Kamenica u srednjem vijeku

Kamenica (Cameniça) predstavlja rudnik olova i rudarsko naselje smješteno u današnjim Bakićima kod gradića Olova u Bosni i Hercegovini. Ono ima specifičnu historiju u srednjem vijeku. Naselje je pripadalo kraljevoj zemlji, imalo je svoju urbanu strukturu sa privrednim i vjerskim objektima.

Kamenica se prvi put spominje u pisanim izvorima 15. februara 1376. godine. Tada su se Dubrovčani braća Matko i Žore Bokšić obavezali da će u Kamenici svojim kreditorima dati 90 milijara olovne rude. Specifičnu poziciju Kamenice određuje eksploatacija olova na čijoj osnovi se razvija privredna i vjerska infrastruktura karakteristična za značajnija rudarska naselja u srednjovjekovnoj Bosni. Tu se nalazila i carina spominjana 1392. godine. Kao unosnu i isplativu carinu u Kamenici (carinu kameničku) zakupljivali su u doba kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovčani Dragoje Gučetić s braćom i kompanjonima u trajanju od osam godina.

U Kamenici se nalazio franjevački samostan i crkva sv. Marije. Krajem oktobra 1398. fratar Ambrozije, gvardijan crkve sv. Nikola u Milima, rektor crkve franjevaca u Sutjesci u službi kustosa i rektora samostana franjevačke crkve u Kamenici (custos et rector conventus ecclesie fratrum minorum de Chaminiça) podiže legat koji je oporučno ostavljen od strane trgovca Milaša Radomirića u iznosu od trideset perpera dubrovačkih dinara za fra Benedikta iz Olova.

Najnovija istraživanja pokazuju da je pomjeranje rudarske aktivnosti dovelo do dislokacije kameničkog naselja i njegove društvene pozicije na račun novouspostavljenog naselja u Olovu. Time se razjašnjava uočeni problem da se Kamenica postepeno gubi u izvorima a da njenu ulogu sve više preuzima susjedni rudnik i gradsko naselje Olovo. Među rijetkim pomenima je karavan koji augusta 1413. godine treba da preveze robu „usque ad locum dictum Camenize“.

Literatura uredi

  • Љубомир Стојановић, Старе српске повеље и писма I/1, Београд-С. Карловци 1929, 169-170.
  • Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961, 26, 29.
  • Десанка Ковачевић-Којић, Градска насеља средњовјековне босанске државе, Сарајево 1978, 34.
  • Desanka Kovačević-Kojić, Franjevci u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi HDZU 3, Sarajevo 1995, 33-44.
  • Pavo Živković, Veze Olova i Dubrovnika u srednjem vijeku, u: Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004), Sarajevo 2008, 55-64.