Wikipedia

Zamorac

(Preusmjereno sa Zamorčić)
Razlikovati: Majmuni Novog svijeta ili Cercopithecidae.

Zamorac ili domaći zamorac ili zamorčić (latinski: Cavia porcellus), znan i kao morsko prase ili gvajansko prase, vrsta je glodara iz roda Cavia porodice Caviidae. Unatoč uobičajenom imenu, ove životinje ne pripadaju porodici Suidae, niti žive u moru. Potiču s Anda, a ranija istraživanja njihove biomijskih svojstava i mogućnosti hibridizacije upućuju da su današnje rase ovih životinja potomci domesticiranimi selekcije bliskosrodnih vrsta zamorčića, kao što su Cavia aperea, Cavia fulgida ili Cavia tschudii, a nema ih prirodno u divljini.[1] Nedavna istraživanja u kojima su bili primijenjeni molekulski markeri,[2][3] uz proučavanje lubanje i skeletne morfologije sadašnjih i mumificiranih životinja,[4] otkrila su da im je predak najvjerojatnije Cavia tschudii (planinski zamorčić). [5][6]

Zamorac
(Morsko prase)
DOM
Zamorci (Cavia porcellus)
Zamorci
(Cavia porcellus)
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredMammalia
RedRodentia
PodredHystricomorpha
PorodicaCaviidae
PotporodicaCaviinae
RodCavia
VrstaC. porcellus
Dvojno ime
Cavia porcellus
(Linnaeus, 10. izdanje Systema Naturae
Vrste
Sinonimi
  • Mus porcellus Linnaeus, 1758
  • Cavia cobaya Pallas, 1766
  • Cavia anolaimae Allen, 1916
  • Cavia cutleri Bennett, 1836
  • Cavia leucopyga Cabanis, 1848
  • Cavia longipilis Fitzinger, 1879

Obilježja

uredi
 
Djelimično obojeni abesinski zamorac

Zamorci su veliki za glodare; obične rase kućnih ljubimaca teže između 700 i 1200 g, kada su potpuno odrasli i mjere između 20 i 25 cm +/– 0,5 cm dužine (ispruženi).[7] Primjerci nekih rasa teže i 3 kg kada su odrasli. Pasmine kućnih ljubimaca žive u prosjeku četiri do pet godina, ali mogu živjeti i do osam godina.[8] Prema Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda, do 2006, najdugovječniji zamorac imao je 14 god., 10 mjeseci i 2 sedmice.[9] Većina zamoraca ima krzno, ali jedna laboratorijska pasmina koju su uzgojili neki vlasnici kućnih ljubimaca, "mršavo prase", uglavnom je bez krzna. Neke rase su dugog krzna, kao što su peruanski, silkie i tekselski zamorac.

Devedesetih godina prošlog stoljeća pojavilo se manjinsko naučno mišljenje koje predlaže da Caviomorpha kao što su zamorci, činčila i degu zapravo nisu glodari i da bi trebali biti reklasificirani kao poseban red sisara (slično glodarima lagomorfi koji uključuje kuniće).[10][11][12] Naknadno istraživanje koje je koristilo šire uzorkovanje obnovilo je konsenzus među mamaliolozima u vezi sa važećom klasifikacijom glodara, uključujući zamorce, kao monofiletsku grupu.[13][14]

Mužjaci i ženke zamorčića se ne razlikuju po izgledu osim opće veličine. Položaj anusa je veoma blizak genitalijama kod oba spola. Spol životinja u mladosti mora obaviti neko ko je obučen u uočavanju razlika. Ženske genitalije se razlikuju po konfiguraciji u obliku slova "Y", koja se formira od vulvinog režnja. Dok muški genitalije mogu izgledati slično, s penisom i anusom koji formiraju sličan oblik, penis strši ako se izvrši pritisak na okolnu dlaku ispred genitalnog područja.[15] Mužjački testisi mogu biti vidljivi i spolja iz skrotumske otekline.

