Informacijsko doba

Informaciono doba (također poznato kao kompjutersko doba, digitalno doba, silicijumsko doba ili doba novih medija) je historijski period koji je započeo sredinom 20. vijeka. Karakteriše ga brzi prelazak sa tradicionalnih industrija, uspostavljenih tokom industrijske revolucije, ka ekonomiji usredsređenoj na informacione tehnologije.^[1] Početak informatičkog doba povezuje se sa razvojem tranzistora 1947.^[1] optičkog pojačala 1957.^[2] i Unix vremena ^[3] koje je počelo 1. januara 1970. godine. Ovaj tehnološki napredak imao je značajan uticaj na način na koji se informacije obrađuju i prenose.

Prema Mreži javne uprave Ujedinjenih nacija, Informacijsko doba je formirano kapitaliziranjem napretka računarske mikrominijaturizacije,^[4] što je dovelo do moderniziranih informacionih sistema i internet komunikacija kao pokretačke snage društvene evolucije.^[5]

Fremont Rider je 1945. izračunao da se biblioteka udvostruči svakih 16 godina kada ima dovoljno prostora.^[6] Zalagao se za zamjenu glomaznih, raspadajućih štampanih djela minijaturiziranim analognim fotografijama u mikroformama, koje bi se mogle umnožavati na zahtjev korisnika biblioteka i drugih institucija.

Svjetski tehnološki kapacitet za skladištenje informacija porastao je sa 2,6 (optimalno komprimovanih) eksabajta (EB) u 1986. na 15,8 EB u 1993. godini; preko 54,5 EB u 2000; i na 295 (optimalno komprimovanih) EB u 2007.^[7]^[8] Ovo je informativni ekvivalent manje od jednog CD-ROM-a od 730 megabajta (MB) po osobi 1986. godine (539 MB po osobi); otprilike četiri CD-ROM-a po osobi 1993. godine; dvanaest CD-ROM-a po osobi u 2000. godini; i skoro šezdeset jedan CD-ROM po osobi u 2007.^[9] Procjenjuje se da je svjetski kapacitet za pohranjivanje informacija dostigao 5 zetabajta u 2014,^[10] što je informativni ekvivalent 4.500 stokova štampanih knjiga od zemlje do Sunca.

Čini se da količina pohranjenih digitalnih podataka raste približno eksponencijalno, što podsjeća na Mooreov zakon. Kao takav, Kryderov zakon propisuje da količina raspoloživog prostora za pohranu izgleda raste približno eksponencijalno.^[11]^[12]^[13]^[13]

Računanje

Svjetski tehnološki kapacitet za računanje informacija pomoću računara opće namjene, vođenih ljudima, porastao je sa 3,0 × 10 ⁸ MIPS 1986. na 4,4 × 10⁹ MIPS 1993. godine; do 2,9 × 10 ¹¹ MIPS u 2000; do 6,4 × 10 ¹² MIPS u 2007.^[9]

Informaciono doba uslijedilo je nakon industrijskog doba, a u svom užem značenju odnosi se na razdoblje nakon 1972. godine, koje obilježava brzina kretanja informacija koja je veća od brzine fizičkog kretanja. Njegova glavna odrednica je raspostranjenost informacijske tehnologije koja povećava brzinu i efikasnost prijenosa informacija.

U širem smislu, početak informacijskog doba podudara se s izumom telegrafa 1837. godine, nakon čega je uslijedio razvoj čitavog niza uređaja čija je svrha bila obrada i prijenos informacija. Informacijsko doba svoj puni zamah doživljava pojavom personalnih kompjutera 80-ih godina prošlog vijeka i uspostavom globalne mreže. S ekonomskog stajališta možemo reći da nakon njega slijede razdoblja ekonomije znanja i tzv. neopipljive ekonomije koja iskorištava znanje, kreativnost i nove mogućnosti saradnje.

Unatoč pokušajima postavljanja u nekakav vremenski okvir, možemo reći kako informacijsko doba traje i danas. Njegova obilježja, ponajprije upotreba ICT-a i Interneta, prodiru u sve sfere života, od globalne politike i ekonomije pa sve do svakodnevne interakcije među pojedincima.

Digitalna i ICT revolucija

Digitalna revolucija odnosi se na posljedice pada cijena digitalnih komunikacijskih uređaja te obuhvata promjene u tehnologiji i društvu. Nastupila je 70-ih g. 20. vijeka izumom mikroprocesora, dok njen vrhunac započinje 90-ih smještanjem Interneta u privatnu sferu. Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) obuhvata kompjuter, komunikacijsku opremu i s njima povezane usluge te se bavi proučavanjm informacijskog doba. Digitalna i ICT revolucija odvijale su se usporedno. Drugim riječima, analogni uređaji koji služe komunikaciji i prijenosu informacija prolaze kroz proces digitalizacije. Takvo povezivanje različitih usluga (telefonija, televizija, Internet itd.) u jedinstvenu digitalnu mrežu naziva se konvergencija. Osnovna pokretačka snaga informacijskog doba je Internet, koji omogućuje nove oblike komunikacije, poslovanja i učenja. Internet je plodno tlo za inovacije, a u svojim temeljima je demokratičan, jer svako može biti autor sadržaja. Lične digitalne tehnologije su integritet medija, integracija medija, fleksibilna interakcija, transakcije, mogućnost podešavanja alata, uređivanje tekstualnih, audio, vizuelnih i video zapisa.

