Filip Švapski

Filip Švapski (august 1177 - 21. juni 1208) iz dinastije Hohenstaufen bio je kralj Njemačke od 1198. do 1208. godine. Od 1190. do 1191. bio je „izabrani“ biskup Würzburga (a time istovremeno i vojvoda Frankonije), od 1195. do 1197. markgrof Toskane, a od 1196. do 1208. vojvoda Švabije. Filip je bio prvi njemački vladar koji je ubijen za vrijeme svoje vladavine.

Filip
Kralj Njemačke
Vladavina	8. mart 1198. - 21. juni 1208.
Prethodnik	Henrik VI
Nasljednik	Oton IV
Krunidba	8. septembar 1198.
Vojvoda Švabije
Vladavina	15. august 1196. - 21. juni 1208.
Prethodnik	Konrad II
Nasljednik	Fridrik IV
Supružnik	Irina Anđeo
Djeca	Beatricija Švapska Kunigunda Švapska Marija Švapska Elizabeta Švapska
Dinastija	Hoenštaufovci
Otac	Fridrik I, car Svetog Rimskog Carstva
Majka	Beatricija I, grofica Burgundije
Rođenje	1177.
Smrt	21. juni 1208. Bamberg

Mladost

Filip, najmlađi sin cara Fridrika I Barbarosse i burgundske grofice Beatricije I, ispočetka se obrazovao za duhovni stalež te je 1189. bio prior u Aachenu, a od 1190. do 1191. bio je „izabrani“ biskup Würzburga (a time istovremeno i vojvoda Frankonije). Tek kad su mu poginula starija braća Fridrik V, vojvoda Švapske, i Konrad II, vojvoda Švapske (Fridrik 1191. u Trećem križarskom ratu), a Konrad 1196. u privatnom sukobu), Filip je napustio duhovni stalež i postao 1195. markgrof Tuscije i vojvoda Švapske. Od 1198. pa do 1208. bio je kralj Njemačke, od 1205. u sukobu s antikraljem Otonom IV.

Brak i potomstvo

Filip je 1197. godine oženio sicilijansku kraljicu i bizantsku princezua, Irinu Anđeo. Imali su sedmero djece od kojih su samo četiri kćeri doživjele odraslu dob:

1. Beatricija Švapska, carica i njemačka kraljica kao supruga Otona IV; nema potomaka
2. Kunigunda Švapska, češka kraljica kao supruga Vjencaslava I; ima potomke danas
3. Marija Švapska, brabantska vojvotkinja kao supruga Henrika II; ima potomke danas
4. Elizabeta Švapska, kastiljska i leonska kraljica kao supruga Ferdinanda III; ima potomke danas

Vladavina

Nakon iznenadne smrti svoga brata, cara Henrika VI, 1197. godine, čiji sin, budući car Fridrik II, tada nije imao niti tri godine, Filipa Švapskog je u martu 1198. većina knezova izabrala za kralja. Filip i Irina su 8. septembra 1198. godine okrunjeni u Mainzu. Okrunila ga je, međutim, osoba neovlaštena za to - burgundski nadbiskup Aimo Tarentaise (njemačke kraljeve je krunio nadbiskup Kölna). Krunidba također nije obavljena u Aachenu (mjestu krunidbe njemačkih kraljeva) i zato nije imala puni legitimitet. Istovremeno, antihoenštaufovska grupa oko kelnskog nadbiskupa Adolfa i s podrškom engleskog kralja Rikarda I Lavljeg Srca izabrala je 9. juna 1198. šesnaestogodišnjeg Otona od Braunschweiga za njemačkog kralja. Oton je 12. jula 1198. okrunjen „na pravom mjestu“ u Aachenu i od prave osobe, kelnskog nadbiskupa Adolfa, pod imenom Oton IV, ali nije imao krunidbenih insignija koje su bile u posjedu Filipa Švapskog. Zbog tog dvostrukog izbora nastala je svađa oko prijestolja njemačkog kralja što je 1202. potaknulo papu Inocenta III da se umiješa. Budući da samo papa može rimskog kralja pomazati, posvetiti i okruniti kao cara Svetog Rimskog Carstva, papa ima pravo da ispita izbor kandidata (Deliberatio super facto imperii de tribus electis; RNI 29), argumentirao je Inocent III odlučivši se za Otona IV. Politička igra izmneđu Staufovaca, Welfa i pape potrajala je i nakon smrti Filipa Švapskog 1208. godine, sve do smrti njegova protivnika Otona IV, godine 1218.