Ponašanje

uredi
 
Zamorčići se međusobno "druže"

Zamorčići mogu naučiti složene puteve do hrane i mogu točno zapamtiti naučeni put mjesecima. Njihova najjača strategija rješavanja problema je pokretljivost.[16]

Zamorci u zoološkom vrtu za kućne ljubimce

Iako zamorci mogu preskakati male prepreke, ne mogu skakati vrlo visoko. Većina njih su loši penjači i nisu posebno okretni. Lahko se uplaše, a kada osjete opasnost ili se smrzavaju na mjestu na duže periode ili trče u zaklon brzim, strelovitim pokretima.[17] Veće grupe preplašenih zamoraca kreću u stampedo, trče u nasumičnim smjerovimam kako bi zbunili grabežljivce.[18] Kada su sretno uzbuđeni, zamorci mogu (često uzastopno) izvodite male poskoke u zraku (pokret poznat kao popcorning – kokičarenje), analogno "fret" ratnom plesu,[19] a isto tako slično zečjem i kunićevom veselom poskakivanju. Zamorci su također dobri plivači,[20] iako ne vole da su mokri i retko im je potrebno kupanje.

Poput mnogih glodara, zamorci ponekad učestvuju u društvenom dotjerivanju, i redovno se sami čiste.[21] Tokom procesa dotjerivanja, iz njihovih očiju luči se mliječno-bijela supstanca i utrljava u dlake.[22] Grupe mužjaka često žvaću dlaku jedni drugima, ali ovo je i način uspostavljanja hijerarhije unutar grupe, a ne društveni gest.[20] Dominacija se takođe uspostavlja kroz grizenje (posebno za uši), kostrešenje, agresivne zvukove, udare glavom i napade iskakanjem.[23] Neseksualna zvukovna simulacija za dominaciju je također uobičajena među istospolnim grupama.

Vid zamorčića nije tako dobar kao ljudski u smislu udaljenosti i boje, ali imaju širi ugao vida (oko 340°) i vide u parcijalnim bojama (dihromasija). Imaju dobro razvijena čula sluha, mirisa i dodira.[24][25]

Zamorci su razvili drugačiji biološki ritam od svojih divljih parnjaka i imaju duže periode aktivnosti, praćene kratkim periodima spavanja između njih.[17] Aktivnost je raspoređena nasumično tokom dana; osim izbjegavanja intenzivne svjetlosti, nikakvi regularni cirkadijski obrasci nisu vidljivi.[17]

 
Iako je ova mačka prihvatila ove zamorce, uspeh interakcije među vrstama zavisi od pojedinačnih životinja.

Zamorci općenito ne napreduju kada su smešteni sa drugim vrstama životinja. Veće životinje mogu smatrati zamorce plijenom, iako se neki psi i mačke mogu istrenirati da ih prihvate .[26][26][27] Međutim, kunići imaju različite prehrambene potrebe; kao lagomorfi, oni sintetizuju sopstveni vitamin C, tako da ove dve vrste neće napredovati ako se hrane istom hranom kada su smeštene zajedno.[28] Kunići također mogu biti nosioci bolesti (kao što su respiratorne infekcije od bakterija Bordetella i Pasteurella), kojima su zamorci osjetljivi.[29] Smještanje zamoraca s drugim glodarima, poput gerbil i hrčaka može povećati broj respiratornih i drugih infekcija, [30] i takvi glodari mogu djelovati agresivno prema zamorcima.[31]

Životno okruženje

uredi

Domaći zamorci općenito žive u kavezima, iako neki vlasnici velikog broja primjeraka posvećuju cijele sobe svojim ljubimcima. Podovi od žičane mreže mogu uzrokovati ozljede i mogu biti povezani s infekcijama, poznatim kao bumblefoot (ulcerozni pododermatitis),[32] pa se obično koriste kafezi sa čvrstim dnom, u kojima životinja hoda direktno po prostirci. Veliki kafezi, koji omogućuju odgovarajući prostor za trčanje, mogu se izgraditi od žičanih rešetki i plastičnih folija, u stilu poznatom kao C&C, ili "kocke i koroplast".[33]

Razmnožavanje

uredi
 
Trudnoća traje nedelju dana pre porođaja tri šteneta

Mužjaci (veprovi) dostižu seksualnu zrelost za 3–5 sedmica. Slično, ženke (krmače) mogu biti plodne već sa četiri sedmice i mogu nositi leglo prije nego što postanu odrasle.[34] Krmača je sposobna za razmnožavanje godinama – može imati čak pet legla u godini, ali šest je teorijski moguće. Za razliku od potomaka većine glodara, koji su slijepi pri rođenju, novorođena mladunčad zamoraca su predzrelosna s dobro razvijenom dlakom, zubima, kandžama i djelomičnim vidom.[20] Štenci su odmah pokretni i počinju da jedu čvrstu hranu odmah, iako nastavljaju da sišu. Krmače mogu ponovo zatrudneti 6-48 sati nakon porođaja, ali nije zdravo da ženka bude stalno gravidna.[35]

