Bjelimići

Bjelimići su zajednica sela koja se nalaze u jugoistočnom dijelu općine Konjic, nešto manje od 30 km od Boračkog jezera, između planina Visočice, i Crvnja, te od rječice Slatinice do planine Treskavice. Imaju status mjesne zajednice (MZ).

Karta MZ Bjelimići

Naziv

Naziv Bjelimići često se pogrešno poistovjećuje i miješa s centralnim dijelom ovoga kraja, sa selom Odžaci. Nerijetko se može čuti da stanovništvo perifernih bjelimićkih sela ide u školu ili u prodavnicu u Bjelimiće. Moguće je da sam naziv Bjelimići vjerovatno ima veze sa bijelim snježnim pokrivačem jer se snjegovi zadrže u ovom kraju nešto duže nego u susjednim mjestima Glavatičevo i Župa Zagorska. Međutim, u svojim istraživanjima i sam dr. Pavao Anđelić ostavlja mogućnost da se naziv Bjelimići može povezati i sa srednjevjekovnim prezimenom Bjelim, odnosno Bjelimlić. Bjelimlići su se odselili još za vrijeme Osmanlija. Da to ima neke veze pokazuje i veći broj stećaka u mjestu Police usred Visočice, a, također, jedan predio u selu Ježeprosina u srcu Bjelimića "bez ikakva razloga" zove se Bjelim.

Historija

U kasnom srednjem vijeku Bjelimići su bili unutar upravnog kotara (contato) srednjovjekovnog Veletina. Veletin je sa svojim upravnim kotarom spadao u župu Zagorje koja je i pripadala bosanskoj državi. Ne zna se da li je prije ova župa bila u posjedu humskih velmoža Sankovića. U XV vijeku župa Zagorje bila je u posjedu humskih vojvoda Kosača. Iako su Bjelimići bili u njihovom posjedu, izvori od 1442. do 1465. navode da su u Bosni (Anđelić 1982: 112). Sam Veletin prvi put se spominje u historijskim izvorima 1442, a onda tri puta tokom 1465. Jedan dubrovački izvor od 29. juna 1442. spominje da Veletin (sa čitavim Bjelimićima) pripada Bosni. Izvor od 4. aprila 1465. donosi zaključak da je upravitelj grada u to doba bio poznati vlastelin Juraj Čemerović (Anđelić 1975: 118-119; 1982: 100-103). Juraj Čemerović je bio poznati diplomata koga je vojvoda i herceg Stjepan Kosača nekoliko puta slao u Italiju. Čemerovići su imali svoj dvor u Odžacima (nedaleko od sela Doljani) kao i svoje posjede, koji su kasnije bili u timaru begova Šurkovića (Anđelić 1982: 88, 99). Grad Veletin se spominje kao posjed Kosača u poveljama iz 1444, 1448. i 1454. Nema podataka o funkcioniranju grada u periodu Osmanlija. Utvrđenje Veletin je sagrađeno daleko od saobraćajnica, ali se u povelji iz 1442. spominje njegovo podgrađe, gdje se danas nalazi selo Ocrkavlje. Ovaj dio hercegove zemlje pao je pod osmansku vlast još 1465. godine. Doljani se spominju u popisu sandžaka vilajeta Hercegovina koji je napravljen u periodu od 1475. do 1477 (Aličić 1985: 209, 353, 467, 483).

Mjesna zajednica

Sejdibegova kula (14X14m) i danas je uzgor i to prizemlje i prvi kat i u njoj se stanuje. Fehradbegova je kula (13 x 9 m) bila na dva sprata, a isto tako i Hanefijina, koja je srušena 1947, a kamen je upotrijebljen za gradnju zadružnog doma. Iako ne postoje pisani tragovi, usmenom predajom se prenosi da su osnivači džamije u Odžacima begovi Šurkovići.

Mjesna zajednica Bjelimići je zajednica sela Odžaci, Ježeprosina, Svijenča, Luka, Vranići, Gradeljina,Argud, Čitluk, Gornja Ljubuča, Donja Ljubuča, Mokro, Ocrkavlje, Doljani, Zabrđani, Tinje, Zavodac i Strane, Sopot, Veluša, Pločnik. Prije rata postojala su i sela Sitnik i Crnovići. Poslije rata Bjelimićima su pripala i neka od sela Župe Zagorske, ali samo: Luko, Brda, Polje, Zelomići, Ljuta i Hotovlje. Nakon rata, također je šest sela sa druge strane Neretve koja su pripala MZ Bjelimići poslije rata. To su Vilišta, Rajac, Gapići, Sovice, Stubljaci i Zalužje. Centralni dio mjesne zajednice čini selo Odžaci.

Odžaci se nalaze na nadmorskoj visini od 1.000 m. Najsjevernija sela su Luka i Ljuta, a najjužniji su Gapići. Zajedno sa Gornjom i Donjom Ljubučom ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. Od Konjica do Bjelimića vodi asfaltni put R-436 i R-703. Put vodi preko Boraka, Boračkog jezera i Glavatičeva. Također je asfaltiran i putni pravac Odžaci–Sinanovići (R-960). Ovim pravcem preko Visočice može se brže stići do Sarajeva, a asfaltiranje samog puta je završeno krajem 2018. godine. Ako se ide dalje putem R-703 prema Kalinoviku, asfalta nema od prevoja Vojle. Prilično lošim makadamskim putem ide se preko Dindola, pored sela Hotovlje, Kutine i Graiseljići izlazi se na asfaltni put Kalinovik–Ulog. Iz Odžaka do Kalinovika je 30-ak km. Svako selo u Bjelimićima ima struju, put, telefon i vodu. Na uzvišenju Hum je nakon rata puštena u rad bazna stanica BH Telecom-a za mobitele.

Spomenici prirode

• pećina Vrpeć u Odžacima
• Titova pećina u Zabrđanima

Vanjski linkovi

• Google Maps
• OpenStreetMap