Sjedna kost
Sjedna kost (lat. os ischii) formira donji i leđni dio kuka (os coxae). Smještena je ispod karlične kosti i iza stidne; to je jedna od tri kosti čije spajanje stvara kuk. Gornji dio ove kosti formira otprilike jednu trećinu čašice kuka (acetabuluma).[1][2][3][4][5]
| Sjedna kost (Os ischii) | |
|---|---|
 Karlični pojas | |
 Lijevi zglob kuka (Otvoren ukljanjanjem krova acetabuluma – sjedna kost je obilježna na dnu lijevo) Polazište: Musculus gemellus superior | |
| Detalji | |
| Porijeklo | Superior gemellus |
| Identifikatori | |
| Latinski | os ischii |
| MeSH | D007512 |
| TA98 | A02.5.01.201 |
| TA2 | 1339 |
| FMA | 16592 |
| Anatomska terminologija | |
Struktura
urediSjedna kost se sastoji od tri dijela: tijela, gornje i donje grane (ramusa)
- Tijelo kosti sadrži istaknuti isjedni trnoliki nastavak, koji služi kao polazišze za gornji blizanački mišić (musculus gemellus superior). Donja uvlaka u odnosu na kičmu je mali bedreni usjek. Nastavljajući niz stražnju stranu, kvrga sjedne kosti jedebela, s hrapavom površinom koja je istaknuta ispod malog bedrenog usjeka. To je dio koji podupire težinu dok se sjedi (posebno uočljivo na tvrdoj površini) i može se osjetiti samo sjedeći na prstima. Osim toga, ona služi kao polazište za donji blizanački mišić (musculus gemellus inferior) i veliki mišić primicač (musculus adductor magnus).
- Gornja grana ima djelomično polazište za musculus obturator internus (unutrašnji mišić zatvarač) i musculus obturator externus (vanjski mišuč zatvarč)
- Donja grana služi dijelom kao polazište za dio velikog mišića primicača (musculus adductor magnus) i vitkog mišića (musculus gracilis).
Sjednim granama se pridružuje donja grana (ramus) stidne kosti sprijeda i najjača je kost kuka.
Tijelo
urediTijelo ulazi čašicu kukovog zgloba (acetabuluma) i čini nešto više od njegove dvije petine Njegova vanjske površine formiraju dio polumjesečaste površine čašice i dio čašične jame. Njegova unutrašnja površina je dio zida male karlice; daje polazište nekim vlaknims unutarnjega opturatora. Na tijelu sjedne kosti su polazišta dva mišića: duboki[6] i površinski poprečni mišić. Nema mišića koji imaju hvatište na ovom dijelu tijela.
Njegovi prednji rubovi projiciraju se kao kvržice za musculus obturator posterior. Od njegovog stražnjeg ruba, unatrag se proteže tanka i šiljata trokutasta uzvisina trnasti nastavak sjedne kosti, manje ili više izdužen kod različitih osoba.
Iznad kičme je veliki usjek, veliki bedreni usjek, a ispod nastavka je trnasti manji usjek, mali bedreni usjek.
Gornja grana
urediGornja grana sjedne kosti (silazni ramus) projicira se prema dolje i unatrag od tijela i ima tri površine: vanjsku, unutrašnju i zadnju.
Vanjska površina je četverostranog oblika. Odozgo je omeđena žlijebom koji oblaže tetivu vanjskog obturatora (stezača); prema dolje je kontinuirana s donjom granom. Ispred je ograničena stražnjim rubom u stezača otvora, a iza, istaknuti rub ga odvaja od površine stražnjeg. Sa prednje strane ta površina daje polazište za mišić musculus quadratus femoris i polazište za neka od vlakana vanjskog stezača; donji dio površine daje polazište dijela mišića musculus adductor magnus. Unutrašnja površina je dio koštanog zida male karlice. Ispred je ograničena zadnjim rubom otvora mišića stezača. Ispod je ogranična oštim grebenom za koji je vezan srpasti ligament, i, još sprijeda, polazište za površinski poprečni mišić međice i sjednokavernozni mišić.
Pozadi ovaj ramus formira veliku izbočini – kvrgi sjedne kosti.
Donja grana
urediDonja grana sjedne kosti (uzlazni ramus) je tanka, spljošteni dio sjedne kosti, koja izlazi iz vrha ramusa i pridružuje se donjoj grani stidne kosti.
Vanjska površina je neravna za polazište mišića musculus obturator externus i neka od vlaksna musculus adductor magnus; njegova unutrašnja površina tvori dio prednjeg zida karlice.
