Đoko Mazalić

Đoko Mazalić (Bosanska Kostajnica, 1888. - Sarajevo, 1975.) je bio bosanskohercegovački slikar. Jedan je od slikara iz prve generacije umjetnika koji su pohađali umjetničke škole, uključujući i Gabrijela Jurkića, Petra Tiješića, Karla Mijića, Špiru Bocarića, Petra Šaina, Romana Petrovića i Lazara Drljaču.

Đoko Mazalić
Rođenje	23. april 1888 Bosanska Kostajnica
Smrt	1975 Sarajevo
Vrsta umjetnosti	slikarstvo

Studirao je slikarstvo u Visokoj školi za likovne umjetnosti u Budimpešti (1910-1914). Izlagao je 1912. sa Bijelićem i Tiješićem u Sarajevu. Radio je kao profesor crtanja u Sarajevu i Travniku, te u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosna i Hercegovine. Između dva rata učestvovao u formiranju i radu umjetničkih grupa "Četvorice" od 1929. do 1930. i "Kruga" od 1935. do 1937. godine.

Naučni radnik

Đoko Mazalić je proučavao slikarsku umjetnost u Bosni i Hercegovini u doba Osmanlija; utjecaje, škole, majstore, a naročito materijale starih slikara i tehnologiju njihova rada. Njegova je zasluga da se kulturna javnost upoznala s imenima i djelima niza starih umjetnika, a stvarali su od srednjeg vijeka pa nadalje. Za ovaj sektor Mazalićevog rada karakteristične su studije:

• Slikarski materijali starih ikonopisaca
• Kritska škola i njeni primjerci u Sarajevu
• Slikarska umjetnost u BiH u tursko vrijeme
• Hrišćanski nišani u okolini Travnika

Djela

• Kopači, 1918.
• Osuđeni, 1920.
• Bijeg u Egipat, 1926.
• Herojski kraj, 1927., ulje na platnu
• Stari jablanovi
• Stari grad

Literatura

• Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894 - 1923, katalog, Sarajevo