Iblis

(Preusmjereno sa Šejtan)

Iblis (arap. إبليس) ili šejtan (arap. شيطان), po islamskom učenju, praotac je džina. Spomenut je u mnogo kultura i civilizacija; npr. Sotona (heb. שָׂטָן satan, aram. שִׂטְנָא, lat. Sátanas) znači protivnik ili optužitelj. U religiji, Iblis se smatra palim anđelom, demonom, vragom, đavolom, džinom. U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam), Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično je poznat kao vrag ili đavo (lat. Diábolus), Gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu, Sotona se spominje pod imenom Samael.

Značenje riječi

uredi

Riječ "Iblis" je izvedena iz arapskog korijena riječi "belese" (بلس), što znači "očajava" (onaj koji očajava, očajni); dakle, jezično značenje imenice "Iblis" je "on/ono što izaziva očaj". Međutim, neki smatraju da je ta imenica arapska verzija od grčkog "Diabolos" (đavo).[1]

U arapskom jeziku, "šejtan" "sotona" (شيطان, iz korijena ŠTN ش –  ط –  ن) je i imenica i pridjev. Kao imenica, znači "protivnik", "neprijatelj", ili "pobunjenik" a kao pridjev znači "optuženi", "kontraš" ili "zli". U islamskoj kulturi, šejtan se često prevodi jednostavno kao "đavo", ali se može odnositi na bilo koje od bića, koji se pobunio protiv Allaha, ili na sve što odvraća od Allahovog puta (islama). Šejtan ima sličan smisao i porijeklo kao kršćanska riječ "Satan".

Iblis u islamskoj teologiji

uredi
 
Meleki se klanjaju Ademu (islamska minijatura, autor nepoznat)

Tradicionalni islamski učenjaci kao što su Taberi i Ibn Kesir spominju dvije verzije porijekla Iblisa. Taberi navodi predaju po kojoj je Iblis porijeklom od džina, te navodi da su "džini" jedno od plemena Meleka: "Kada je Allah završio stvaranje onoga što je htio, uzdigao se nad 'Arš (Božiji Prijesto). Potom učini Iblisa melekom dunjalučkoga neba. Iblis bijaše od plemena meleka koje se zove "džin". Nazvani su "džinima" jer bijahu rizničari dženeta. I Iblis bijaše rizničar. Tada se u njemu probudi oholost, pa reče: "Allah mi je ovo podario kako bi me učinio drugačijim od drugih meleka". Kada u njemu proklija oholost, Allah to vidje pa reče melekima: "Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika!" Meleki rekoše: "Gospodaru naš, a ko će biti taj namjesnik?" Reče Allah: "Imat će potomke koji će nered na Zemlji činiti, zavidjeti jedni drugima te jedni druge ubijati." "Oni upitaše:" Gospodaru naš: " 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!' On odgovori: 'Ja znam ono što ne znate vi!' ", tj. znam kakav je Iblis.'" [2]

U Ibn Kesirovoj verziji se također kaže da: "Od Ibn Abbasa (Ashab) se prenosi: "Džini su činili nered na Zemlji prije Adema. Pa kada je melekima rečeno da će Zemlja dobiti novoga namjesnika (čovjeka), zaključiše da će i čovjek nered činiti.' "[3]

Zatim: "Džini bijahu potomci Iblisa na Zemlji, na dvije hiljade godina prije nego li je Adem stvoren. Počeše nered činiti i krv prolijevati. Tada Allah posla vojsku meleka koja ih napade i protjera na morska ostrva."[4]. Po Ibn Kesiru, Iblis je za džine isto što i Adem za čovjeka. Nadalje, Ibn Kesir navodi mišljenje da je Iblis zarobljen od strane meleka i odveden na nebo i da se zadesio u momentu kada je Allah stvorio Adema i naredio melekima da mu padnu ničice, što je on odbio i radi toga je proklet. Također navodi mišljenje jednog od Ashaba da je Iblis bio Melek (Anđeo).

Allah je, dakle, stvorio Adema i naredio melekima da padnu ničice pred njim i svi meleki su se pokorili, osim Iblisa.[5]

  • "I Mi rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Dženetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"
  • I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. "Siđite!" – rekosmo Mi – "jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!"
  • I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu on oprosti; on, doista, prima pokajanje, on je Milostiv.
  • Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.
  • A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – biće stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati."

Allahovo obećanje Iblisu

uredi
  • "Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,
a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.
I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,
i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!”
svi meleki su se, zajedno poklonili,
osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.
"O Iblise," – reče On – "zašto se ti ne htjede pokloniti?"
"Nije moje" – reče – "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."
"Onda izlazi iz dženeta"- reče on – "nek si proklet
i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"
"Gospodaru moj," – reče on – "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!"
"Daje ti se rok" – reče on -
"do Dana već određenog."
"Gospodaru moj," – reče – "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima
na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,
osim među njima Tvojih robova iskrenih."
"Ove ću se istine Ja držati" – reče On:
"Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."
Za sve njih mjesto sastanka džehenem će biti,
on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći".

Iblisov govor stanovnicima džehenema

uredi
  • "I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim." (Kur'an, Ibrahim, 22)

Reference

uredi
  1. ^ http://www.etymonline.com/index.php?term=Eblis
  2. ^ (Taberi, I, 292., 293.)
  3. ^ Tefsir Ibn-Kesira, I, 106.
  4. ^ Ibn Kesir, I, 106
  5. ^ "A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik", Kur'an, El-Bekara, 34