Vojvodstvo Svetog Save

srednjovjekovna regija - zemlja

Vojvodstvo Svetog Save[1] ili Hercegovina Svetog Save[2][3] (latinski: Ducatus Sancti Sabae[4]), jest kasna srednjovjekovna država koja je postojala dok je trajalo osmanlijsko osvajanje Balkana. Vladari su bili Stjepan Vukčić i njegov sin Vladislav, iz plemićke porodice Kosača, i obuhvatali su značajan dio moderne Bosne i Hercegovine, a proširili su se i na primorske dijelove Hrvatske između današnje Dubrovnika[5] i Omiša, istočne Crne Gore i dijelove današnjeg Srbije.[5]

Vojvodstvo Svetog Save
1440[1] – 1483.
Države prije:
Coat of arms of Kingdom of Bosnia.svg Bosansko kraljevstvo
Države poslije:
Hercegovački sandžak Flag of the Ottoman Empire (1844–1922).svg
Zastava Grb
Položaj na karti
Glavni grad Herceg Novi
Državno uređenje Vojvodstvo

Stjepan je sebe imenovao Hercegom Svetog Save po prvom srpskom arhiepiskopu, Svetom Savi. Naslov je njemačkog porijekla, Herzog što znači vojvoda. Stjepanova titula kasnije će dati ime današnjoj regiji Hercegovine, pošto su Osmanlije nazvali osvojenu pokrajinu po njemu.[1][6]

HistorijaUredi

Stjepan Kosača je 15. februara 1444. godine potpisao ugovor sa Alfonsom V, kraljem Aragona i Napulja, i time postao njegov vazal u zamjenu za pomoć protiv bosanskog kralja Stjepana Tomaša, vojvode Ivaniša Pavlovića i Mletačke Republike. Istim ugovorom Stjepan je obećao plaćati danak Alfonsu umjesto Osmanlijskom sultanu, što je činio do tada.[7]

U dokumentu upućenom caru Frederiku III 20. januara 1448. godine, Stjepan Vukčić Kosača se nazvao Vojvoda Svetog Save, Gospodar Huma i obale i Veliki knez, te prisilio bosanskog kralja da ga prizna kao takvog.[8][9] Titula Vojvoda Svetog Save imala je značajnu vrijednost za javnost, jer su Savine relikvije u manastiru Mileševa, čudotvornim smatrali ljudi svih kršćanskih vjera u regionu.[10]

Stjepan Vukčić je umro 1466, a naslijedio ga je najstariji sin Vladislav Hercegović. Konačno, Vladislav će 1482. biti poražen od osmanlijskih snaga koje je predvodio najmlađi sin Stjepana Vukčića, Ahmed-paša Hercegović Kosača, koji je prije toga prešao na islam, nakon čega će teritorija potpasti pod Hercegovački sandžak.

VladariUredi

Također pogledajteUredi

LiteraturaUredi

  • Hösch, Edgar (2018). Geschichte der Balkanländer; Von der Frühzeit bis zur Gegenwart (jezik: njemački). München: C. H. Beck. ISBN 978-3-406-57299-9. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Vogel, Walther (2015). Dan neue Europa und seine historisch-geografischen Grudlagen (jezik: njemački). Paderborn: Salzwasser Verlag GmbH. ISBN 978-3-84607-843-3. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

ReferenceUredi

  1. ^ a b c Vogel 2018, str. 336.
  2. ^ Vasa Čubrilović, Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovačkog mira 1699: zbornik radova sa naučnog skupa održanog 24. i 25. aprila 1986
  3. ^ Nebojša Damnjanović, Vladimir Merenik, The first Serbian uprising and the restoration of the Bosniak state, p. 21
  4. ^ Caroli Du Fresne domini Du Cange Illyricum vetus & novum, siue, Historia..., p. 126
  5. ^ a b Hösch 2018, str. 75.
  6. ^ p. 44
  7. ^ Momčilo Spremić, Balkanski vazali kralja Alfonsa Aragonskog, Prekinut uspon, Beograd 2005, pp. 355–358
  8. ^ page 756
  9. ^ "Duke+of+Saint+Sava" The Danube-Aegean waterway project: a paper
  10. ^ Van Antwerp Fine 1994, str. 578.