Evanđelje po Marku
Evanđelje po Marku (grčki: κατὰ Μᾶρκον εὐαγγέλιον, τὸ εὐαγγέλιον κατὰ Μᾶρκον, trans. to euangelion kata Markon) druga je knjiga Novog zavjeta, najjednostavnije je i najkraće je od četiri kanonska evanđelje, koje se tradicionalno pripisuje Marku Evangelistu. Biblijska skraćenica knjige je Mk.
Riječ je o sinoptičkom Evanđelju, a smatra se da je služio kao šablon za ostala dva sinoptička evanđelja (evanđelje po Mateju i evanđelje po Luki).
Markovo Evanđelje vjerovatno je prvo napisano Evanđelje. Mnogi kršćani drže da ga je napisao sveti Marko, najvjerojatnije u Rimu oko 60–80. godine. Nekad se smatralo da je napisano nakon evanđelja po Mateju, što je razlog da se u Biblijama nalazi poslije njega.
Markov stil, način pisanja vrlo je jednostavan, živ i privlačan, sliči narodnom pripovijedanju.
Markovo evanđelje pripovijeda Isusov život od kada ga je krstio Ivan Krstitelj, preko djelovanja u Galileji i Jerusalemu, te muku, smrt i uskrsnuće, ali je uglavnom koncentrirano na posljednju sedmicu njegovog života. Redoslijed kazivanja određen je teološkim razmatranjima, što znatno otežava kritičku analizu Isusove biografije.[1] U ovom Evanđelju, zapisano je propovijedanje apostola Petra u Rimu.
Reference
uredi- ^ R. Crim, Keith (2004). "Isus". Enciklopedija živih religija. Beograd: Nolit. str. 316–318. ISBN 978-86-19-02360-3.
Vanjski linkovi
uredi