Upravna zgrada Krivaje u Zavidovićima
Upravna zgrada Krivaje (vila Krivaja) nalazi se u Zavidovićima, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 21. decembra 2018. godine, donijelo je odluku o proglašenju historijske građevine – upravna zgrada Krivaja d.o.o. za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku komisija je donijelo u slijedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović.[1][2]
Lokacija
urediFabrički kompleks firme Krivaja d. o. o., predstavlja industrijsku zonu Zavidovića, koja je sa svoje sjeverne strane okružena željezničkom prugom, a sa svoje južne strane rijekom Bosnom, dok je urbana jezgra grada formirana na drugoj (desnoj) obali rijeke Bosne. Oko fabričkog kompleksa se nalaze zone individualnog i kolektivnog stanovanja. Upravna zgrada Krivaje nalazi se unutar kompleksa tvrtke Krivaja, uz njegovu krajnju zapadnu stranu.
Historija
urediZemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu 1899. godine zaključila je ugovor sa firmama Eissler i Bruder iz Beča i Luis Ortlieb iz Minhena o pravu sječe četinarskih šuma u području rijeke Krivaje i Žep planine, u trajanju od 30 godina. Ove dvije firme su se udružile i 1900. godine kod Okružnog suda u Tuzli registrirale preduzeće Bosansko šumska industrija Eissler i Ortlieb u Zavidovićima. Kasnije je suvlasnik firme postao i Fritz Regenstreiff. Pilana u Zavidovićima je izgrađena 1900. godine i imala je u početku 17 gatera sa pogonskom mašinom jačine 1300 KS. Kasnije je broj brzih švedskih gatera povećan na 26, a jačina mašina na 2400 KS. Pilana je, u vrijeme svoje izgradnje, bila jedna od najvećih i najsavremenijih u Evropi. Uz pilanu su bili i drugi pogoni i sadržaji: radionica za oštrenje pila, 3 sušare drvene građe, finalna prerada-sandučara, kolonije (stambene barake) za radnike, vatrogasni toranj sa upravnom zgradom, ambulanta i drugi sadržaji.
Firma je zapošljavala oko 5000 radnika, od toga na samoj pilani oko 1500 radnika. Zajedno sa drugom zavidovićkom firmom Gregerson i sinovi, do početka Prvog svjetskog rata, zavidovićka preduzeća su zapošljavala više od ¼ ukupno zaposlenih radnika šumske industrije u Bosni i Hercegovini i proizvodila više od 1/3 ukupne količine oblove građe. U vrijeme austrougarske uprave, u periodu od 14 godina, firma "Eissler und Ortlieb" je posjekla, prevezla, u pilani obradila i dalje distribuirala ukupno 4.988.000 m3 četinarske mase.
Eissler i Ortlieb se 1902. godine obratila Zemaljskoj vladi u Sarajevu za formiranju gradske općine u Zavidovićima, a 1906. godine Zajedničkom ministarstvu financija u Beču sa istim zahtjevom. Nakon brojnih prepiski, godine 1912. je odobreno formiranje seoske općine Zavidovići. U to vrijeme mjesto je imalo oko 3800 stanovnika.
Upravna zgrada
urediUpravna zgrada Krivaja d. o. o. sagrađena je krajem 19. stoljeća kao rezidencijalna ladanjska vila u kojoj je živio Fritz Regenstreiff, vlasnik i direktor firme Eissler i Ortlieb, u to vrijeme najmoćnije kompanije drvne industrije u Bosni i Hercegovini. Stambena vila predstavlja primjer ladanjske arhitekture nadahnute eklektičkim romantizmom, koji koristi arhitektonski vokabular alpskog folk stila, nazivan i ″folklorno-romantičarski″, ″švicarski″ i ″nacionalni″ (upotreba drveta u konstruktivne i naročito dekorativne svrhe). Na tlu Bosne i Hercegovine je sačuvano svega nekoliko primjera ove arhitekture (vile na Džidžikovcu u Sarajevu koje je izgradila Bosanskohercegovačka zadruga penzionera, vile u Aleji na Ilidži koje je podigla Zemaljska vlada kao ladanjske objekte za svoje potrebe, hotel “Bosna“ na Ilidži, Stara željeznička stanica Ilidža, nekadašnja željeznička stanica banje Ilidža, i još nekoliko objekata).
Reference
uredi- ^ "Upravna zgrada Krivaje" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2021.[mrtav link]
- ^ Nacionalnim spomenikom proglašena Krivajina vila -www.zavidovici.ba