Otvori glavni meni

Jakša Fiamengo bio je hrvatski pjesnik, pisac, novinar i akademik.

Jakša Fiamengo
HAZU 27 17 lipnja 2008.jpg
Rođenje Komiža
Smrt 27. decembar 2018(2018-12-27) (72 god.)
Split
Zanimanje pjesnik, pisac, novinar i akademik
Jezik Hrvatski
Nacionalnost Hrvat
Period 1965. - 2018.
Nagrade Porin za životno djelo

BiografijaUredi

Rođen je u Komiži 1946. godine, a živio je u Splitu gdje je završio Klasičnu gimnaziju. Do penzionisanja bio je zaposlen u kulturnoj rubrici lista Slobodne Dalmacije. Poeziju i druge tekstove objavljivao je u raznim magazinima od 1965. godine, a bio je urednik magazina Vidik, urednik Biblioteke savremenih pisaca. Svoju prvu zbirku pjesama Stepenište objavio je u saradnji s Momčilom Popadićem 1966. godine. Zatim je uslijedilo petnaestak zbirki pjesama, te niz pjesničko-likovnih mapa sarađujući s eminentnim slikarima. Zastupljen je u svim važnijim antologijama i savremenim pregledima hrvatske poezije, a pjesme su mu prevedene na desetak jezika. U septembru 1993. godine dobitnik je maslinovog vijenca na pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču, a među brojnim nagradama ističu se: nagrade "Joško Kulušić" za životno djelo 2014. godine, državna nagrada "Vladimir Nazor" za književnost 1998., i nagrada Porin za životno djelo. Odlikovan je 1999. godine Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od kraja sedamdesetih godina njegova poezija počinje da se uklapa u muzička ostvarenja i Jakša Fiamengo postaje nezaobilazna osoba dalmatinske šansonjerske i klapske scene, a posebno na Splitskom festivalu i Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, za šta je dobio pedesetak nagrada. Godine 2014. izabran je za redovnog člana Hrvatske akademije nauka i umjetnosti.[1]

Zdenko Runjić je komponirao muziku na osnovu Jakšinih stihova a otpjevao ih je Oliver Dragojević. Najpoznatije pjesme su: Karoca, Ništa nova, Evo mene među moje, Rojena valo, Piva klapa ispo volta, Dubrovačka jesen, A vitar puše, Laku noć Luigi, laku noć Bepina, Sutra će te ponit, Nokturno, Anđele moj, Nadalina, Luce mala, Infiša san u te, Lastavica, Ostavljam te samu, U prolazu, kao i mnoge druge. Ostali koji su komponirali muziku po njegovim stihovima su: Joško Banov, Ivica Bašić, Arsen Dedić, Đelo Jusić, Nikica Kalogjera, Stipica Kalogjera, Rajmir Kraljević, Mirko Krstičević, Vinko Lesić, Krešimir Magdić, Kemal Monteno, Dušan Šarac, Duško Tambača i drugi, a pjevali su Meri Cetinić, Boris Dvornik, Dino Dvornik, Milo Hrnić, Tomislav Ivčić, Ibrica Jusić, Matko Jelavić, Tereza Kesovija, Zorica Kondža, Mišo Kovač, Đani Maršan, Gabi Novak, Ivo Pattiera, Radojka Šverko, Jasna Zlokić, Dražen Žanko te dalmatinske klape.[2]

CitatiUredi

Mediteran. Najmudrije more na svijetu, dalo je svijetu civilizaciju, a ona nije mimoišla ni nas. Tim mudrim morem do nas je doplovio i Homer, ne bez razloga slijepac. Stari ptičari su nekad osljepljivali ptice pjevice ...Znali su da slijepa ptica pjeva deset puta ljepše iz te svoje patnje, od one koja vidi! To more donijelo nam je s grčkom mitologijom Atenora, trojanskog junaka, u čijoj je pratnji bio Silen. A taj Silen donio je maslinu i kukuljicu cvrčka na njoj. Nazorovog cvrčka, Homera, koji gudi, gudi, gudi ...[3]

ReferenceUredi