Yasser Arafat
Yasser Arafat (arapski: ياسر عرفات)[1] pravim imenom Mohammed Abdel Rahman Abdel Raouf Arafat al-Qudwa al-Husseini (rođen 24. augusta, 1929 u Kairu[2], Egipat – umro 11. novembra, 2004, u Parizu, Francuska), je bio palestinski političar i vođa, iznimno omiljen u Jugoslaviji.
| Jaser Arafat | |
|---|---|
 | |
| 1. predsjednik Nacionalne uprave Palestine | |
| Vrijeme na dužnosti 5. juli 1994 – 11. novembar 2004. | |
| Nasljednik | Rawhi Fattouh (v.d.) |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 24. august 1929. Kairo, Egipat |
| Smrt | 11. novembar 2004 (75 godina) Pariz, Francuska |
| Supružnik | Suha Arafat (1990–2004) |
| Djeca | 1 |
| Potpis |  |
Sudjelovao je u osnivanju pokreta Fatah, a 1968. je postao i njegov vođa. PLO je osnovan 1964, Arafat je postao njen predsjednik 1969. a potom 1971. i glavni zapovjednik Palestinskih revolucionarnih snaga. Ideološki arapski nacionalista i socijalista, Arafat je bio jedan od osnivača političke partije Fatah, koju je vodio od 1959. do 2004.
Cilj je bio vratiti Palestini zemlju koju je Izrael okupirao. Organizovao je gerilske napade. Godine 1982. izrealska vojska je udaljila PLO od njihovog sjedišta u Libanu. Arafat je 1983. osnovao novu bazu u Tunisu, a 1989 je pozvan u UN gdje je odbacio nasilje, priznao državu Izrael i pozvao na političko rješenje problema. 1993. potpisao je mirovni ugovor sa Izraelom. Te iste godine dolazi na čelo nove Palestinske narodne uprave u Gazi i autonomne palestinske gradove na Zapadnoj obali. Od tada je izgubio podršku mnogih Palestinaca zbog neuspješnog rješavanja osnovne infrastruktre, zbog navodnih prevelikih ustupaka Izrealcima u mirovnim pregovorima i zbog autokratskog načina vladanja. Godine 1996. je izabran za predsjednika palestinske samouprave.
Biografija
urediRođen je od palestinskih roditelja u Kairu, Egipat, gdje je proveo većinu svoje mladosti. Studirao je na Univerzitetu kralja Fuada I. Dok je bio student, prihvatio je arapske nacionalističke i anticionističke ideje. Nasuprot stvaranju Izraela 1948, borio se uz Muslimansko bratstvo tokom arapsko-izraelskog rata 1948. Nakon poraza arapskih snaga, Arafat se vratio u Kairo i bio predsjednik Opće unije palestinskih studenata od 1952. do 1956.
U drugoj polovini 1950-ih, Arafat je suosnivač Fataha, paravojne organizacije koja je tražila zamjenu Izraela palestinskom državom. Fatah je djelovao unutar nekoliko arapskih zemalja, odakle je pokrenuo napade na izraelske ciljeve. U drugoj polovini 1960-ih Arafatov profil je porastao; 1967. pridružio se Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO), a 1969. je izabran za predsjednika Palestinskog nacionalnog vijeća (PNC). Fatahovo rastuće prisustvo u Jordanu rezultiralo je vojnim sukobima sa jordanskom vladom kralja Huseina i početkom 1970-ih se preselio u Liban. Tamo je Fatah pomagao Libanski nacionalni pokret tokom Libanskog građanskog rata i nastavio svoje napade na Izrael, što je rezultiralo time da je organizacija postala glavna meta izraelskih invazija tokom sukoba u Južnom Libanu 1978. i Libanskog rata 1982.
