Vakufnama
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Vakufnama ili vakfija su isprave o zavještanju nekog dobra u vjerske, prosvjetne, zdravstvene, socijalne, saobraćajne i dobrotvorne svrhe.
Svaka takva zadužbina zove se vakuf, a njen osnivač vakif (zakladnik). Vakufname nam pružaju mogućnost ne samo da objasnimo instituciju vakufa, koja pretstavlja pitanje velikog značaja za izučavanje islamskog društva kako sa pravnog tako sa historijskog gledišta, nego nam one isto tako mogu poslužiti kao prvorazredni izvori za izučavanje mnogih drugih pitanja iz svih grana historije.
Prve orijentalno-islamske gradske objekte na bosanskom području podigao je Isa-beg Ishaković kao svoj vakuf, o čemu nam govori najstariji osmanlijski dokument u Bosni, vakufnama Isa-bega Ishakovića datirana između 1. februara i 3. marta 1462. godine (džumadel-ula 866). Original se nalazio u rukama Mustajbega Fadilpašića, a on ga je posudio Kosta Hormanu od kada mu se više ne zna za sudbinu. Sačuvalo se više prepisa ovog dokumenta.
Uloga institucije vakufa u osnivanju i razvoju gradova islamsko-orijentalnog tipa je nezamjenljiva. Kako je to u svojim radovima o ovoj temi istakao Adem Handžić ne radi se o stihiji nego o državnoj politici koja je podsticala visoke dostojanstvenike, krupne državne službenike sandžak-begove, vojvode, ćehaje i slične da iz svoje imovine ostavi zadužbinu koja će naseljima dati osnovne konture islamskog grada.