Mačke

Mačke (lat. Felidae) predstavljaju porodicu iz razreda sisara (Mammalia), iz reda zvijeri (Carnivora).[1][2][3][4] Sam naziv „mačka“ može se odnositi na domaću mačku ili pak bilo koju vrstu unutar porodice mačaka. Mačke imaju uvlačive kandže, mišićava tijela i jake, fleksibilne prednje noge. Mogu zadati jak ugriz zahvaljujući svojim zubima i jakim facijalnim mišićima. Mačke su pravi mesojedi i većinom žive samačkim životom. Divlje mačke nastanjuju Afriku, Evropu, Aziju, Sjevernu i Južnu Ameriku. Mogu se naći u različitim staništima poput šuma, polupustinja, močvara ili planina.[5] Živuće mačke su podijeljene u dvije potporodice: velike mačke (Pantherinae) i male mačke (Felinae), a ukupno ih ima 41 vrsta.[6] Pored njih, postojale su još dvije potporodice mačaka: Proailurinae i Machairodontinae. Najpoznatiji predstavnik izumrlih mačaka jeste čuveni Smilodon, sabljuzuba mačka iz potporodice Machairodontinae.

Mačke
Felidae collage.jpg
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
PotkoljenoVertebrata
RazredMammalia
RedCarnivora
PodredFeliformia
PorodicaFelidae
G. Fischer de Waldheim, 1817.
Potporodice
Felinae
Pantherinae

KarakteristikeUredi

Fizički izgledUredi

Mačke u osnovi imaju fleksibilna tijela sa mišićavim ekstremitetima. Na šapama imaju mekane jastučiće i većina ih ima uvlačive kandže. Različite vrste se po veličini znatno razlikuju. Jedna od najmanjih mačaka je crnonoga mačka, čija je dužina između 35 i 40 cm, a najveća (ne računajući hibride u zoološkim vrtovima) sibirski tigar, koji može biti dug do 3,5 m i težiti 300 kg.[5]

Krzna im se razlikuju po debljini i boji. Deblje krzno imaju mačke koje žive u hladnijim krajevima, kao što su sniježni leopard, sibirski tigar ili ris. Boja krzna je najčešće između smeđe i zlatne i kod većine vrsta prisutne su pjege, linije ili rozete. Vrste koje imaju jednobojno krzno su lav, puma, karakal i jaguarundi.[5]

Jezik mačaka prekriven je špicastim ispupčenjima koja se koriste kao četkice. Ispupčenja predstavljaju kukice u obliku kandže na čijim se vrhovima nalaze udubljenja u obliku slova "U". Kada miruju, četkice leže ravno na jeziku okrenute ka pozadi, a kada je vrijeme za timarenje, kukice se isprave. Udubljenja na vrhovima kukica sakupljaju pljuvačku i raspoređuju je po krznu dok se mačka timari.[7]

ČulaUredi

Mačke imaju relativno velike oči koje im omogućavaju binokularni vid. Noćni vid im je posebno dobar zbog prisustva svijetlećeg očnog sloja (Tapetum lucidum) koji odbija svjetlost nazad prema očnoj jabučici. Iz tog razloga je mačiji vid oko šest puta bolji od ljudskog. Međutim, u odnosu na ljude, mačke slabije raspoznaju boje.[5]

Što se tiče čula sluha, manje mačke su u stanju čuti zvukove visokih frekvencija. To im omogućava da pronađu male glodare.[5]

Mačke također imaju razvijeno čulo njuha, iako ne u tolikoj mjeri kao kod pasa. No većina ih nije u stanju osjetiti slatkoću, osim Pallasove mačke i vrsta iz roda Leopardus.

Pored već pomenutih čula, brkovi mačke predstavljaju jako osjetljive senzore kojima mogu osjetiti najmanje promjene u kretanju zraka, te su od posebne pomoći noćnim lovcima.

OglašavanjeUredi

Oglašavanje mačaka se razlikuje od vrste do vrste, sa frekvencijom između 50 i 10.000 Hz. Najčešći oblici su siktanje, režanje, mjaukanje, predenje i rikanje.

Mačke sikću u bliskim susretima kada su u dilemi da li napasti ili se povući, a reže da bi pokazale spremnost za napad.

Mjaukanje se koristi u bliskim susretima, npr. majke i mladunaca, a isto tako i kao daljinski poziv na parenje. Određeni oblici mjaukanja mogu se čuti čak i kod velikih mačaka – lavova i tigrova.

Većina mačaka može presti tako što vibriraju mišiće u grkljanu. Ženke se tako oglašavaju kada se brinu o svojim mladuncima.

Rikanje je izuzetno glasan oblik oglašavanja. Kad zrak pri izdisaju prolazi kroz grkljan, hrskavičasti zidovi grkljana vibriraju i stvara se zvuk rikanja. Samo lavovi, tigrovi, leopardi i jaguari imaju mogućnost pravog rikanja, dok sniježni leopardi mogu proizvesti zvuk sličan rikanju. Rika lava i leoparda više je grlena u odnosu na tigrove i jaguare.

SistematikaUredi

 
Divlja mačka

Porodica mačaka se dijeli u četiri potporodice: živuće Pantherinae i Felinae i izumrle Machairodontinae i Proailurinae. Važno je napomenuti da i prve dvije potporodice sadrže izumrle vrste, a koje su označene simbolom  .

Vanjski linkoviUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Salles, L.O. (1992). Felid phylogenetics: extant taxa and skull morphology (Felidae, Aeluroidea). American Museum Novitates.
  2. ^ Hemmer, H. (1978). Evolutionary systematics of living Felidae – present status and current problems.
  3. ^ Johnson, W. E.; Dratch, P. A.; Martenson, J. S.; O'Brien, S. J. (1996). Resolution of recent radiations within three evolutionary lineages of Felidae using mitochondrial restriction fragment length polymorphism variation. Journal of Mammalian Evolution.
  4. ^ Christiansen, P. (2008). Evolution of skull and mandible shape in cats (Carnivora: Felidae).
  5. ^ a b c d e Sunquist, M.; Sunquist, F. (2002). "What is a Cat?" Wild Cats of the World. University of Chicago Press.
  6. ^ A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group. 2017.
  7. ^ "Misterija mačjeg jezika: Naučnici otkrili šta se zaista dešava kada se mačka liže". nationalgeographic.rs.