Atavizam

Atavizmi (lat. atavus = predak) su pojave ponavljanja anatomskih obilježja većine vrsta, koja su bila formirana kao osobenosti u dalekoj evolucijskoj prošlosti njihovih predaka. Često se doživljavaju i kao poremećaji (malformacije), kao i rudimenti, dokumentirani klasični dokazi evolucije. U širem smislu, pojam uključuje i određene modele ponašanja. Termin je bio vrlo često pominjan u istraživanjima kulturno-historijskog razvoja u drugoj polovini 19. stoljeća.^[2]

Darwinova kvržica na ušnoj školjci podsjeća na zajedničko porijeklo primata.

Patrljci rebara se javljaju u sisara samo kao ovaj atavizam na desnoj strani grudnog koša jednog čovjeka.
(Kompjuteritirana tomografija, 3D).

Anatomski atavizmi

U sadašnjoj fazi razvoja, anatomske karakteristike atavizama nemaju nikakvu funkciju i nestajali su generacijama. Primjeri kod ljudi su: fistula u kod čovjeka kao ostatak škržnih lukova, koja se javlja tokom embriogeneze, niz bradavica duž „mliječne linije“ i polimastija (višak mliječnih žlijezda ili bradavica), višak dlaka na tijelu (lanugo) i tzv. Darwinova kvržica na ušnoj školjci. Ova kvržica je u obliku hrskavičastog ispupčenja na gornjem obodu ušne školjke, a nasljeđuje se kao autosomno recesivno svojstvo.^[3]^[4]^[5]^[6]^[7]^[8]

Sva živa bića, više ili manje, mogu imati različite „abnormalnosti“, tj. atavizme u ranijim fazama razvoja.

Kod goveda, postoje tri umjesto dva režnja papka, a u morskih sisara, kao što su kitovi i delfini, formirani su udovi koji podsjećaju na noge kopnenih životinja.

Manje su poznati atavizmi kod biljaka, ali su istraženi, još u 19. stoljeću. To uključuje građu i oblik lista kod cvjetnica, kao kod jasena sa samo jednim ili više režnjeva.

U osnovi, u atavističke oblike treba također uključiti i neke fenotipske oznake koje se javljaju kod bakterija, gljivica i protista. Međutim, njih je teško jasno identificirati zbog visoke varijabilnosti ovih stvorenja, a ponekad nisu u potpunosti razjašnjeni ni odnosi između posmatranih loza i da ih se razlikuje od neoplazmi.

Uzroci atavizama

Formiranje atavizma može biti uzrokovano:

Inhibicija malformacije: Spriječena specifična diferencijacija tokom organogeneze uvjetuje pojavu rekapitulacije predačkih karakteristika (vidi: Zakon biogeneze).
Mutacijski atavizam: Obnova predačkih obrazaca mutacijom određenih gena ili promjene u genskoj ekspresiji sa reaktiviranjem potisnutog (latentnog) gena;
Hibridni atavizam: Pojava ranijih zajedničkih karakteristika u bastardizaciji usko srodnih vrsta.

Iza svih faktora pojave atavizama neupitno stoje veoma rijetke recesivne alelne varijante koje se još rjeđe fenotipski ispoljavaju, zbog male vjerovatnoće do dođu u homozigotno stanje.

Atavizmi ponašanja

Atavizmi kod ponašanja životinja i čovjeka mogu se posmatrati kod vrsta koje žive u i oko kuća, npr., kod običnog vrapca, koji grade gnijezda u nišama koje su dobro prilagođene njihovom preferiranom okruženju.

Također se događa da pojedini kućni vrapci grade loptasta gnijezda, umjesto onakvih koja su karakteristična za ostale ptice koje „pletu“ svoja gnijezda.

Atavizmi i/ili rudimenti

Suštinska razlika između atavizama i rudimenata je u tome što se atavizmi izuzetno rijetko javljaju i to samo kod nekih organizama, a rudimenti su redovno prisutni kod svih pripadnika određene vrste.

Reference

^ http://universe-review.ca/F10-multicell.htm |title=Multi-cell Organisms |publisher=Universe-review.ca
^ Kutschera U. (2008): Evolutionsbiologie, 3. Auflage. Verlag Eugen Ulmer, Stuttgart, ISBN 3-8252-8318-6.
^ Campbell N.eil (2005). Biology. Benjamin/ Cummings, San Francisco ISBN 0-07-366175-9.
^ Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7
^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.
^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
^ Lincoln R. J., Boxshall G. A. (1990): Natural history - The Cambridge illustrated dictionary. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 30551-9.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Illustracije atavizama kod ljudi

Photograph, X-ray and description of three cases of human tail^{[mrtav link]}
Außenansicht, Röntgenaufnahme und englische Erläuterung dreier Fälle des menschlichen Schwanzes^{[mrtav link]} (englisch, PDF, 386 KiB)

Illustracije atavizama kod životinja

Illustracije atavizama kod biljaka

[1] ttp://universe-review.ca/F10-multicell.htm |title=Multi-cell Organisms |publisher=Universe-review.ca

[2] Kutschera U. (2008): Evolutionsbiologie, 3. Auflage. Verlag Eugen Ulmer, Stuttgart, ISBN 3-8252-8318-6.

[3] Campbell N.eil (2005). Biology. Benjamin/ Cummings, San Francisco ISBN 0-07-366175-9.

[4] Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7

[5] Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.

[6] King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.

[7] Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.

[8] Lincoln R. J., Boxshall G. A. (1990): Natural history - The Cambridge illustrated dictionary. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 30551-9.

[2]

[1]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]