Gorjanski

Gorjanski su hrvatska srednjovjekovna vlastelinska porodica.

Gorjanski se prvi put javljaju 1269. Tada je hrvatski herceg Bela darovao županu Ivanu selo Gorjane, sjeverno od Đakova. Tu su Gorjanski sagradili tvrđavu i podigli varoš.

U vrijeme vladavine Anžuvinaca (14. vijek), Pavao Gorjanski je dobio titulu mačvanskog bana i gospodario vukovskom, srijemskom i bodroškom županijom.

Članovi porodice Gorjanski bili su uopće miljenici ugarskih vladara te vršili i službu palatina. Najistaknutiji među njima je Nikola II Gorjanski. On je bio oženjen kćerkom srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića. U vrijeme velikih međusobnih sukoba pojedinih plemića u kraljevstvu, Nikoli Gorjanskom pomažu tast knez Lazar Hrebeljanović i bosanski vladar Tvrtko I Kotromanić da porazi hrvatske velikaše na čelu sa Ivanišom Horvatom. Nikola II Gorjanski je 1394. postao hrvatsko-dalmatinski ban. Godine 1396. učestvovao je u bitki kod Nikopolja zajedno sa ugarskim kraljem Žigmundom Luksemburškim.

Nikolin sin Ladislav Gorjanski, također ugarski palatin (1447-1458), pomagao je Luksemburgovcima u gušenju pobuna čeških husita. Njegovom smrću 1459. godine gasi se loza Gorjanskih.