Dinarski dimak
Dinarski dimak (lat. Crepis dinarica G. Beck – sinonimi: C. incamata (Wulfen) Tausch subsp. dinarica (G. Beck) Hayek; C. praemorsa (L.) Tausch subsp. dinarica (G. Beck) P. D. Sell – je endemska biljka Dinarida iz porodice Compositae (Asteraceae) – glavočike. Diploidnu hromosomsku garnituru karakterizira 2n=8.[1]
| Dinarski dimak Crepis dinarica | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Angiospermae |
| Razred | Eudicotiledonae |
| Red | Asterales |
| Porodica | Compositae (Asteraceae) |
| Rod | Crepis |
| Vrsta | Crepis dinarica G. Beck |
Opis
urediDinarski dimak je trajnica sa kratkim, kao odrezanimstabljikama, koje su široko valjkaste. Usprevne su i visoke oko 15-30(-40) cm. Gole su i fino izbrazdane, bez listova (rijetko sa jednim lanceta sto-jajolikim listom), a pri vrhu oskudno razgranate u vidu gronje. lz jedne rozete izbijaju obično izrastaju 1-2 (-3) stabljike.
Ova biljka ima tamnosmeđe podzemno stablo rizom. Listovi formiraju rozetu. Plavicasto-tamnozeleni su i goli iii oskudno dlakavi, sjajni, duguljasto jajoliki. Obod im je cjelovit i li blago valovito nazubljen, a na vrhu su zatupljeni, a prema osnovi se postepeno sužavaju Dugi su 5-6 (-8) cm, a široki i 1-2,5 cm. nflorescencija je sastavljena od 1-3(-4), redovno pojedinačne glavice, sastavljene su od veceg broja cvjetova. Involukrum je cjevasto zvonast, dug 10–12 mm, a široki 5–7 mm.
Cvjeta u junu i julu, rjeđe u augustu. Cvjetovi crvenkasti iii bijeli. Ovojni listovi su im crnkasti, široki oko 1,5 mm. Spoljni su usko trouglasto-klinasti i zašiljeni, a dvostruko kraći od unutarnjih. Ahenija je tamnosmeđa, duga 4–5 mm. Prema vrhu je sužena, a papus je mek, snijeznobijel i duži od ahenije.
Ekologija i rasprostranjenje
urediCrepis dinarica raste u vegetaciji planinskih rudina na krecnjackim masivima Dinarida, u subalpskom i alpskom visinskom pojasu.Najčešće uspijeva na plitkim karbonatnim tlima, kao što su krečnjačke crnice, dolomitne rendzine i dr.
Optimum rasprostranjenja mu je u endemskim zajednicama fitocenoza jugoistočnih Dinarida. Po životnoj formi, pripada skupini izrazitih planinskih heliofita.
Kao što je navedeno, endem je Dinarida, od Velebita do Prokletija.
Reference
uredi- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.