Gametogamija
Gametogamija je spajanje (kopulacija ili fertilizacija) dva jednoćelijska gameta različitog spola u fuziju gametnih jedara (i odgovarajuće vanjedarne strukture) dajući jedro zigota, kao i cijelog zigotnog sadržaja.[1][2]
U skladu sa njihovom morfologijom, veličinom i drugim svojstvima, većina oblika gametogamije obuhvata slučajeve:
Izogamija (starogrčkiισο - iso = jednak + γάμος - gámos = brak, spajanje) – u citologiji – je vrsta spolnog razmnožavanja koje uključuje spajanje gameta sličnih morfoloških svojstava i veličine, sa razlikom samo u genomskom sadržaju i ekspresiji gena u jednom ili više vrsta sparivanja. Obje polne ćelije međusobno liče i ne mogu se svrstati kao "muška" ili "ženska". Zapravo, organizmi okarakterizirani kao izogametski imaju različite vrste parenja, najčešće označavane kao "+" i "–" sojevi. Međutim, u nekim vrstama postoji više od dvije vrste parenja (koji su označeni brojevima ili slovima). Izogamna oplodnja uključuje objedinjavanje dva gameta, koji se uključuju u različite vrste parenja, nakon kojih nastaje zigot.[2]
Heterogamija (starogrčki ἕτερος – heteros = drugačije, različito + γάμος gámos = brak, spajanje) – u citologiji – je sinonim za anizogamiju, koja uključuju različite veličine muških i ženskih gameta, proizvode različitog spola ili vrsta parenja kod date vrste.
Apogamija (stgrč. αρο - apo = od, na + γάμος gámos = brak, spajanje) - u botanici - objašnjava se kao zamjena normalnog spolnog razmnožavanja bespolnom propagacijom, bez oplodnje.[3]
Apomiktični plodovi mogu se razviti i bez oplodnje, putem takozvane apomiksije. U tom slučaju, klica (embrion) nastaje bez prethodne oplodnje, odnosno bez učešća polena. Poseban vid apomiksije je u slučaju kada u plodu nastane klijavo sjeme. Takva pojava zove se partenogeneza (od grčkih riječi partenos = djevojka + genesis = razvoj). Prema tome, u plodovima nastaju sjemenke, koje iako nisu nastale oplodnjom, imaju klijavost. U takvim slučajevoma, embrion ili klica razvijaju se iz neoplođene jajne ćelije. Ta pojava je raširena naprimjer kod oraha. Iz takvog sjemena razvijaju se biljke, čija su svojstva istovjetna onima kod majke od koje je uzeto.[2]
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ Beukeboom, L. and Perrin, N. (2014). The Evolution of Sex Determination. Oxford University Press, p. 10 [1]. Online resources, [2].
- ^ a b c Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Winkler, H. (1908). "Über Parthenogenesis und Apogamie im Pflanzenreich". Progressus Rei Botanicae. 2 (3): 293–454.