Kaćun (lat. Orchis morio) je vrsta cvjetnica iz porodice Orchidaceae (orhideja). Rasprostranjen je po evropskom Mediteranu i sjevernoj Africi. To je kopnena biljka za gomoljem u tlu.

Kaćun
(Orchis morio)
Kaćun sa Bjelašnice, Bosna i Hercegovina
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredLiliopsida
RedAsparagales
PorodicaOrchidaceae
PotporodicaOrchidoideae
PlemeOrchideae
PotplemeOrchidinae
RodOrchis
VrstaOrchis morio
 
Biljka Orchis morio
 

Listovi kaćuna su duguljasti, dužine oko 8 cm, uglavnom s manje ili više ujednačenim mrljama ljubičasto tamno smeđe boje. Također ima okolisne brakteje (3 do 4) koji okružuju stabljiku većinu njene dužine. Listovi rastu iz podzemnih čborova koji imaju maksimalni promjer 6 cm i elipsoidni su.

Stabljika cvasti koja je uspravna i duguljasta izlazi iz bazne rozete sa 5 do 10 duguljastih lanceolatnih listova koji su ponekad pokriveni ljubičasto-smeđim mrljama. Dužina stabljike je 7,5 do 12,5 cm. Ima duguljastu cvast s malim cvjetovima (8 do 12). Od tri čašična listića dva su sa bočna, jednake veličine, zelenkastosmeđe boje s tamnijim zelenim rebrima koji se konvergiraju na vrhu, a češeri se lučno savijaju da bi se vrhovi približavali središnjem dijelu, iznad stupca bez da ga potpuno prekrivaju. Središnji listić je nešto manji od bočnih, ljubičast je i nalazi se neposredno iznad stupca.

Bjelkasto ljubičasta cvjetba usna strši ispod čašice 3/4 dijela. Trapezoidna usna ima tri režnja (oblikovana s dva mala udubljenja), središnji je nešto širi od dva režnja sa svake strane, koji su blago savijeni prema unutra i prema gore. Također ima dvije latice vrlo male koje se ne vide i nalaze se unutar cvijeta. Cvjeta od marta do juna. Boja može biti u rasponu od blijedo-bijele do različitih nijansi ružičaste i ljubičaste.

Stanište

uredi

Kaćun raste na livadama i proplancima, na kiselosti sklonim terenima, na direktnom sunčevom svjetlu ili u pola sjene.
Nalaze se na području Mediterana i u sjeverozapadnoj Africi.[1]

Medicinska upotreba

uredi

Brašno od kaćunovh gomolja pod nazivom salep vrlo je hranljivo i blagotvorno. Koristi se u posebnim obnavljajućim i dječjim dijetama. Vrlo je bogata sluznicom i formira mehak, razblaženi želatin koji se koristi za umirenje nadraženog gastrointestinalnog trakta. Jedan dio brašna sa pedeset dijelova vode dovoljan je da se formira želatina. Gomolj za pripremu brašna treba sakupljati kada je biljka svježe suha nakon cvatnje i kada je sjeme raspršeno.

Taksonomija

uredi

Orchis morio opisao je Carl von Linné i publicirao u epohalnom djelu Species Plantarum, 1753.[2]

Etimologija

Orhideje su nazvane po grčkom όρχις – orhis = testis, zbog pojave podzemnih gomolja kod nekih kopnenih vrsta. Riječ "orhideja" prvi je upotrijebio Theophrastus (371/372 – 287/286 p. n. e.) u svojoj knjizi "De historia plantarum" (Prirodna historija biljaka). Bio je Aristotelov učenik i smatra se ocem botanike i ekologije.

morio: epitet koji označava idealnu renesansnu kacigu.

Sinonimi

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Jay Pfahl. "Internet Orchid Species Photo Encyclopedia". Pristupljeno April 7, 2013.
  2. ^ "Orchis morio". Tropicos.org. Missouri Botanical Garden. Pristupljeno April 7, 2013.
  3. ^ Sinonimi Orchidspecies

Bibliografija

uredi
  • Leroy-Terquem, Gerald and Jean Parisot. Orchids: Care and Cultivation. London: Cassel Publishers Ltd., 1991.
  • Schoser, Gustav. Orchid Growing Basics. New York: Sterling Publishing Co., Inc., 1993.
  • White, Judy. Taylor’s Guide to Orchids. Frances Tenenbaum, Series Editor. New York: Houghton-Mifflin, 1996.
  • The Illustrated Encyclopedia of Orchids by Alec Pridgeon. Published by the Timber Press.
  • The Manual Of Cultivated Orchid Species By Bechtel, Cribb and Launert, Published by The MIT Press.
  • Williams, N. H. 1972. A reconsideration of Ada and the glumaceous brassias. Brittonia 24: 93–110.