Vlasi Pilatovci

Vlasi Pilatovci povezani su za naselje Pilatovci kod Bileće kako je to navedeno u dokumentu iz oktobra 1459. godine (de villa Pilatouzi ad Bilechia). ^[1] U izvorima se navode kao Pilatovići i Pilatovci.

Prve očuvane vijesti o Vlasima Pilatovcima su iz septembra 1403. godine, iz vremena bosansko-dubrovačkog rata kada je posebnim odobrenjima od strane dubrovačke vlade Vlasima omogućavan dolazak u Dubrovnik. ^[2]

I u njihovom slučaju lično ime starješine (Pilat) koji je zasnovao katun, predstavljalo osnovu za njihovo kasnije imenovanje, kao prezime Pilatović i kao naziv njihove skupine Pilatovići i Pilatovci. Pilatovi nasljednici su Vukac (1405), Vladoje (1405), Nikola (1430-1432) i Vlatko Pilatović (1435). Nikola Pilatović je bio uglednija ličnost među Vlasima Pilatovcima. ^[3] Jedini izvorom zasvjedočeni katunar među Pilatovcima je Vlatko Pilatović (de catuna Vlatchi Pilatouaç). ^[4] Kasnije se spominju Vlasi Pilatovci pod upravom izvjesnog Paskaša (1446) (vlachi vocati Patouçi sub gubernacione de Paschas vlach). ^[5]

Vlasi Pilatovci su bili vazali bosanskog kralja, a kasnije se navode kao vazali roda Kosače. ^[6] Poput drugih vlaških katuna i skupina oni se bave karavanskom trgovinom, uzgojem i radom sa stokom po ugovoru, kreditnom trgovinom i drumskim razbojništvom. ^[7]

Reference

^ „Radoe Bosigchouich de villa Pilatouzi ad Bilechia omni jure, via, modo et forma quibus melius poterit dedit, cessit et renuntiauit Gliubissaue suis sorori ibi presenti et uxori Ziuchi Milichouich ibi presentis et ad uxoris sue constitutis et pro se suisque Gliubissaue herdeibus et successores acceptanti omnes actiones reales et personales ... in dote et in bonis ac sucessione Vuchossaue filie olim dicti Radoe et olim uxoris Ziuchi Medosseuich de Breno ponens ipse Radoe dictam Gliubissauam injus et rerum suum et faciens eam ... in rem propriam ita quia ipsa Gliubissa possit etere et exigere” (24. oktobar 1459. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Cancellariae, Svezak LXIX, Folija 16.
^ „Prima pars est de faciendo gratiam turmis Ugarzich et Pillatouich vlachis regis Bossinenses quod possint venire securi a gentibus nostris cum eorum rebus penes ciuitatem Ragusii et ipsos vendere et emere de sale nostri comerchi prout data fuit fides aliis” (3. septembar 1403. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Reformationes, Svezak XXXII, Folija 167.
^ „demo piena fede a Nicola Pilatouich e suoi che possano vegnir a Ragusi” (1. august 1430. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Lettere di Levante, Svezak X, Folija 187 verso; „Captum fuit quia salinarii nostri dare debeant dono modia tria salis Pascasio Mirilouich qui emit salmas salis CL. Item dono dare debeant modia duo salis Nicole Pilatouich qui emit salmas salis CXX” (3. septembar 1432. godine), Serija - Consilium Minus, Svezak V, Folija 219.
^ „Hostoia Vochzich et Medos Bogetich vlachi de catuna Vlatchi Pilatouaç et Giurag Bratchouich et Sain Mirosalich vlachi de catuna Giurini Mirosalich Buchuich} omnes ad melius tenentem super se et omnia cuiuslibet eorum bona promiserunt et in hanc forma dare et consignare se obligauerunt Milorad Radassinouich presenti et recipienti hinc ad festum sancte Luce de mense octobris proxime venturis in Ragusio dare et consignare ipsi Milorad unum bouem qui fuit dicti Milorad et quem bouem ipse Milorad dicet fuisse suum. De quo boue fides plenaria suo simplici verbo ad habeatur dicto Milorad se ipse dicet dictum non esse eius bouem quem vero nisi dederit in dicto termino vel ante terminum quia ipsi vlachi ad meliustenentem ut supra pro valore et precio ipsius bouis dare et soluere teneantur yperperos duodecim grossos Ragusii predicto Milorad. Renuntiantes omnes. Judex ser Nicola de Georgio et Nicola Stella testis” (21. septembar 1435. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Notariae, Svezak XX, Folija 72 verso. Ispod: „Die 18 septembris 1436 Milorad Radasinouich creditor suprascriptus coram domino Rectore ser Nicola de Georgio dixit se tenere velle pro debito suprascripto supra Hostoiam Vochzich unum ex predictis debitoris, qui Hostoia carceratus fuit pro ipso debito”, Isto.
^ „Braichus de Bosigcho Petrouich de Canali coram domino Rectore ser Jacobo Ju. de Sorgo fecit lamentum supra Vladoe Chicicich et Radiç Nicolich et Vochasinum Deianouich et Clapaç Miochouich et Braianum Surouich, dicens quod ipsi sunt vlachi vocati Patouçi [?, možda: Pilatouci], sub gubernacione de Paschas vlach, et verberaurunt et vulnerauerunt dictum Braichum cum una curtella de taio supra caput et vulnerauerunt ipsum supra manu et inciserunt sibi unum digitum et acceperunt sibi unam sptam et unam curtellesiam per vim. Et hoc fuit eundo cum carauana in Tribigne. [Testes:] Radoe Radolinouich, Dabisii Albanensis, Milorat fantus ser Orsati P. de Sorgo” (18. oktobar 1446. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Lamenta de foris, Svezak XX, Folija 230 verso.
^ Esad Kurtović, "Seniori hercegovačkih vlaha", Zbornik radova Hum i Hercegovina kroz povijest, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2011, 667-669.
^ Esad Kurtović, Vlasi Pilatovci, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu XVII/3 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo 2014, 301-310.