Medijalna granica je debela, gruba, malo izvučena, čini dio izlaza iz karlice, a predstavlja dva grebena i međuprostoru. Grebeni su povezani sa sličnim onima na donjoj grani ramus stidne kosti: iza vanjskog pričvršćivanja dubokog sloja površinskog pojasa i unutrašnjeg dijela donjieg pojasa urogenitalne dijafragme.
Prateći ove dvije izbočine prema dolje, oni se međusobno spajaju, iza tačke polazišta poprečnih mišića međice. Ovdje su ova dva sloja pojasa kontinuirano povezaana iza stražnjeg ruba mišića.
U međuprostoru, baš ispred tačke spajanja grebena, veže se poprečna međica, a ispred je to dio sjedne kaverne, crus penis – kod muškaraca ili crus clitoridis – kod žena.
Njegova bočna granica je tanka i oštra, a dio je medijalnog ruba zatvarača otvora.
Klinički značaj
urediSa kliničke tačke gledišta, značajna je pojava nasilno odvajanje preloma kvrge sjedne kosti.[7] Nasilno odvajanje ili avulzija slomljenog dijela kostiju kuka (avulziju ili kidanje daleko od sjedne kvrge) može se javiti kod adolescenata i mladih odraslih osoba, posebno u sportovima koji zahtijevaju naglo ubrzavanje ili usporavanje snage, kao što su sprint ili šutiranje u fudbalu,ragbiju, skakanju, košarci i borilačkim sportovima. Ove frakture javljaju se u kvrgama koštanih projekcija koje nemaju srednji centar okoštavanja). Avulzijske frakture se javljaju gdje se vežu mišići za: prednji gornji i donji trnasti karlični nastava, sjednu kvrgu i sjednostidne grane. Mali dio kosti sa komadom vezane tetive ili ligamenta je tada avulziran (otrgnut).[8]
Sjedni burzitis (poznat i kao tkalačko dno) je upala sinovijalne kese, koja se nalazi između mišića musculus gluteus maximus i sjedne kvrge,[9] što je obuično posljedica dugog sjedenja na tvrdoj podlozi.
Ostale životinje
urediDinosauri
urediKladus Dinosauria je podijeljen u Saurischia i Ornithischia na temelju strukture kuka, uključujući i značaj sjedne kosti.[10] Kos većine dinosaura, sjedna kost se prostire naniže od karlične kosti i prema repu životinje. Acetabulum, koji se može shvatiti kao priključak kuka, je kupasto otvoren na svakoj strani karlice, formiran gdje je sjedna i karlična kost spajaju sa preponskom kosti i, a na kojoj je ulaz za glavu femura.. Orijentacija i položaj čašice je jedna od glavnih morfoloških osobina koja je uzrokovala da dinosauri hodati u uspravnom položaju, s nogama direktno ispod njihovih tijela.[11]
-
Struktura karlice Ornithischia – lijeva strana -
Struktura karlice Saurischia – lijeva strana
Dodatne slike
uredi-
Desna karlična kost – vanjska površina -
Desna karlična kost – unutrašnja površina -
Ravan okoštavanja karlične kosti -
. -
-
Karlica
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 15. 10. 2012. Pristupljeno 19. 8. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Wootton, JR; Cross, MJ; Holt, KW (juli 1990). "Avulsion of the ischial apophysis. The case for open reduction and internal fixation". The Journal of bone and joint surgery. British volume. 72 (4): 625–7. PMID 2380217.
- ^ Dalley, Keith L. Moore, Anne M.R. Agur, Arthur F. (2010). Clinically oriented anatomy (6th ed., [International ed.]. izd.). Philadelphia [etc.]: Lippincott Williams & Wilkins, Wolters Kluwer. ISBN 1605476528.
- ^ Fauci, Anthony (2010). Harrison's Rheumatology, Second Edition. McGraw-Hill Professional Publishing; Digital Edition. str. 271. ISBN 9780071741460.
- ^ Seeley, H.G. (1888). "On the classification of the fossil animals commonly named Dinosauria. Proceedings of the Royal Society of London, 43: 165-171.
- ^ Martin, A.J. (2006). Introduction to the Study of Dinosaurs. Second Edition. Oxford, Blackwell Publishing. pg. 299-300. ISBN 1-4051-3413-5.
Vanjski linkovi
uredi
- Anatomska slika:44:st-0722 sa sajta Medicinskog centra SUNY Downstate - "The Male Peniel: Hip Bone"
- Slika poprečnog presjeka: pelvis/pelvis-e12-15—Laboratorija za plastizaciju Medicinskog univerziteta u Beču