Enver Krupić
Enver Krupić je (Bosanska Krupa, 1911 - Bihać, 29. 1. 1992.) bio je bosanskohercegovački slikar specijalizovan u žanru pejzažnog slikarstva i akvarela.[1]
| Enver Krupić | |
|---|---|
| Rođenje | 1911. Bosanska Krupa |
| Smrt | 29. januar 1992. Bihać |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
Biografija i umjetnička karijera
urediEnver Krupić rođen je 1911. u begovskoj porodici. Školovanje je započeo u Bihaću, gdje je završio pet razreda gimnazije, a maturirao je u Sarajevu 1932. Iste godine upisao se na Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, a nakon dvije godine nastavlja slikarski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu. Tu je i diplomirao 1937. stekavši zvanje akademskog slikara. Naredne godine upisuje postdiplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti (École nationale supérieure des beaux-arts) u Parizu u klasi akademika Fernanda Sabattea. Pored toga, studirao je vanredno, historiju umjetnosti na univerzitetu Sorbonne. U to vrijeme stvara svoja prva značajna djela u kojima pokazuje interes za pejzaž, koji će vremenom postati glavna tema njegovog slikarstva. Postaje član Udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije u Parizu, te s njima 1939. prvi put izlaže u Parizu i Den Haagu. Početkom Drugog svjetsko rata vratio se u Beograd, gdje je postao član Udruženja likovnih umjetnika Srbije (ULUS). Nakon rata radio je kao profesor historije umjetnosti na nekoliko beogradskih gimnazija. Pored rada u školi, redovno slika i izlaže na svim izložbama ULUS-a, te vanredno studira historiju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Prvu samostalnu izložbu u Beogradu imao je 1952. u galeriji ULUS-a na Terazijama. Ubrzo zatim, uslijedile su mnogobrojne izložbe, od kojih su najznačajnije izložbe u Umjetničkom paviljonu u Sarajevu (1954), u Istanbulu (1954), Bejrutu (1966). Posebno je bila značajna izložba u Milanu 1968. godine, koja mu je donijela priznanje time što je ušao u svjetsku Enciklopediju modernog slikarstva. U to vrijeme mnogo putuje po Evropi, Aziji i Africi i ta putovanja koristi u studijske svrhe obogačujući svoj likovni jezik i obrazovanje. Godine 1971. odlazi u prijevremenu penziju i vraća se u Bosansku Krupu. Adaptirao je stari mlin u središtu Krupe i pretvorio ga u atelje. Svakodnevnu slika Unu, njenu vodu, tokove, obale, okolni pejzaž, vegetaciju i ambijent. Tada započinje njegov najznačajniji slikarski stvaralački period kada slika pejzaže u akvarelu ("Una kod Stegarica", "Kanjon Une", "Una kod Krupe","Una kod Bihaća", "Slapovi sa Une") a u kojima je Krupić svoj poetski izraz razvio do najveće punoće i umjetničke zrelosti. Njegov slikarski izraz ponikao je iz čiste i iskrene životne radosti, optimizma i najneposrednijeg kolorističkog nadahnuća slikara i predstavlja najsintetičniji izraz umjetnikovih osjećanja. Slike su rađene bez napora, lirski toplo, smireno i relativno brzo, u stilu koji karakteriše puna stvaralačka sloboda i u kojoj je ovaj umjetnik stvorio ličan, zreo, bogat i na svoj način klasičan slikarski izraz. Veći broj pejzaža ("Dvoslap", "Troslap" , "Štrbački buk", "Una kod Ripča" , "Una kod Sunca" , "Martin - Brod" ...) čini najkvalitetnije poglavlje i kvalitetnu jezgru Krupićevog slikarskog opusa. Godine 1980. seli se u Bihać i najviše slika motive iz gornjeg dijela toka rijeke Une.
Dok radi u uljanim bojama, Krupić najviše slika Unu, dok je izbor motiva u akvarelu raznolik: mrtve prirode s cvijećem, vedute i panorame gradova, more i marine s brodicama, te motivi s tradicionalnom bosanskohercegovačkom arhitekturom. Njegove slike odlikuju se lahkoćom i mehkoćom u kojima provladava snažan umjetnički doživljaj. Kolorit je blijed ali svjež, a radovi su puni unutrašnje svjetlosti. Preovladavaju lahki vazdušasti, ružičasti, ljubičasti i zelenkasti tonovi. On snažnije u akvarelu nego u ulju demonstrira crtačku vještinu s kojom spontano objedinjuje oblikovanje plastičnosti forme i kolorističkih kvaliteta.[1] Dobitnik je raznih društvenih i stručnih priznanja i nagrada, među kojima se ističu Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom socijalističke Jugoslavije, te uvrštenje u Veliku svjetsku enciklopediju modernog slikarstva (Enciclopedia Universale - SEDA - Della Pittura Moderna, Milano 1969.). Enver Krupić umro je 29. januara 1992. godine u Bihaću.[2]
Samostalne izložbe
uredi- 1952. Umjetnička galerija ULUS-a, Beograd
- 1954. Umjetnički paviljon ULUBiH, Sarajevo
- 1955. Sala zgrade Narodnog odbora sreza Bihać
- 1958. Umjetnička galerija Doma kulture, Banja Luka
- 1960. Sala Doma kulture, Tuzla
- 1966. Galerija Matthar, Bejrut
- 1968. Galleria D'Arte V. E. Barbaroux, Milano
- 1968-1974 Doboj, Zenica, Prijedor, Bihać, Bosanski Novi
- 1977. Sala Đuro Džaković, Sarajevo
- 1979. Sala Doma JNA, Bihać, sala Doma kulture Bosanska Krupa, Školski centar, Cazin
- 1981. Galerija Kulturnog centra, Beograd
- 1984. Umjetnička galerija, Sarajevo
Reference
uredi- ^ a b "Gradska galerija Bihać: Galerija Enver Krupić - Akvareli" (PDF). ggbihac.com. Pristupljeno 12. 12. 2022.
- ^ "Biografija Envera Krupić". galerija-krupic.ggbihac.ba. Arhivirano s originala, 17. 1. 2016. Pristupljeno 15. 2. 2016.