Harfa
Harfa je žičani instrument, na kojem se svira objema rukama "okidanjem" žica vrhovima prstiju. U primitivnom obliku postojala je još kod starih antičkih naroda (Egipat, Grčka).
Ima sedam pedala, a prilikom sviranja harfa se oslanja na postolje, desno rame i koljeno svirača. Harfa je dijatonski muzički instrument, a hromatika se dobija pritiskom noge na pedalu, kojom se žice skraćuju i povišavaju za pola tona. Ubraja se među najraširenije i najstarije muzičke instrumente.
Keltstka harfa
urediKeltska harfa se od klasične razlikuje po tome što nema pedale. Ovaj muzički instrument je tradicionalan kod naroda sjeverozapadne Evrope kod kojih su opstali keltski jezici i kulturno nasleđe. Autohtona je u Irskoj, Velsu, Škotskoj, Bretanji u Francuskoj i Galiciji u Španiji. Ima između 22 i 38 (rijetko 48) žica, a sve su nejednake i imaju različitu boju tona. Štimovana je u Ces-duru i notira se u violinskom i bas-ključu. Žice se prave od ovčijih i goveđih crijeva i metala.[1] Popularno se naziva i - mala harfa, visine je od 80 do 140 cm. i teži od 5,5 do 15 kg.
Žice na harfi obojene su u tri različite boje: crvenu, plavu i žutu. Na crvenim žicama dobiva se ton C, na plavim F, dok se ostali tonovi dobivaju na žicama žute boje. Da bi se povisila ili snizila visina pojedinog tona ugrađene su takozvane "kukice" ili "kvačice", koje pomicanjem skraćuju žicu i ton se povisuje za pola stupnja. One se nalaze na vratu harfe, prema lijevoj ruci.
Rezonantna kutija je mjesto gdje se proizvodi zvuk nakon vibracije žice. Stražnja strana rezonantne kutije sadrži nekoliko pravilno raspoređenih otvora koji omogućuju umetanje žica kroz glasnjaču. Glasnjača je ploha koja se nalazi s gornje strane rezonantne kutije.[2]
Irska harfa | |
---|---|
Nematerijalna kulturna baština | |
Regija | Evropa |
Država | Irska |
Svjetska baština | |
Lista upisa | Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva |
UNESCO oznaka | 01461 |
Datum upisa | 2019. |
Lokacija upisa | UNESCO |
Nematerijalna kulturna baština
urediIrska harfa je dio identiteta i nacionalni simbol stanovništva Irske. Svira se više od 1000 g. Utkana je u irsku mitologiju, folklor i književnost. Zanimanje za sviranje harfe poraslo je u posljednjih šezdeset godina zahvaljujući rastućem uvažavanju uloge harfe u irskom identitetu, jeziku i kulturi. Danas ima oko 1.500 muzičara na ovom instrumentu, i taj broj stalno raste.
Irska harfa je na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element kulturne baštine u Irskoj.[3] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano od 13. do 18. decembra 2019. u Bogoti, Kolumbija.[4]
Reference
uredi- ^ "Harfa". Arhivirano s originala, 29. 6. 2016. Pristupljeno 18. 5. 2015.
- ^ "NIVES RAČKI: POČETNICA ZA HARFU diplomski rad". Muzička akademija Zagreb. Pristupljeno 15. 2. 2022.
- ^ UNESCO: Nematerijalna svjetska baština u Irskoj - ich.unesco.org - Pristupljeno 19.11.2021.engleski: '
- ^ UNESCO: Irska harfa - ich.unesco.org, Pristupljeno, 7. 1. 2023.engleski: '
Vanjski linkovi
uredi