U vojnim sukobima Filip Švapski bio je uspješniji tako da ga je 6. januara 1205. godine, u Aachenu, kelsnki nadbiskup Adolf okrunio kao njemačkog kralja.

Ubistvo

Grobna ploča Filipa Švapskog u katedrali u Speyeru

Dana 27. juna 1206. Oton IV poražen je u bici kod Wassenberga. Filip mu je nakon toga ponudio svoju najstariju kćer Beatriciju za suprugu. Bila je to ponuda s neočekivanim posljedicama. Jer, činilo se da je Filipova krunidba za cara još samo fomalna stvar koja će biti brzo obavljena, ali 21. jula 1208. Filipa Švapskog ubio je u Bambergu bavarski grof Oton VIII, koji je bio zaručen upravo s Beatricijom, a zaruke su sada bile raskinute.

„...kad je već prije spomenuti grof, koji se već davno u srcu odlučio na zlo djelo, došao ovamo, zatražio je i dobio dopuštenje za ulaz. Ovdje je izvukao mač, praveći se kao da izigrava ludu, i kad se ukazala prilika ranio kralja u području vrata i odmah pobjegao. I od posljedica toga ranjavanja izgubio je isti (kralj) život...“ (Annalen von Marbach za godinu 1208.)

Kralj Filip ispočetka je pokopan u katedrali u gradu Bambergu, a 1213. njegovo tijelo premješteno je katedralu u Speyeru gdje i danas počiva kao jedini od osam sinova cara Fridrika I Barbarosse pokraj svoje majke, burgundske vladarice Beatricije I.

Dugo se smatralo sigurnim da je grof Oton ubio Filipa Švapskog zbog ličnih razloga (raskid zaruka s njegovom kćeri). U najnovije vrijeme historičar Bernd Ulrich Hucker zastupa tezu da je grof Oton bio dio opsežne zavjere protiv Filipa Švapskog. Ta teza, međutim, nije našla na odjek jer se protivi raspoloživim podacima iz savremenih izvora.

Također pogledajte

• Švabija

Literatura

• Andreas Bihrer: König Philipp von Schwaben – Bamberg, 21. Juni 1208. U: Michael Sommer (Hrsg.): Politische Morde. Vom Altertum bis zur Gegenwart. Darmstadt 2005, S. 117–126.
• Peter Csendes: Philipp von Schwaben (Gestalten des Mittelalters und der Renaissance). Darmstadt 2003, ISBN 3-89678-458-7.
• Joachim Heinzle: Philippe – des rîhes krône – der weise. Krönung und Krone in Walthers Sprüchen für Philipp von Schwaben. In: Thomas Bein (Hrsg.): Walther von der Vogelweide. Textkritik und Edition. Berlin 1999, S. 225–237.
• Bernd Ulrich Hucker: Der Königsmord von 1208 – Privatrache oder Staatsstreich? In: Die Andechs-Meranier in Franken. Europäisches Fürstentum im Mittelalter. Mainz 1998, S. 111–128 (nicht unproblematisch).
• Hans Martin Schaller: Der deutsche Thronstreit und Europa 1198–1218. Philipp von Schwaben, Otto IV., Friedrich II. In: Mario Kramp (Hrsg.), Krönungen. Könige in Aachen. Geschichte und Mythos. Mainz 2000, S. 398–406.
• Bernd Schütte: König Philipp von Schwaben. Itinerar - Urkundenvergabe - Hof. Hannover 2002, ISBN 3-7752-5751-9.
• Eduard Winkelmann: Philipp von Schwaben und Otto IV. von Braunschweig, 1.Bd., König Philipp von Schwaben, 1197–1208, Leipzig 1873, Neudruck Darmstadt 1963
• Egon Boshof: Innozenz III. und der deutsche Thronstreit, Papst Innozenz III. Weichensteller der Geschichte Europas, hg. von Thomas Frenz, Stuttgart 2000, S. 51-67.
• Klaus von Eickels: Otto IV. (1198-1218) und Philipp (1198-1208), in: Die deutschen Herrscher des Mittelalters. Historische Portraits von Heinrich I. bis Maximilian I., hg. von Bernd Schneidmüller – Stefan Weinfurter, München 2003, S. 272-292.

Prethodi:	Kralj Njemačke (1198–1208)	Slijedi:
Henrik VI		Oton IV