Đoko Mazalić
Đoko Mazalić (Bosanska Kostajnica, 1888. - Sarajevo, 1975.) je bio bosanskohercegovački slikar. Jedan je od slikara iz prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Petra Šaina, Romana Petrovića i Lazara Drljaču.[1]
| Đoko Mazalić | |
|---|---|
| Rođenje | 23. april 1888 Bosanska Kostajnica |
| Smrt | 1975 Sarajevo |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
Studirao je slikarstvo u Visokoj školi za likovne umjetnosti u Budimpešti (1910-1914). Izlagao je 1912. sa Bijelićem i Tiješićem u Sarajevu. Radio je kao profesor crtanja u Sarajevu i Travniku, te u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosna i Hercegovine. Između dva rata učestvovao u formiranju i radu umjetničkih grupa "Četvorice" od 1929. do 1930. i "Kruga" od 1935. do 1937. godine.
Naučni radnik uredi
Đoko Mazalić je proučavao slikarsku umjetnost u Bosni i Hercegovini u doba Osmanlija; utjecaje, škole, majstore, a naročito materijale starih slikara i tehnologiju njihova rada. Njegova je zasluga da se kulturna javnost upoznala s imenima i djelima niza starih umjetnika, a stvarali su od srednjeg vijeka pa nadalje.[2] Za ovaj sektor Mazalićevog rada karakteristične su studije:
Djela uredi
- Kopači, 1918.
- Osuđeni, 1920.
- Bijeg u Egipat, 1926.
- Herojski kraj, 1927., ulje na platnu
- Stari jablanovi
- Stari grad
Literatura uredi
- Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894 - 1923, katalog, Sarajevo[4]
Reference uredi
- ^ Galerija Paleta - biografija Đoko Mazalić
- ^ Jubilej Đoke Mazalića
- ^ "Đoko Mazalić: Hrišćanski nišani u okolini Travnika" (PDF). Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ Scribd - Umjetnost BIH 1894 - 1923