Literatura

Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo 1957, 90.
Десанка Ковачевић, Средњовјековни катун по дубровачким изворима, „Симпозијум о средњовјековном катуну”, Научно друштво Босне и Херцеговине, Посебна издања 2, Одјељење историјско-филолошких наука 1, Сарајево, 1963. [[1]]
Esad Kurtović, "Seniori hercegovačkih vlaha", Zbornik radova Hum i Hercegovina kroz povijest, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2011, 647-695. [^[mrtav link]]
Esad Kurtović, Vlasi Pilatovci, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu XVII/3 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo 2014, 301-310. [[^[mrtav link]]

[1] „Radoe Bosigchouich de villa Pilatouzi ad Bilechia omni jure, via, modo et forma quibus melius poterit dedit, cessit et renuntiauit Gliubissaue suis sorori ibi presenti et uxori Ziuchi Milichouich ibi presentis et ad uxoris sue constitutis et pro se suisque Gliubissaue herdeibus et successores acceptanti omnes actiones reales et personales ... in dote et in bonis ac sucessione Vuchossaue filie olim dicti Radoe et olim uxoris Ziuchi Medosseuich de Breno ponens ipse Radoe dictam Gliubissauam injus et rerum suum et faciens eam ... in rem propriam ita quia ipsa Gliubissa possit etere et exigere” (24. oktobar 1459. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Cancellariae, Svezak LXIX, Folija 16.

[2] „Prima pars est de faciendo gratiam turmis Ugarzich et Pillatouich vlachis regis Bossinenses quod possint venire securi a gentibus nostris cum eorum rebus penes ciuitatem Ragusii et ipsos vendere et emere de sale nostri comerchi prout data fuit fides aliis” (3. septembar 1403. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Reformationes, Svezak XXXII, Folija 167.

[3] „demo piena fede a Nicola Pilatouich e suoi che possano vegnir a Ragusi” (1. august 1430. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Lettere di Levante, Svezak X, Folija 187 verso; „Captum fuit quia salinarii nostri dare debeant dono modia tria salis Pascasio Mirilouich qui emit salmas salis CL. Item dono dare debeant modia duo salis Nicole Pilatouich qui emit salmas salis CXX” (3. septembar 1432. godine), Serija - Consilium Minus, Svezak V, Folija 219.

[4] „Hostoia Vochzich et Medos Bogetich vlachi de catuna Vlatchi Pilatouaç et Giurag Bratchouich et Sain Mirosalich vlachi de catuna Giurini Mirosalich Buchuich} omnes ad melius tenentem super se et omnia cuiuslibet eorum bona promiserunt et in hanc forma dare et consignare se obligauerunt Milorad Radassinouich presenti et recipienti hinc ad festum sancte Luce de mense octobris proxime venturis in Ragusio dare et consignare ipsi Milorad unum bouem qui fuit dicti Milorad et quem bouem ipse Milorad dicet fuisse suum. De quo boue fides plenaria suo simplici verbo ad habeatur dicto Milorad se ipse dicet dictum non esse eius bouem quem vero nisi dederit in dicto termino vel ante terminum quia ipsi vlachi ad meliustenentem ut supra pro valore et precio ipsius bouis dare et soluere teneantur yperperos duodecim grossos Ragusii predicto Milorad. Renuntiantes omnes. Judex ser Nicola de Georgio et Nicola Stella testis” (21. septembar 1435. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Notariae, Svezak XX, Folija 72 verso. Ispod: „Die 18 septembris 1436 Milorad Radasinouich creditor suprascriptus coram domino Rectore ser Nicola de Georgio dixit se tenere velle pro debito suprascripto supra Hostoiam Vochzich unum ex predictis debitoris, qui Hostoia carceratus fuit pro ipso debito”, Isto.

[5] „Braichus de Bosigcho Petrouich de Canali coram domino Rectore ser Jacobo Ju. de Sorgo fecit lamentum supra Vladoe Chicicich et Radiç Nicolich et Vochasinum Deianouich et Clapaç Miochouich et Braianum Surouich, dicens quod ipsi sunt vlachi vocati Patouçi [?, možda: Pilatouci], sub gubernacione de Paschas vlach, et verberaurunt et vulnerauerunt dictum Braichum cum una curtella de taio supra caput et vulnerauerunt ipsum supra manu et inciserunt sibi unum digitum et acceperunt sibi unam sptam et unam curtellesiam per vim. Et hoc fuit eundo cum carauana in Tribigne. [Testes:] Radoe Radolinouich, Dabisii Albanensis, Milorat fantus ser Orsati P. de Sorgo” (18. oktobar 1446. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Lamenta de foris, Svezak XX, Folija 230 verso.

[6] Esad Kurtović, "Seniori hercegovačkih vlaha", Zbornik radova Hum i Hercegovina kroz povijest, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2011, 667-669.

[7] Esad Kurtović, Vlasi Pilatovci, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu XVII/3 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo 2014, 301-310.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]