBN 978-0631222767.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Lansing, Carol (1998). Power and Purity: Cathar Heresy in Medieval Italy. Oxford University Press (USA). ISBN 978-0195149807.
• Le Roy Ladurie, Emmanuel (1979). Montaillou: The Promised Land of Error, Barbara Bray translator. Vintage Books. ISBN 978-0807615980. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Luscombe, David; Riley-Smith, Jonathan (2004), The new Cambridge medieval history: c. 1024 – c. 1198, str. 522CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Madaule, Jacques (1967). The Albigensian Crusade: An Historical Essay. New York: Fordham UP.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Magee, Dr M D (12. 12. 2002), Heresy and the Inquisition II Persecution of Heretics, arhivirano s originala, 12. 3. 2017, pristupljeno 5. 12. 2016.
• Mann, Judith (2002), The Trail of Gnosis, Gnosis Traditions Press
• Markale, Jean (2003), Montségur and the Mystery of the Cathars, Inner Traditions, ISBN 978-0892810901, arhivirano s originala, 4. 12. 2003, pristupljeno 5. 12. 2016
• Martin, Sean (2005), The Cathars: The Most Successful Heresy of the Middle Ages, Pocket Essentials, ISBN 1-904048-33-1, arhivirano s originala, 22. 2. 2014, pristupljeno 5. 12. 2016 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Maris, Yves (2006), Cathars – Memories of an initiate, AdA.
• Maseko, Achim N. (2008), Church Schism & Corruption, South Africa: Lulu.com, str. 482, ISBN 9781409221869CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Moore, John Clare (2003), Pope Innocent III (1160/61–1216): To Root Up and to Plant, Brill, str. 180, ISBN 90-04-12925-1CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Moore, R I (1985). The Origins of European Dissent. Oxford: Wiley-Blackwell. ISBN 978-0631144045. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Moore, R I (1995). The Birth of Heresy. Medieval Academy of America. ISBN 0-8020-7659-9. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Moore, R I (2006) [1992]. The Formation of a Persecuting Society. Oxford: Blackwell. ISBN 978-1405129640. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Moore, R I (2012). The War on Heresy. London: Profile Books. ISBN 9781846682001. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Moreland, Miles (1992), Miles Away: A Walk Across France, New York: Random House, ISBN 0-679-42527-6
• Murphy, Cullen (2012), God's Jury: The Inquisition and the Making of the Modern World, Houhton Mifflin Harcourt, ISBN 978-0-618-09156-0CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Newman, Barbara (1998). "Possessed by the Spirit: Devout Women, Demoniacs, and the Apostolic Life in the Thirteenth Century". Speculum. 73 (3): 733–770. doi:10.2307/2887496.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• O'Shea, Stephen (2000). The Perfect Heresy: The Revolutionary Life and Death of the Medieval Cathars. New York: Walker & Company. ISBN 978-1861972705.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Pegg, Mark (2001), "On Cathars, Albigenses, and good men of Languedoc", Journal of Medieval History, 27 (2): 181–190, doi:10.1016/s0304-4181(01)00008-2CS1 održavanje: ref=harv (link).
• Pegg, Mark (2001b), The Corruption of Angels: The Great Inquisition of 1245–1245, Princeton University Press, ISBN 978-0691006567CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Pegg, Mark (2006), "Heresy, good men, and nomenclature", u Frassetto, Michael (ured.), Heresy and the Persecuting Society in the Middle Ages, Studies in the History of Christian Traditions, Leiden: Brill, str. 227–39.
• Pegg, Mark (2008). A Most Holy War: The Albigensian Crusade and the Battle for Christendom. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780195171310.
• Pegg, Mark (2015). "Innocent III, les 'pestilentiels Provençaux' et le paradigme épuisé du catharisme/Innocent III, 'Pestilential Provençals' and the Obsolete Paradigm of Catharism". (english and french abstracts) Innocent III et le Midi (Privat). Cahiers de Fanjeaux, 50. Toulouse: Presses Universitaires de Rennes. str. 277–207. ISBN 9782708934542.
• Peters, Edward, ured. (1980), Heresy and Authority in Medieval Europe, University of Pennsylvania Press. A collection of primary sources, some on Catharism.
