Dinarski dimak (lat. Crepis dinarica G. Beck – sinonimi: C. incamata (Wulfen) Tausch subsp. dinarica (G. Beck) Hayek; C. praemorsa (L.) Tausch subsp. dinarica (G. Beck) P. D. Sell – je endemska biljka Dinarida iz porodice Compositae (Asteraceae) – glavočike. Diploidnu hromosomsku garnituru karakterizira 2n=8.[1]

Dinarski dimak
Crepis dinarica
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaAngiospermae
RazredEudicotiledonae
RedAsterales
PorodicaCompositae
(Asteraceae)
RodCrepis
VrstaCrepis dinarica
G. Beck

Dinarski dimak je trajnica sa kratkim, kao odrezanimstabljikama, koje su široko valjkaste. Usprevne su i visoke oko 15-30(-40) cm. Gole su i fino izbraz­dane, bez listova (rijetko sa jednim lanceta­ sto-jajolikim listom), a pri vrhu oskudno razgranate u vidu gronje. lz jedne rozete izbijaju obično izrastaju 1-2 (-3) stabljike.

Ova biljka ima tamnosmeđe podzemno stablo rizom. Listovi formiraju rozetu. Pla­vicasto-tamnozeleni su i goli iii oskudno dlakavi, sjajni, duguljasto jajoliki. Obod im je cje­lovit i li blago valovito nazubljen, a na vrhu su za­tupljeni, a prema osnovi se postepeno sužavaju Dugi su 5-6 (-8) cm, a široki i 1-2,5 cm. nflorescen­cija je sastavljena od 1-3(-4), redovno pojedinačne glavice, sastavljene su od veceg broja cvjetova. Involukrum je cjevasto zvonast, dug 10–12 mm, a široki 5–7 mm.

Cvjeta u junu i julu, rjeđe u augustu. Cvjetovi crvenkasti iii bijeli. Ovojni listovi su im crnkasti, široki oko 1,5 mm. Spoljni su usko trouglasto-klinasti i zašiljeni, a dvo­struko kraći od unutarnjih. Ahenija je tamnosmeđa, duga 4–5 mm. Prema vrhu je sužena, a papus je mek, snijeznobijel i duži od ahenije.

Ekologija i rasprostranjenje

uredi

Crepis dinarica raste u vegetaciji planinskih rudina na krecnjackim masivima Dinarida, u subalpskom i alpskom visinskom pojasu.Najčešće uspijeva na plitkim karbonatnim tlima, kao što su krečnjačke crnice, dolomitne rendzine i dr.

Optimum rasprostranjenja mu je u endemskim zajednicama fitocenoza jugoisto­čnih Dinarida. Po životnoj formi, pripada skupini izrazitih planin­skih heliofita.

Kao što je navedeno, endem je Dinarida, od Velebita do Prokletija.

Locus classicus je u Bosni: Romanija (Beck, G. 1887).

Reference

uredi
  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte

uredi