Od 1983. do 1993. Arafat se nalazio u Tunisu i počeo je mijenjati svoj pristup sa otvorenog sukoba s Izraelcima na pregovore. Godine 1988. priznao je pravo Izraela na postojanje i tražio rješenje s dvije države za izraelsko-palestinski sukob. Godine 1994. vratio se u Palestinu, nastanio se u gradu Gazi i promovirao samoupravu za palestinske teritorije. Angažirao je u nizu pregovora s izraelskom vladom da okonča sukob između nje i PLO-a. To je uključivalo Madridsku konferenciju 1991, sporazume iz Osla 1993. i samit u Camp Davidu 2000. Uspjeh pregovora u Oslu doveo je do toga da je Arafat 1994, zajedno s izraelskim premijerima Yitzhakom Rabinom i Shimon Peresom, dobio Nobelove nagrade za mir. U to vrijeme, Fatahova podrška među Palestincima je opala s rastom Hamasa i drugih militantnih rivala. Krajem 2004, nakon što je više od dvije godine bio zatvoren u svom imanju u Ramali od strane izraelske vojske, Arafat je pao u komu i umro. Iako je uzrok Arafatove smrti ostao predmet nagađanja, istrage ruskih i francuskih timova utvrdile su da nije u pitanju ništa sumnjivo.[3][4][5]
Arafat je i dalje kontroverzna ličnost. Palestinci ga općenito vide kao mučenika koji je simbolizirao nacionalne težnje svog naroda, dok su ga mnogi Izraelci smatrali teroristom.[6][7][8][9] Palestinski rivali, uključujući islamiste i nekoliko radikala iz PLO-a, često su ga prozivali kao korumpiranog ili previše pokornog u svojim ustupcima izraelskoj vladi.
Reference
uredi- ^ "Yasser Arafat | Palestinian leader". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 9. 2017.
- ^ http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/1994/arafat-bio.html
- ^ "Yasser Arafat: French rule out foul play in former Palestinian leader's death". The Guardian. 16 March 2015.
- ^ "France drops investigation into Arafat's death". The Jerusalem Post. Reuters. 2 September 2015. Pristupljeno 16 June 2024.
- ^ "Yasser Arafat investigation: Russian probe finds death not caused by radiation". CBS News. 26 December 2013. Pristupljeno 16 June 2024.
- ^ Creed, Richard D. Jr. (2014). Eighteen Years in Lebanon and Two Intifadas: The Israeli Defense Force and the U.S. Army Operational Environment. Pickle Partners Publishing. str. 53. ISBN 978-1-78289-593-0.
- ^ Ghanem, As'ad (2010). Palestinian Politics after Arafat: A Failed National Movement. Indiana University Press. str. 259.
- ^ Kershner, Isabel (4 July 2012). "Palestinians May Exhume Arafat After Report of Poisoning". The New York Times. Pristupljeno 5 August 2012.
- ^ Hockstader, Lee (11 November 2004). "A Dreamer Who Forced His Cause Onto World Stage". The Washington Post. Pristupljeno 16 June 2024.
Dodatna literatura
uredi- Aburish, Said K. (1998). Arafat: From Defender to Dictator. New York: Bloomsbury Publishing. ISBN 978-1-58234-049-4.
- Gowers, Andrew; Tony Walker (2005). Arafat: The Biography. Virgin Books. ISBN 978-1-85227-924-0.
- Hart, Alan (1989). Arafat, a political biography. Bloomington: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-32711-6.
- Karsh, Efraim (2003). Arafat's War: The Man and His Battle for Israeli Conquest. New York: Grove Press. ISBN 978-0-8021-1758-8.
- Livingstone, Neil (1990). Inside the PLO. Reader's Digest Association. ISBN 978-0-7090-4548-9.
- Rubin, Barry M.; Judith Colp Rubin (2003). Yasir Arafat: A Political Biography. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-516689-7.
- Rubenstein, Danny; Leon, Dan (1995). The Mystery of Arafat. Steerforth Press. ISBN 978-1-883642-10-5.
- Sela, Avraham (2002). "Arafat, Yasser". u Avraham, Sela (ured.). The Continuum Political Encyclopedia of the Middle East (Rev. and updated izd.). New York: Continuum. str. 166–171. ISBN 9780826414137. OCLC 48706504.
- Wallach, Janet; John Wallach (1990). Arafat: In the Eyes of the Beholder. Secaucus, NJ: Lyle Stuart. ISBN 978-0-8184-0533-4. OCLC 21950960.
Vanjski linkovi
uredi
Yasser Arafat na Wikimedia Commonsu
Nedovršeni članak Yasser Arafat koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.