Tri pojma koriste se za objašnjavanje brzog razvoja ICT-a: Mooreov zakon koji kaže kako se snaga mikročipova udvostručuje svaka 24 mjeseca; Metcalfeov zakon tvrdi da vrijednost mreže raste proporcionalno s brojem njenih korisnika; internetsko vrijeme se odnosi na činjenicu da Internet omogućuje intenzivnije djelatnosti. Posljedice digitalizacije su olakšana komunikacija među ljudima i računarima, mogućnost obrade i pohrane svih vrsta zapisa te jeftiniji pristup znanju i informacijama.

Informaciona ekonomija

U informacionoj ekonomiji produktivnost i konkurentnost firmi ovisi o njihovoj mogućnosti stvaranja, obrade i primjene informacija utemeljenih na znanju, a oslanja se na intenzivnu upotrebu informacijske tehnologije. Informaciona ekonomija je globalna, visoko produktivna i uključuje profit koji proizlazi iz brzine inovacija. Još neki od pojmova koji se odnose na istu pojavu, samo što naglašavaju različite aspekte jesu ekonomija znanja, nova i mrežna ekonomija. Utjecaj ICT revolucije očituje se u pojavi e-trgovine, tj. poslovnim transakcijama koje koriste elektroničku komunikaciju i digitalnu tehnologiju. S novom tehnološkom revolucijom došlo je do promjena na tržištu rada. Naime, sve su traženiji stručnjaci na području ICT usluga, tehnologije i informacione ekonomije, ali i niz pružatelja intelektualnih usluga, kao što su advokati, naučnici, profesori, novinari i dr. U ovom novom okružju neophodno će biti cijeloživotno učenje, koje će omogućiti upravo informacijska tehnologija.

Sociološki aspekti

Internet i digitalna tehnologija pužaju nove prilike za učenje, omogućuju pojedincima direktnu prodaju ideja, usluga ili proizvoda, pristup informacijama te zadovoljavanje emocionalnih i psiholoških potreba. Javljaju se tzv. virtualne zajednice utemeljene na zajedničkim interesima. S druge strane, vidljiva je i pojava otuđenja, najčešće unutar institucije obitelji, te ovisnosti o novim tehnologijama. Globalizacija podrazumijeva brisanje umjetnih granica slobodnim protokom dobara, usluga, kapitala, znanja i ljudi. Omogućile su ju niske cijene prijevoza i komunikacija, a potonje ukazuje na njenu povezanost s ICT revolucijom. Unatoč globalizaciji nemaju svi jednaku mogućnost pristupa informacionoj tehnologiji i Internetu. Taj razdor između informaciono bogatih i informaciono siromašnih naziva se digitalna podjela.

Reference

^ ^a ^b Manuel, Castells (1996). The information age : economy, society and culture. Oxford: Blackwell. ISBN 978-0631215943. OCLC 43092627.
^ Grobe, Klaus; Eiselt, Michael (2013). Wavelength Division Multiplexing: A Practical Engineering Guide. John T Wiley & Sons. str. 2.
^ "General Concepts - Seconds Since the Epoch". pubs.opengroup.org. Arhivirano s originala, 22. 12. 2017. Pristupljeno 29. 8. 2022.
^ Kluver, Randy. "Globalization, Informatization, and Intercultural Communication". un.org. Arhivirano s originala, 19. 7. 2013. Pristupljeno 18. 4. 2013.
^ "The History of Computers". thought.co. Arhivirano s originala, 1. 8. 2020. Pristupljeno 17. 10. 2019.
^ Rider, Fredmont (1944). The Scholar and the Future of the Research Library. New York City: Hadham Press.
^ Hilbert, M.; Lopez, P. (10. 2. 2011). "The World's Technological Capacity to Store, Communicate, and Compute Information". Science. 332 (6025): 60–65. Bibcode:2011Sci...332...60H. doi:10.1126/science.1200970. ISSN 0036-8075. PMID 21310967.
^ Hilbert, Martin R. (2011). Supporting online material for the world's technological capacity to store, communicate, and compute infrormation. Science/AAAS. OCLC 755633889.
^ ^a ^b Hilbert, Martin; López, Priscila (2011). "The World's Technological Capacity to Store, Communicate, and Compute Information". Science. 332 (6025): 60–65. Bibcode:2011Sci...332...60H. doi:10.1126/science.1200970. ISSN 0036-8075. PMID 21310967.
^ Gillings, Michael R.; Hilbert, Martin; Kemp, Darrell J. (2016). "Information in the Biosphere: Biological and Digital Worlds". Trends in Ecology & Evolution. 31 (3): 180–189. doi:10.1016/j.tree.2015.12.013. PMID 26777788. Arhivirano s originala, 4. 6. 2016. Pristupljeno 22. 8. 2016.
^ Gantz, John; David Reinsel (2012). "The Digital Universe in 2020: Big Data, Bigger Digital Shadows, and Biggest Growth in the Far East". Arhivirano 10. 6. 2020. na Wayback Machine IDC iView. S2CID 112313325. View multimedia content Arhivirano 24. 5. 2020. na Wayback Machine.
^ Rizzatti, Lauro. 14 September 2016. "Digital Data Storage is Undergoing Mind-Boggling Growth". EE Times. Archived from the original on 16 September 2016.
^ ^a ^b "The historical growth of data: Why we need a faster transfer solution for large data sets". Arhivirano 2. 6. 2019. na Wayback Machine Signiant, 2020. Retrieved 9 June 2020.

