Vinac (tvrđava)
Tvrđava Vinac predstavlja mali utvrđeni dvor koji je smješten uz desnu obalu rijeke Vrbas, na 13 km od grada Jajca. Sa tri strane okružen je visokim grebenima. Kontrolisao je put dolinom Vrbasa prema Jajcu i imao ulogu njegove predstraže. Ivaniš Korvin nazvao je Vinac „ključem i kapijom tvrđave jajačke“. [1] Vinac ima dvije kule. Glavna kula, donžon, izgleda kao dio bedema. Vidljivi toranj je petougla donja, velika kula. Donja kula je bila veća, ali je smanjena, sužena, u doba Jajačke banovine ojačanjem zidova sa unutrašnje strane. Gradska donžon-kula ima nadmorsku visinu 496m a oko 100m nad dolinom. [2]
Ime tvrđave Vinac predstavlja svojevrsnu zagonetku. Pretpostavlja se da ime ove tvrđave može biti slovenskog ili keltskog porijekla. Porijeklo može voditi od vijenca (corona) ili od vinove loze, a tada bi predstavljao lokalitet s vinogradom. Rijeka Vrbas optiče tvrđavu u velikom luku pa bi ime moglo i time da se pravda. Keltski Winas znači mala utvrda, što djelimično odgovara stvarnosti (win, min = malen; as ili ais = utvrđeno mjesto). [3]
Vinac je vjerovatno sagrađen u 13. vijeku. Pripadao je župi Luka. Sa pojavom upotrebe vatrenog oružja grad je dodatno ojačavan. Tvrđava ima tajni izlaz dobro očuvan i stijenom vješto maskiran. Kapija grada bila je na zapadnom dijelu.
Poslije pada Bosne u kratkom vremenu tu se smijenila osmanska i ugarska vlast (1463-1464). Pod Ugarskom se zadržao do 1491, a zadnji zapovjednik bio je Ivan Haraszti. U osmanskim popisima Vinac se javlja od 1562. kao utvrđeni grad i centar nahije. Ispod grada je staro vojničko muslimansko groblje. Tu je, pored ostalih, ukopan u posebno ograđenom grobu Alija Torlak, jedan od poznatijih junaka iz Vinca, čuven u borbama sa Austrijancima. Evlija Čelebi je prolazio ovim krajem oko 1660, idući iz Glamoča za Jajce. On pogrešno navodi da je Vinac zauzeo Gazi Husrev-beg kad i Jajce (1527). Za grad navodi da je malešan i nepristupačan, te da ima od kible jedna vratašca. Na jednom mjestu zove ovaj grad Senđarskom tvrđavom, što na turskom znači meteriz, šanac ili bedem. Grad je napušten 1833. [4]
Reference uredi
- ^ Jelena Mrgić-Radojčić, Доњи Краји. Крајина средњовековне Босне, Београд 2002, 205.
- ^ Đ. Mazalić, Vinac i Doboj, 233-234; Pavao Anđelić, Vinac I, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej, Sarajevo 187.
- ^ Đoko Mazalić, Vinac i Doboj, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija XIII (Arheologija), Sarajevo 1958, 233-234. .
- ^ Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo 1953, 23; Đ. Mazalić, Vinac i Doboj, 233-234.
Literatura uredi
- Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo 1953, 23.
- Đoko Mazalić, Vinac i Doboj, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija XIII (Arheologija), Sarajevo 1958, 233-240.
- Pavao Anđelić, Vinac I, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej, Sarajevo 187.
- Jelena Mrgić-Radojčić, Доњи Краји. Крајина средњовековне Босне, Београд 2002.
- Stari grad Vinac, [1]
- Čuvar kraljevskog grada Jajca, [2]