• Riparelli, Enrico (2008), Il volto del Cristo dualista. Da Marcione ai catari (jezik: Italian), Bern: Peter Lang, ISBN 978-303911490-0CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
• Roach, Andrew P (2005), The Devil's World: Heresy and Society 1100–1320, Harlow: Pearson Longman
• Schaff, Philip; Wace, Henry, ured. (1994) [1900], Nicene and Post-Nicene Fathers, Second Series, Volume 14: I Nice AD 325 (Canons of the Council of Nicaea), Trans. Henry R. Percival (Reprint izd.), Hendrickson, ISBN 978-1565631168 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Schaus, Margaret (2006), Women And Gender in Medieval Europe: An Encyclopedia, New York: Taylor and Francis Group, ISBN 978-0415969444CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Sibly, W A; Sibly, M D (2003), The Chronicle of William of Puylaurens: The Albigensian Crusade and Its Aftermath, Boydell Press, str. 128, ISBN 978-0851159256CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Simpson, John, ured. (1989), Oxford English Dictionary (Second izd.), Oxford: Oxford University Press
• Stork, Nancy P., The Inquisition Record of Jacques Fournier, Bishop of Pamiers 1318-1325, California: San Jose State University
• Sumption, Jonathan (1999) [1978]. The Albigensian Crusade (New izd.). London: Faber and Faber. ISBN 978-0571200023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Théry, Julien (2002), L'Hérésie des bons hommes (XIIe-début du XIVe s.). Comment nommer la dissidence religieuse non vaudoise ni béguine en Languedoc?, Heresis (jezik: French), 36–37, str. 75–117CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Théry, Julien (2003), "Cléricalisme et Hérésie des bons hommes : l'exemple d'Albi et de l'Albigeois (1276–1329)", L'anticléricalisme en France méridionale (milieu XIIe-début XIVe s.), Cahiers de Fanjeaux, 38, Paris: Privat, str. 471–508, ISBN 978-2708934412CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Théry, Julien (2010), "Les Hérésies, du XIIe au début du XIVe s.", u de Cevins, Marie-Madeleine; Matz, Jean-Michel (ured.), Structures et dynamiques de la vie religieuse en Occident (1179–1449) (jezik: French), Rennes: Presses Universitaires de Rennes, str. 373–386CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Townsend, Anne Bradford (2008), The Cathars of Languedoc as heretics: From the perspectives of Five Contemporary Scholars (Dissertation izd.), Union Institute and University, str. 9, ISBN 978-1243491602CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Wakefield, Walter Leggett; Evans, Austin P (1991). Heresies of the High Middle Ages. Columbia University Press. ISBN 978-0231096324.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Walther, Daniel (1965), "A Survey of Recent Research on the Albigensian Cathari", Church History, 34, Cambridge University Press, str. 146–177, JSTOR 3162901CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Ward, Jennifer (2002). Women in Medieval Europe, 1200–1500. London: Longman. ISBN 978-0582288270.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Weber, Nicholas (1908a), "Albigenses", Catholic Encyclopedia, New AdventCS1 održavanje: ref=harv (link)
• Weber, Nicholas (1908b), "Cathari", Catholic Encyclopedia, New AdventCS1 održavanje: ref=harv (link)
• Weis, René (2001). The Yellow Cross: The Story of the Last Cathars 1290–1329. New York: Random House.CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Zerner, Monique (1998), Inventer l'hérésie ? Discours polémiques et pouvoirs avant l'Inquisition, Nice : Centre d'études médiévales
• Zerner, Monique (2001), L'histoire du catharisme en discussion : le « concile » de Saint-Félix (1167), Nice : Centre d'études médiévales

Vanjski linkovi

• Cathar texts, The Gnostic Society Library, including the Lyon Ritual.
• Modern Day Cathars: Official website of the 21st century Cathar movement.
• Catharism u programu In Our Time na BBC. (poslušaj sada) (en)

• "Catharism and the Cathars of the Languedoc", Castles & Manor Houses, arhivirano s originala, 7. 6. 2011: History, origins, theology and extirpation.
• Cathar castles: details, histories, photographs, plans and maps of 30 Cathar castles.
• Cathar castles, Aude‐Aude, arhivirano s originala (interactive map), 24. 3. 2017, pristupljeno 5. 12. 2016.
• Perrottet, Tony (9. 5. 2010), "The Besieged and the Beautiful in Languedoc", The New York Times
• Heretics in the Catalan Pyrenees at the end of the 11th century? (article), Paratge, 2013.