Wikipedia

Indometacin

Indometacin (po INN) ili indomethacin je lijek iz porodice nesteroidnih antiupalnih lijekova. Obično se koristi za ublažavanje bolova, groznice, upale i nateklina. Djeluje tako što inhibira proizvodnju prostaglandina, tvari koja prouzrokuje, između ostalog, upale. Na tržištu se nalazi pod mnogim imenima: Indocin, Indocid, Indochron E-R i Indocin-SR.

Indometacin
Naziv lijekaIndometacin
GrupaNesteroidni antiupalni lijekovi
Trgovačka imenaIndocin, Indocid, Indochron E-R, Indocin-SR
Klasifikacija
ATC kodoviC01EB03, M01AB01, M02AA23, S01BC01
CAS registarski broj53-86-1
Dostupnost bez recepta: ne
Stručne informacije
Hemijske osobine

Ime po IUPAC 1-(4-hlorobenzoil)-5-metoksi-2-metil-1-H-indol-3-acetatna kiselina
Sumarna formulaC19H16ClNO4
Molarna masa357,79 g/mol
Farmakokinetičke osobine
Biološka raspoloživost100% (oralno)
80-90% (rektalno)
Metabolizamhepatični
Poluvrijeme eliminacije4,5 sata
Izlučivanjerenalno 60%
fekalno 40%

Karakteristike

uredi

Hemijski gledano, indometacin je metilirani derivat indola i kao takav pripada u klasu arilalkaloičnih kiselina nesteroidnih antiupalnih lijekova, gdje spada i diklofenak.

Indikacije

uredi

Kliničke indikacije indometacina uključuju:

Indometacin se također klinički upotrebljava za odlaganje preranog porođaja, smanjuje amniotične tekućine i zatvara otvor ductus arteriosus kod fetusa.

Indometacin je lijek sa mnogo veoma ozbiljnih neželjenih efekata i ne bi se trebao koristiti kao analgetik za manje bolove ili groznicu. Lijek je mnogo snažniji od aspirina, ali ne i bolji analgetik. Kod blažih bolova standardna oralna doza indometacina je ekvivalentna kao i 600 mg aspirina.

Neželjeni efekti

uredi
  • Rekurentni (povratni) ulkus na želucu
  • Alergija na indometacin, aspirin ili druge NSAID lijekove
  • Pacijenti sa nosnim polipima reaguju na druge NSAID lijekove tako što im se javlja angioedem
  • Nepreporučuje se djeci mlađoj od dvije godine
  • Teška oštećenja bubrega i jetre
  • Indometacin može pogoršati stanje pacijenata sa Parkinsonovom bolesti, epilepsijom i psihičkim poremećajima

Mehanizam djelovanja

uredi
Glavni članak: Nesteroidni antiupalni lijekovi

Indometacin je neselektivni inhibitor ciklooksigenaze (COX) 1 i 2, enzima koji su uključeni u sintezu prostaglandina iz arahidonične kiseline. Prostaglandini su molekule slične hormonima koji se normalno nalaze u organizmu, gdje imaju široku paletu djelovanja i efekata, od kojih su izazivanje bola, groznice i upale.

Prostaglandini također uzrokuju kontrakcije (grčeve) maternice kod trudnica. Indometacin je efektivno sredstvo za odlaganje preranog porođaja, tako što reducira kontrakcije materice putem inhibicije sinteze prostaglandina u materici, a, moguće, i putem blokade kanala kalcijuma.

Indometacin ima dva dodatna načina djelovanja koji imaju klinički značaj:

  • Inhibira pokretljivost polimorfonukličnih leukocita, kao i kolhicin.
  • Isključuje oksidativnu fosforilaciju u mitohondrijama hrskavice i jetre, slično salicilatima.

Ovim dodatnim efektima se također dodaju i analgetičke i antiupalne karakteristike. Indometacin lahko prelazi u placentu te može smanjiti proizvodnju urina kod fetusa i može spriječiti polihidramniju. To se dešava tako što on reducira protok krvi u bubrezima i povećava renalno-vaskularni otpor, moguće putem pojačavanja efekata vazopresina na bubrege fetusa.

Neželjeni efekti

uredi

Pošto indometacin nije selektivni inhibitor, odnosno sprječava proizvodnju obje varijante ciklooksigenaze (COX-1 i COX-2), on potpuno inhibira sintezu prostaglandina u stomaku i probavnom sistemu. Prostaglandini u normalnim uslovima održavaju sluzokožu probavnih organa. Iz tog razloga, indometacin, kao i drugi lijekovi iz iste grupe, može izazvati čireve na želucu. Tako nastali čirevi mogu izazvati unutrašnje krvarenje i perforaciju (bušenje) želučane opne. U tim slučajevima neophodna je hitna hospitalizacija pacijenta. Zabilježeni su i smrtni slučajevi prouzrokovanih komplikacijama.

Uobičajene doze

uredi
  • tablete ili kapsule od 25 i 50 mg
  • supozitorije 50 i 100 mg
  • sirup (25 mg/5ml)
  • koncentrat od 50 mg za intramuskularne injekcije
  • sprej ili gel
  • 1%-tna tekućina za lokalnu primjenu

Historija

uredi

Indometacin je otkriven 1963 godine te je odobren od strane američke administracije za hranu i lijekove 1965. Njegov način djelovanja, zajedno sa drugim nesteroidnim antiupalnim lijekovima, koji inhibiraju ciklooksigenazu, opisan je 1971 godine.

Reference

uredi
  • Lum G, Aisenbrey G, Dunn M, Berl T, Schrier R, McDonald K: In vivo effect of indomethacin to potentiate the renal medullary cyclic AMP response to vasopressin, J Clin Invest, volume 59, 1. izdanje, 1977, str. 8-13, pmid 187624
  • Akbadarpour F, Afrasiabi A, Vaziri N: Severe hyperkalemia caused by indomethacin and potassium supplementation, South Med J, volume 78, 6. izdanje, 1985, str. 756-7, pmid 4002013
  • Ragheb M: The clinical significance of lithium-nonsteroidal anti-inflammatory drug interactions, J Clin Psychopharmacol, volume 10, 5. izdanje, 1990, str. 350-4, pmid 2258452
  • Phelan K, Mosholder A, Lu S: Lithium interaction with the cyclooxygenase 2 inhibitors rofecoxib and celecoxib and other nonsteroidal anti-inflammatory drugs, J Clin Psychiatry, volume 64, 11. izdanje, 1003, str. 1328-34, pmid 14658947
  • Hart F, Boardman P: Indomethacin: A new non-steroid anti-inflammatory agent, Br Med J, volume 5363, 1963, str. 965-70, pmid 14056924
  • Ferreira S, Moncada S, Vane J: Indomethacin and aspirin abolish prostaglandin release from the spleen, Nat New Biol, volume 231, 25. izdanje, 1971, str. 237-9, pmid 5284362
  • Scherzer P, Wald H, Rubinger D, Popovtzer M: Indomethacin and sodium retention in the rat: role of inhibition of prostaglandin E2 synthesis, Clin Sci (Lond), volume 83, 3. izdanje, 1992, str. 307-11, pmid 1327647

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Indometacin&oldid=3552020"