Tranzistor

Tranzistor je elektronski element napravljen od poluprovodnika (npr. silicij). Smanjio je dimenzije računara i poboljšao njegove mogućnosti.

Fizički izgled tranzistora kao diskretnih elementata

Koristi se za pojačavanje, za stabilizaciju napona, modulaciju signala i mnoge druge primjene. Osnovni je tvorni element mnogih elektronskih aparata, integralnih kola i elektronskih računara.

Tranzistor je sastavljen od kombinacije 2 tipa elemenata, od P tip (3 valentni element - u kristalnoj strukturi nedostaje 1 elektron) i N tip (5 valentni element - struktura ima 1 elektron više). Tako da poznajemo PNP i NPN tranzistor. Također, razlikujemo unipolarni (ili FET - Field Effect Tranzisor) i bipolarni tranzistor (BJT - Bipolar Junction Tranzistor). Kod unipolarnog tranzistora većinski nosioci naboja su ili elektroni ili šupljine, dok su kod bipolarnog to i elektroni i šupljine.

Bipolarni tranzistori

Bipolarni tranzistori su građeni od P i N tipa poluprovodnika na osnovi od silicija ili germanija. Ovi poluprovodnici se naizmjenično slažu tako da se mogu izvesti dva tipa bipolarnog tranzistora. To su PNP i NPN. To znači da se između dva poluprovodnika jedne vrste izbacuje 1 poluprovodnik druge vrste.

PNP simbol

Tranzistor ima i tri elektrode, bazu (B), emiter (E) i kolektor (C). Svaka od njih može biti P ili N tipa poluprovodnika. Baza je uvijek srednja elektroda. Emiter je vanjska elektroda koja sa bazom obrazuje PN spoj polarizovan u propusnom smjeru ili inverznom smjeru. Bilo da se radi o PNP ili NPN tipu tranzistora oba obavljaju istu funkciju. Jedina je razlika u priključivanju vanjskog napona i u vrsti nosilaca el. struje. U PNP tipu tranzistora glavni nosioci el. struje su šupljine, a u NPN tipu tranzistori su elektroni.

Također pogledajte

• Bell Laboratories

Vanjski linkovi

• (en) Miljokazi: izum prvog tranzistora u laboratorijama Bell Telephonea 1947. na stranici ethw.org.