Period gestacija traje od 59 do 72 dana, sa prosjekom od 63–68 dana. Zbog dugog perioda gestacije i velike veličine mladunaca, gravidne krmače mogu postati velike i patlidžanolike, iako promjena veličine i oblika varira ovisno o veličini legla. Veličina legla kreće se od jedan do šest, pri čemu su tri prosječna;[36] najveća zabilježena veličina legla je devet.[37] Majka zamorca ima samo dvije bradavice, ali može lahko odgajati legla prosječne veličine od 2–4 mladunčeta.[38][39] Kod manjih legala mogu se pojaviti poteškoće tokom porođaja, zbog prevelikih štenaca. Velika legla rezultiraju većom učestalošću mrtvorođenih, ali budući da se štenad rađaju u poodmakloj fazi razvoja, nedostatak pristupa majčinom mlijeku ima mali uticaj na stopu smrtnosti novorođenčadi.[40]

 
Mladunče u dobi od osam sati

Ženke koje žive zajedno pomažu u majčinskim dužnostima ako doje;[41] praksa zamoraca je i nemajčinska njega, u kojoj krmača može usvojiti mladunčad druge ženke. To se može dogoditi ako prvobitni roditelji uginu ili su iz nekog razloga odvojeni od njih. Ovo ponašanje je uobičajeno i viđa se kod mnogih drugih životinjskih vrsta poput slonova.[42]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Weir, Barbara J. (1974). "Notes on the Origin of the Domestic Guinea-Pig". u Rowlands, I. W.; Weir, Barbara J. (ured.). The Biology of Hystricomorph Rodents. Academic Press. str. 437–446. ISBN 0-12-613333-6.
  2. ^ Spotorno, A.E., Marín, J.C., Manríquez, G., Valladares, J.P., Rico, E. i Rivas, C. (2006). "Ancient and modern steps during domestication of guinea pigs (Cavia porcellus L.)". Journal of Zoology: 060606025751032––. doi:10.1111/j.1469-7998.2006.00117.x.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Dunnum, Jonathan L.; Salazar-Bravo, Jorge (2010). "Molecular systematics, taxonomy and biogeography of the genus Cavia (Rodentia: Caviidae)". Journal of Zoological Systematics and Evolutionary Research. 48 (4): 376–388. doi:10.1111/j.1439-0469.2009.00561.x.
  4. ^ Spotorno, A.E., Manríquez, G., Fernández L., A., Marín, J.C., González, F. i Wheeler, J. 2007. Domestication of guinea pigs from a southern Peru-northern Chile wild species and their middle pre-Columbian mummies. str. 367–388 u: Kelt, D.A., Lessa, E.P., Salazar-Bravo, J. i Patton, J.L. (ur.). The Quintessential Naturalist: Honoring the Life and Legacy of Oliver P. Pearson. University of California Publications in Zoology 134:1–981 ISBN 0-520-09859-5.
  5. ^ Wagner i Manning 1976, str. 2.
  6. ^ Nowak, Ronald M. (1999). Walker's Mammals of the World, 6th edition. Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0-8018-5789-8.
  7. ^ Vanderlip 2003, str. 13.
  8. ^ Richardson 2000, str. 132–133.
  9. ^ Glenday, Craig, ured. (2006). Guinness Book of World Records. Guinness World Records Ltd. str. 60. ISBN 978-1-904994-02-2.
  10. ^ Graur, D.; et al. (1991). "Is the Guinea-Pig a Rodent?". Nature. 351 (6328): 649–652. Bibcode:1991Natur.351..649G. doi:10.1038/351649a0. PMID 2052090. S2CID 4344039.
  11. ^ D'Erchia, A.; et al. (1996). "The Guinea Pig is Not a Rodent". Nature. 381 (6583): 597–600. Bibcode:1996Natur.381..597D. doi:10.1038/381597a0. PMID 8637593. S2CID 4336262.
  12. ^ Noguchi, Tomoo; Fujiwara, Satoko; Hayashi, Sucko; Sakuraba, Haruhiko (februar 1994). "Is the guinea-pig (Cavia porcellus) a rodent?". Comparative Biochemistry and Physiology Part B: Comparative Biochemistry. 107 (2): 179–182. doi:10.1016/0305-0491(94)90037-X.
