Arheološko područje Rešetarica

Arheološko područje Rešetarica nalazi se 3 km jugozapadno od Livna, Bosna i Hercegovina. Područje je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku donijela je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj 11. marta 2011. godine, u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović), Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čine:

• ostaci ranokršćanske bazilike iz V. i VI. stoljeća;
• nekropola iz IX. i X. stoljeća;
• srednjovjekovna nekropola „Kraljičin nasip“;
• pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području, koje se nalazi u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica, Livno

Lokacija

Na istočnim obroncima Kamešnice, na 22. kilometru magistralne ceste Livno-Split, nalazi se pusto područje od nekoliko stotina kvadratnih metara, jednim dijelom pod vodom Buškog jezera. U katastarskim knjigama označeno je pod imenom Rešetarice. Na ovom području kao uži lokaliteti označeni su. „Fratrova glavica“, gdje je 1928. godine sagrađena crkvica sv. Ilije Proroka, a nešto istočnije je početak Kraljičina nasipa, koji se od podnožja Kamešnice pruža duboko u Buško blato - sada Buško jezero.

Historija

Područje Livanjskog polja od bronzanog doba naseljavalo je ilirsko pleme Dalmati. U doba Rimljana kroz polje je prolazio put Salona - Servicijum (Bosanska Gradiška).

U 9. stoljeću livanjska županija uz Livanjsko, obuhvatala je Duvanjsko i Glamočko polje.

Livno prvi put spominje se 892. godine pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira. Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu „O upravljanju carstvom „ bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine 10. st. gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije. U povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine 11. st. spominje se livanjski comes Dobrila.

U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu Livno je pod jurisdikcijom splitske nadbiskupije. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine, Livno je bilo u sklopu duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje). Od početka 13. st. područje koje obuhvata Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko polje sve češće se naziva Tropolje (Tres campi). Za vladavine Stjepana II Kotromanića (1314-1353) Tropolje, godine 1322, ulazi u sastav bosanske države, nazivajući se od tada Završje ili Zapadne strane, kao odraz gledanja iz centralne Bosne.

Arheologija

Od 4. 10. do 19. 7. 1969. godine vršena su zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Kraljičin nasip. Istraživanjima je rukovodila arheologinja Nada Miletić. Nalazi iz istraženih grobova deponirani su u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

U proljeće 1989. godine Zavod za zaštitu spomenika i prirodnih znamenitosti i rijetkosti u BiH iz Sarajeva obavio je istraživanja na bazilici. Na površini lađe i narteksa otkriveno je i istraženo više od 10 grobova, od kojih su neki imali priloge.

Prahistorijski period

Pronađeni su predmeti od kremena i kosti, a iz bronzanog doba keramička bikonična posuda, i veći broj sitnijih i krupnijih fragmenata grube keramike, nekoliko s ukrasom.

Antički period

Na temelju građevinskih ostataka bazilike i fragmenata pripadajućeg kamenog namještaja (pilastri oltarne pregrade, pilastri sa segmentima polukugle, pilastri s otvora bazilike, stupići oltarne pregrade, plutej oltarne pregrade i druge ornamentirane ploče, dijelovi oltara, ulomci imposta i kapitela), moguće je baziliku smjestiti među sakralne objekte salonitansko-naronitanskog područja i njihova zaleđa od IV. do VI. stoljeća.

Bazilika je bila gotovo kvadratna građevina (15,90 x 17 m), dok je središnji dio izdužena pravougaona prostorija sa slijedećim elementima: prezbiterij, lađa (naos, navis), prostor za katekumene (narteks), te sjeverne prostorije: krstionica ili memorija (consignatorum) i južne (sakristija i portik).

Rani srednji vijek

Na Rešetarici i njenoj bližoj okolini sačuvalo se nekoliko nekropola iz perioda od prahistorije do kasnog srednjeg vijeka. Način ukopavanja, oblik grobova i njihov sadržaj nekropolu na Kraljičinom nasipu svrstavaju u skupinu nekropola ranog srednjeg vijeka.

Najznačajniji nalaz svakako je mač koji se po obliku ne razlikuje od karolinškog tipa mača: dvosjekla oštrica s kratkom nakrsnicom na balčaku i spljoštenim vrhom (pripada tipu „K“ mača). Po analogiji je najbliži maču iz Orlića kod Knina i maču iz Mogorjela. Rendgenska snimka mača pokazala je da na maču nije bilo nikakvih oznaka. Rađen je po uzoru na karolinške mačeve, u nekoj radionici na damatinskom tlu, krajem VIII. ili u prvoj polovini IX. stoljeća

Srednji vijek

Nađeni predmeti i komparacija s nekropolama iz bliže (lokaliteti Mašeta i Glavica) i šire okoline govore da je nekropola na Kraljičinom nasipu pripadala društveno i ekonomski istaknutijoj zajednica XIV.-XV. stoljeća.

Literatura

• Fra Bono Vrdoljak, Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nakropola na Rešetarici kod Livna, Starohrvatska prosvjeta, ser. III., sv. 18, Split: 1988./1990.
• Nada Miletić, Izvještaj o iskopavanjima srednjovjekovnih nekropola u Buškom blatu, Glasnik Zemaljskog muzeja (A) NS, 37., Sarajevo:1982.
• Vedrana Delenga, Livanjski kraj u povijesti, Latinski epigrafički spomenici starohrvatske županije Livno. Split- Livno: 1994. 1999.
• Ante Milošević, Predgovor, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split: 1999.
• Maja Petrinec, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Srednjovjekovno razdoblje, Split: 1999.