Herman II, grof Celja
Herman II Celjski (1360 — 13. oktobar 1435), hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban, je najveći predstavnik grofova Celjskih. Sin je Hermana I Celjskog i Katarine Kotromanić [1].
Herman II | |
---|---|
Supružnik | Ana od Schaunberga |
Djeca | Barbara Celjska Herman III Fridrik II Herman IV |
Otac | Herman I |
Majka | Katarina Kotromanić |
Rođenje | oko 1360. |
Smrt | 13. oktobar 1435. Požun |
Godine 1396, nakon teškog poraza što ga je sultan Bajazid I nanio vojsci Žigmunda Luksemburškog kod Nikopolja, on spašava Žigmundu život, te se brodom spuštaju niz Dunav i preko Carigrada vraćaju kući. Žigmund mu je tada obećao da će oženiti Hermanovu kćerku Barbaru, ali zbog njene mladosti do zaruka dolazi tek krajem 1405. godine.
Godine 1399. Herman kao comes Zagorja dobija od Žigmunda cijelu Zagorsku županiju sa Krapinom, Loborom, Oštrcem, Belcem, Kostelom, Trakošćanom, Lepoglavom, Cesargradom i objema utvrdama Trnovec. Godine 1401. Herman izbavlja iz zatvoreništva Žigmunda, kojeg je ugarsko plemstvo nakon njegovog povratka iz Češke u Budim zarobilo i predalo Gorjanskima na čuvanje u gradu Šiklošu.
Uz dozvolu vojvode Vilima on prodaje Albertu Austrijskom grad Lihtenštajn u Donjoj Austriji i žitnu desetinu u Mödlingu kod Beča, a Vilim prepušta Hermanu i njegovim nasljednicima svoj dio desetine kod Badena. Žigmund 1405. godine izdaje Hermanu potvrdnice za prijašnja darovanja, te mu u zalog daje Čakovec i Međumurje. Kako Žigmund ne vraća novac, zalog prelazi u posjed Hermana, a Žigmund imenuje Hermana banom Dalmacije, Hrvatske i čitave Slavonije, te upraviteljem ("gubernatorom") Zagrebačke biskupije za sve svjetovne poslove. Herman obavlja bansku službu i od 1423. do 1435. godine.
Celjski grofovi od Hermanovog banovanja postaju nasljedni banovi. Godine 1427. Tvrtko II Kotromanić sklapa s Hermanom međusobni baštinski ugovor o nasljeđivanju u slučaju nepostojanja muških potomaka. Herman je od 1430. godine ne samo ban, već i gubernator Slavonije.
U ljetnom refektoriju samostana u Lepoglavi sačuvan je portret Hermana, nastao početkom 18. vijeka. Herman II je graditelj velike moći Celjskih te praktično gospodar od Wildona i Radgone na Muri, Komna u Istri, Gerova pri izvoru Kupe, do Bihaća i Krupe u porječju Une. Postepeno prebacuje interes svoje porodice prema istoku na područje Ugarske, tj. Hrvatske i Slavonije, te prema Bosni.
Hermanova najstarija kćerka Barbara brakom je postala carica Svetog rimskog carstva i kraljica Ugarske, Češke, Hrvatske i Slavonije, dok su sva tri njegova sina, uključujući i kasnije legitimiziranog najmlađeg vanbračnog sina, postala celjski grofovi.
Reference
uredi- ^ van de Pas, Leo; Genealogics