  13. ^ Carleton, Michael D.; Musser, Guy G. (2005). "Order Rodentia". u Wilson, Don E.; Reeder, DeeAnn M. (ured.). Mammal Species of the World. 2 (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 745. ISBN 978-0-8018-8221-0.
  14. ^ Huchon, Dorothée; Chevret, Pascale; Jordan, Ursula; Kilpatrick, C. William; Ranwez, Vincent; Jenkins, Paulina D.; Brosius, Jürgen; Schmitz, Jürgen (1. 5. 2007). "Multiple molecular evidences for a living mammalian fossil". Proceedings of the National Academy of Sciences. 104 (18): 7495–7499. Bibcode:2007PNAS..104.7495H. doi:10.1073/pnas.0701289104. PMC 1863447. PMID 17452635.
  15. ^ Richardson 2000, str. 14, 17.
  16. ^ Charters, Jessie Blount Allen (juli 1904). "The associative processes of the guinea pig: A study of the psychical development of an animal with a nervous system well medullated at birth". Journal of Comparative Neurology and Psychology. XIV (4): 300–337. doi:10.1002/cne.920140402. Pristupljeno 27. 12. 2006.
  17. ^ a b c Terril i Clemons 1998, str. 6.
  18. ^ Wagner i Manning 1976, str. 34.
  19. ^ "Guinea Pigs". Canadian Federation of Humane Societies. Arhivirano s originala, 2. 4. 2007. Pristupljeno 21. 3. 2007.
  20. ^ a b c Harkness, John E.; Wagner, Joseph E. (1995). The Biology and Medicine of Rabbits and Rodents. Williams & Wilkins. str. 30–39. ISBN 978-0-683-03919-1.
  21. ^ Vanderlip 2003, str. 79.
  22. ^ Richardson 2000, str. 72.
  23. ^ Wagner i Manning 1976, str. 38.
  24. ^ Wagner i Manning 1976, str. 32–33.
  25. ^ Vanderlip 2003, str. 14.
  26. ^ a b Behrend, Katrin (1998). Guinea Pigs: A Complete Pet Owner's Manual. Barron's. str. 22–23. ISBN 978-0-7641-0670-5.
  27. ^ Vanderlip 2003, str. 20.
  28. ^ Terril i Clemons 1998, str. 41.
  29. ^ Wagner i Manning 1976, str. 126–128.
  30. ^ Wagner i Manning 1976, str. 122.
  31. ^ Vanderlip 2003, str. 19.
  32. ^ Richardson 2000, str. 63–64.
  33. ^ Orcutt, Connie (1. 4. 2016). "Guinea pigs with room to move". University of Florida Health. Pristupljeno 2. 2. 2021.
  34. ^ Richardson 2000, str. 15–16.
  35. ^ Richardson 2000, str. 17–18.
  36. ^ Richardson 2000.
  37. ^ "Largest litter of guinea pigs". Guinness World Records (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 3. 2021.
  38. ^ Breeding and Reproduction of Guinea Pigs, Merck Veterinarian Manual, Katherine E. Quesenberry, DVM, MPH, DABVP (Avian) ; Kenneth R. Boschert, DVM, DACLAM, 2016.
  39. ^ Harkness and Wagner's Biology and Medicine of Rabbits and Rodents, 5th Edition, John E. Harkness, Patricia V. Turner, Susan VandeWoude, Colette L. Wheler, Iowa, USA: Wiley & Sons, "Ch. 2 Biology and Husbandry," 2010.
  40. ^ Wagner i Manning 1976, str. 88.
  41. ^ Percy, Dean H.; Barthold, Stephen W. (2001). Pathology of Laboratory Rodents and Rabbits (2nd izd.). Iowa State University Press. str. 209–247. ISBN 978-0-8138-2551-9.
  42. ^ Riedman, Marianne L. (1982). "The Evolution of Alloparental Care in Mammals and Birds". The Quarterly Review of Biology. 57 (4): 405–435. doi:10.1086/412936. S2CID 85378202.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi

Šablon:Caviidae nav Šablon:Meso

 Portal Sisari
 Portal Životinje
 Portal Biologija
 
Logo Wikivrsta
Wikivrste imaju dodatne informacije vezane za: Cavia porcellus
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Zamorac&oldid=3632431"