Veletin
Tvrđava Veletin pripadala je župi Zagorje koja je u 15. vijeku u posjedu vlastele Kosače.
Veletin je smješten na desnoj obali rijeke Neretve između naselja Ocrkavlja i Doljana na području Bjelimića, na visoko uzdignutoj stijeni iznad korita Neretve (oko 400 metara). Tvrđava je nepravilnog četverougla. Prilaz tvrđavi je sa jugoistočne strane. Na ulazu je kamena stolica uklesana u živoj stijeni. [1] Prvobitno je pripadala vlasteoskoj porodici Sankovića, a zatim Kosača. Tvrđava se prvi put spominje u historijskim izvorima 29. juna 1442. godine. Tada tvrđava već ima svoje podgrađe. U dokumentu se navodi da je Vukac Deković iz podgrađa Veletina koji je u Bosni (Vochaç Dechouich de subtus castrum Velletin prouintie Bosine) ugovorio šestogodišnju službu i izučavanje zanata kod kožara Radete Nenkovića. [2] Veletin se spominje u poveljama za Stjepana Vukčića Kosaču (1444 – Veletin Vsagorie castello con contato; 1448 – castrum Welletin; 1454 – civitate Velletino cum castris et pertinentiis suis). [3] Početkom aprila 1465. godine podignuta je tužba protiv braće Radelje i Miobrata Dragovića ljude bosanskog vlastelina Jurja Čemerovića iz Podveletina (de Subtus Velletin rusticos Jurgi Cemerouich de Bosina). [4] Na širem području su značajni lokaliteti sa stećcima koji ukazuju na naseljenost područja.
Danas su od ove tvrđave ostale samo ruševine, a ispred ulazne kapije u grad sačuvana je kamena stolica. Nakon pada Bosne pod Osmansku vlast, nekad poslije 1465. godine, ova tvrđava postepeno propada. [5]
Reference uredi
- ^ Marko Vego, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo 1957, 123.
- ^ „Vochaç Dechouich de subtus castrum Velletin prouintie Bosine etatis legittime ut dixit ac ex aspectu corporis videbitur, ex certa sciencia locauit se et operas suas ad standum cum Radeta Nenchouich pelizario presente et eum conducente pro annis sex proxime futuros, promittens toto dicto tempore stare cum ipsi Radeta et ei Radeta dilligenter et fideliter seruire et obedire in omnibus rebus licitis et honestis et ab eo radeta non recedere nec aufugere durante dicto tempore nec ad aliquam aliam actem adiscendam res nequam etiam ei Radete nec in bonis aut rebus suis aliquibus furtum aut dampnum aliquod facere nec volenti facere consentire qui ymo obiuare toto suo posse et eius Radete res et bona fideliter custodire et saluare toto suo posse. Et versa vice dictus Radeta promisit et super se et bona sua se obligauit ipsum Vochaz toto dicto tempore tam egrum quam sanum secum in domo sua tenere ac pascere et nutrire ac eum vestitum tenere secundum condicione et morem famulorum docendo etiam ipsum in arte sua si adiscere voluerit et potuerit et insuper in fine dictorum annorum sex dare et consignare ac donare promisit eidem Vochaz omnia capita utensilia artis secundum consuetudinem et de pluri etiam sibi facere unam clamidem rasie nigre, unum zaponum nouum, unum par caligarum panni rubei et unum biretum. Promittentes ipsi ambo prenominati sibi vicissim premissa omnia et singularia firma et rata habere et tenere attendere et obseruare super se et eorum bona. Renuntiantes ambo. Hec autem etc. Judex ser Zuppanno de Bona et Nicola de Stella testis” (29. juni 1442. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Notariae, Svezak: XXVI, Folija: 60 verso.
- ^ Mihailo Dinić, Земље херцега Светога Саве, Глас Српске академије наука и уметности 182, Београд 1940, 216.
- ^ „Dobrosslauus Obradouich coram domini judicibus de criminalis quorum caput fuit domino Michael de Bocignolo in locum ser Vladissaum de Goce qui est Rector conquestus fuit contra Millobrattum Dragouich et contra eius dicti Millobrattus fratrem nomine Radegliam ambos de Subtus Velletin rusticos Jurgi Cemerouich de Bosina, dicens idem Dobrosslaus quod predicti fratres acceperunt castro dicto Chum” (4. april 1465. . godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lamenta de foris, Svezak: XXXVI, Folija: 234 verso.
- ^ Kurtović, Nakaš, Lalić, Župarić, Dautović, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, str. 681, Mladinska knjiga, Sarajevo
Literatura uredi
- Mihailo Dinić, Земље херцега Светога Саве, Глас Српске академије наука и уметности 182, Београд 1940.
- Marko Vego, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo 1957.
- Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Križevac u Doljanima, općina Konjic, [1]
- Stećci u bjelimićkom kraju, [2]