Dodatna literatura

Oliver Stengel et al. (2017). Digitalzeitalter - Digitalgesellschaft, Springer ISBN 978-3658117580
Mendelson, Edward (June 2016). In the Depths of the Digital Age, The New York Review of Books
Bollacker, Kurt D. (2010) Avoiding a Digital Dark Age, American Scientist, March–April 2010, Volume 98, Number 2, p. 106ff
Castells, Manuel. (1996–98). The Information Age: Economy, Society and Culture, 3 vols. Oxford: Blackwell.
Gelbstein, E. (2006) Crossing the Executive Digital Divide. ISBN 99932-53-17-0

Vanjski linkovi

[Manuel-1] Manuel, Castells (1996). The information age : economy, society and culture. Oxford: Blackwell. ISBN 978-0631215943. OCLC 43092627.

[2] Grobe, Klaus; Eiselt, Michael (2013). Wavelength Division Multiplexing: A Practical Engineering Guide. John T Wiley & Sons. str. 2.

[3] "General Concepts - Seconds Since the Epoch". pubs.opengroup.org. Arhivirano s originala, 22. 12. 2017. Pristupljeno 29. 8. 2022.

[4] Kluver, Randy. "Globalization, Informatization, and Intercultural Communication". un.org. Arhivirano s originala, 19. 7. 2013. Pristupljeno 18. 4. 2013.

[Idea-5] "The History of Computers". thought.co. Arhivirano s originala, 1. 8. 2020. Pristupljeno 17. 10. 2019.

[The_Scholar-6] Rider, Fredmont (1944). The Scholar and the Future of the Research Library. New York City: Hadham Press.

[7] Hilbert, M.; Lopez, P. (10. 2. 2011). "The World's Technological Capacity to Store, Communicate, and Compute Information". Science. 332 (6025): 60–65. Bibcode:2011Sci...332...60H. doi:10.1126/science.1200970. ISSN 0036-8075. PMID 21310967.

[8] Hilbert, Martin R. (2011). Supporting online material for the world's technological capacity to store, communicate, and compute infrormation. Science/AAAS. OCLC 755633889.

[HilbertLopez2011-9] Hilbert, Martin; López, Priscila (2011). "The World's Technological Capacity to Store, Communicate, and Compute Information". Science. 332 (6025): 60–65. Bibcode:2011Sci...332...60H. doi:10.1126/science.1200970. ISSN 0036-8075. PMID 21310967.

[InfoBiosphere2016-10] Gillings, Michael R.; Hilbert, Martin; Kemp, Darrell J. (2016). "Information in the Biosphere: Biological and Digital Worlds". Trends in Ecology & Evolution. 31 (3): 180–189. doi:10.1016/j.tree.2015.12.013. PMID 26777788. Arhivirano s originala, 4. 6. 2016. Pristupljeno 22. 8. 2016.

[11] Gantz, John; David Reinsel (2012). "The Digital Universe in 2020: Big Data, Bigger Digital Shadows, and Biggest Growth in the Far East". Arhivirano 10. 6. 2020. na Wayback Machine IDC iView. S2CID 112313325. View multimedia content Arhivirano 24. 5. 2020. na Wayback Machine.

[12] Rizzatti, Lauro. 14 September 2016. "Digital Data Storage is Undergoing Mind-Boggling Growth". EE Times. Archived from the original on 16 September 2016.

[:1-13] "The historical growth of data: Why we need a faster transfer solution for large data sets". Arhivirano 2. 6. 2019. na Wayback Machine Signiant, 2020. Retrieved 9 June 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]