Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine u Poljsku 1946.
Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine u Poljsku 1946. je bila mjera preseljavanja stanovništva u Jugoslaviji. Bio je to prvi slučaj organiziranoga kolektivnog preseljavanja jedne nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini i u ondašnjoj Jugoslaviji, a desilo se neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata.[1]
Poljaci katoličke i Ukrajinci unijatske vjere su se naselili u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austrougarske uprave (1878–1918). Obe grupe doseljenika su došli iz Galicije. Najveći dio doseljenika naselila su se na područje Prnjavora, Dervente, Bosanske Gradiške, Banja Luke, Bosanskog Novog i Prijedora. Godine 1910. u Bosni i Hercegovini je živjelo 10.975 Poljaka koji su uglavnom bili seljaci. Godine 1930. u Bosni i Hercegovini je zabilježeno oko 20.000 Poljaka koji su bili katolici i unijati.[2]
U toku Drugog svjetskog rata Poljaci i Ukrajinci Bosne i Hercegovine nisu mnogo učestvovali u Narodnooslobodilačkom pokretu. Tek se u proljeće 1944. godine Poljska manjina većim dijelom pridružila Narodnooslobodilačkom pokretu, dok su Ukrajinci uglavnom bili skloniji Silama Osovine, pa su neki od njih dobrovoljno stupali u njemačke vojske na Istočnom frontu. Sedmog maja 1944. godine formiran je Poljski bataljon od ukupno 200 poljskih vojnika, kao Peti bataljon 14. srednjobosanske brigade u okviru 11. krajiške divizije.[3] Tokom ovog perioda u Bosni i Hercegovini je živjelo nešto više od 15.000 Poljaka. Na konferenciji održanoj 1. jula 1945. godine Poljska manjina Bosne i Hercegovine se obratila predsjedniku Vlade BiH Rodoljubu Čolakoviću sa željom da se vrate u Poljsku. Ubrzo nakon toga poljska delegacija je dobila podršku za svoje ciljeve od strane poljske ambasade u Beogradu i Josipa Broza Tita. Nakon pregovora sa poljskim predsjednikom i ministrima vanjskih i unutrašnjih poslova izrabrano je naselje Donja Šlezija kao mjesto povratka Poljaka iz Jugoslavije. Svoje namjere su objasnili zbog lošeg stanja u kojem su živjeli kao i zbog toga što su bili nezadovoljni pravima koja su imali. Vasilj Semak, narodni poslanik iz Prnjavora je isticao da su u Prnjavoru srpski seljaci ubijali Poljake i uništavali i pljačkali njihove kuće i imanja. Na području Srpca Poljaci i Ukrajinci su neposredno nakon kraja Drugog svjetskog rata “svakodnevno napuštali svoje domove i bježali radi pljačke od strane srpskog stanovništva koji pomažu četničke bande”. U periodu od 25. decembra 1945. do 25. januara 1946. iz Srpca je pobjeglo 2482 Poljaka od njih ukupno 5700. Veći dio ovih Poljaka je pobjeglo prema Prnjavoru, Derventi i Slavoniji. Pod prijetnjom od daljnih napada poljsko stanovništvo ovih krajeva je dobilo oružje od strane jugoslavenske vlasti i formiralo sopstvene vojske s ciljem odbrane svojih sela. Drugog januara 1946. godine potpisan je Protokol Poljske i Jugoslavije o iseljenju Poljaka iz Jugoslavije. Ovim Protokolom svaki poljski iseljenik se dobrovoljno odrekao svoga nepokretnog imanja u Jugoslaviji.[4]
Čitav proces iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine je trajao od 28. marta do novembra 1946. godine. Prema raznim podacima, broj iseljenih Poljaka iz Bosne i Hercegovine iznosi više od 2941 porodica sa više od 14.961 članova. Uporedo sa iseljavanjem iz Bosne i Hercegovine, Poljaci iz ostalih krajeva Jugoslavije su napustili svoje domove do kraja 1946. godine. Iz Hrvatske je iselilo 231 porodica sa 999 članova, iz Srbije 45 porodica sa 198 članova i iz Slovenije pet porodica sa 16 članova. Ukupan broj iseljenih Poljaka iz Jugoslavije iznosi 15.301, od kojih je njih 14.088 (92%) činili sa područja Bosne i Hercegovine.[5] Međutim, u blizini Gradiške ostale su grupe Poljaka[6] koje su brojale otprilike 4000 ljudi.[7] Repatrijati su se naselili uglavnom u okolini Bolesławieca.[8]
Prema podacima prvog poslijeratnog popisa stanovništva 1953. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo svega 1.161 Poljaka, a na popisu iz 1981. godine broj Poljaka je iznosio 609.[9] Početkom 21. vijeka broj Poljaka u BiH iznosio je oko 300 ljudi.[10]
Također gledajte
urediReference
uredi- ^ Husnija Kamberović: Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine 1946. godine, Časopis za suvremenu povijest. God. 30, br. 1, str. 104, Zagreb 1998.
- ^ Husnija Kamberović: Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine 1946. godine, Časopis za suvremenu povijest. God. 30, br. 1, str. 95-96 – 104, Zagreb 1998
- ^ Marko Attila Hoare, (2019), Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu, str. 459
- ^ Husnija Kamberović: Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine 1946. godine, Časopis za suvremenu povijest. God. 30, br. 1, str. 96-97, Zagreb 1998.
- ^ Husnija Kamberović: Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine 1946. godine, Časopis za suvremenu povijest. God. 30, br. 1, str. 100-104, Zagreb 1998.
- ^ Kałuski, Marian (24. 7. 2006). "Polacy w Bośni i Hercegowinie". azpolonia.com (jezik: poljski). Pristupljeno 8. 3. 2021.
- ^ "Kim są reemigranci z Bośni?". reemigrancizbosni.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 8. 3. 2021.
- ^ "Polacy w Bośni i Hercegowinie". Ministerstwo Spraw Zagranicznych RP (jezik: poljski). Arhivirano s originala, 25. 9. 2017. Pristupljeno 13. 12. 2013.
- ^ Marko Attila Hoare, (2019), Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu, str. 461
- ^ "Bośnia i Hercegowina". Polska w Bośni i Hercegowinie - Portal Gov.pl (jezik: poljski). 10. 2. 2023. Arhivirano s originala, 10. 2. 2023. Pristupljeno 19. 2. 2023.