Šablon:Istaknuti članak/oktobar2022

Crteż iz 11. vijeka za koji se vjeruje da vjerno oslikava vanjski izgled Crkve svetih apostola u Konstantinopolju. Čuva se danas u Vatikanskoj biblioteci.
Crteż iz 11. vijeka za koji se vjeruje da vjerno oslikava vanjski izgled Crkve svetih apostola u Konstantinopolju. Čuva se danas u Vatikanskoj biblioteci.

Rana bizantijska umjetnost predstavlja početni stadij bizantijskog umjetničkog stvaralaštva u istočnom dijelu Rimskog Carstva u periodu od 330. do dolaska Justinijana I na vlast 527. godine. Odlučujući značaj za početak razvoja ove nove vrste umjetnosti imala je odluka cara Konstantina Velikog o prebacivanju sjedišta Rimskog carstva iz latinskog Rima u helenistički grčki svijet Konstantinopolja 330. godine.

Koristeći rana hrišćanska prilagođavanja kasnoantičkih umjetničkih stilova, Bizantinci su razvili novi vizuelni jezik, izražavajući ritual i dogmu ujedinjene crkve i države. Raniji umjetnički stilovi cvjetali su u Aleksandriji i Antiohiji koji su u to vrijeme pripadali Bizantijskom Carstvu. Međutim, carska birokratija iz Konstantinopolja je sve više preuzimala organizovanje glavnine umjetničkog stvaralaštva, a umjetnici iz metropole bili su upućivani u područja gdje je izrada umjetničkih djela bila potrebna. Osnovan u Konstantinopolju, bizantijski stil se tako na kraju proširio daleko izvan glavnog grada, oko Mediterana, preko južne Italije, Balkana, pa sve do Rusije.