Wikipedia

Turnir kandidata 2013.

Turnir kojim je određen izazivač u meču za svjetskog prvaka u šahu 2013.
Glavni članak: Svjetsko prvenstvo u šahu 2013.

Turnir kandidata 2013. bio je šahovski turnir na kojem su učestvovala osmerica vrhunskih svjetskih šahista s ciljem da se odredi izazivač za meč za titulu svjetskog prvaka 2013. godine. Pobjednik turnira se sastao za aktualnim prvakom sa SP-a 2012, Indijcom Viswanathanom Anandom. Održan je u Institutu za inženjerstvo i tehnologiju u Londonu od 15. marta do 1. aprila 2013.[1] Prvi put nakon više od 50 godina igralo se dvokružno, po Bergerovom sistemu (umjesto na ispadanje).[2] Turnir je bio 22. kategorije sa prosječnim rejtingom od 2786,5 bodova. U skladu s pravilima koje je objavila FIDE, učesnici su bili:[3]

Kriterij Kvalifikant
Trojica prvoplasiranih sa Svjetskog kupa 2011. Rusija Pjotr Svidler
Rusija Aleksandar Griščuk
Ukrajina Vasilij Ivančuk
Finalist SP-a 2012. Izrael Boris Geljfand
Trojica najboljih s FIDE-ine rang-liste, isključujući bilo kojeg od gore
navedenih (prosjek s FIDE-ine rang-liste iz jula 2011. i januara 2012) 		Norveška Magnus Carlsen
Armenija Levon Aronjan
Rusija Vladimir Kramnik
Pozivnica Organizacijskog komiteta Turnira kandidata
(rejting u januaru 2012. najmanje 2700)[3][4] 		Azerbejdžan Teymur Rəcəbov

Nagradni fond iznosio je 510.000 eura. Igrači koji su imali isti broj bodova dijelili su nagradu; nisu korišteni dodatni kriteriji za dodjeljivanje. Nagrade za sve plasmane bile su:[3]

Plasman Nagrada
1. 115.000 €
2. 107.000 €
3. 91.000 €
4. 67.000 €
5. 48.000 €
6. 34.000 €
7. 27.000 €
8. 21.000 €

Rezultati

uredi

Prije turnira Carlsen je smatran favoritom, a njegovim najvećim rivalima Kramnik i Aronjan; Ivančuk je smatran nesigurnom varijablom, zbog njegove nestabilnosti, a ostalima se nije davalo mnogo šanse da osvoje turnir.

Tokom prve polovine turnira Aronjan i Carlsen smatrani su glavnim pretendentima za 1. mjesto. Na samoj polovini Carlsen je imao pola boda više od Aronjana. U drugoj polovini Kramnik, koji je remizirao prvih 7 partija, postao je ozbiljan konkurent nakon što je ostvario 4 pobjede, dok je Aronjan izgubio 3 partije te je zaostao u utrci. Carlsen je drugu polovinu turnira počeo čuvajući prednost nad ostalima, ali je porazom od Ivančuka dozvolio Kramniku da preuzme vodstvo u 12. kolu nakon pobjede protiv Aronjana.[5] U pretposljednjem kolu Carlsen se izjednačio s Kramnikom porazivši Rəcəbova, dok je Kramnik remizirao sa Geljfandom.[6]

Prije posljednjeg kola Carlsen i Kramnik bili su jedini koji su mogli osvojiti turnir. Kramniku je trebalo da s crnim figurama protiv Ivančuka nadmaši Carlsena (koji je bio bijeli protiv Svidlera) kako bi osvojio turnir budući da je po drugom dodatnom kriteriju Carlsen bio bolji (5 pobjeda prema Kramnikove 4; po prvom dodatnom kriteriju - međusobnom omjeru - bili su izjednačeni). Ivančuk je stekao prednost protiv Kramnika u ranoj fazi partije, dok su Carlsen i Svidler imali izjednačene pozicije. Carlsen je došao u ozbiljan cajtnot i nije se adekvatno branio protiv Svidlerovog napada, koji je Svidleru donio dobijenu završnicu. U međuvremenu je Ivančuk nadigrao Kramnika, koji je predao partiju nekoliko minuta nakon što je i Carlsen izgubio. To je značilo da je Carlsen osvojio turnir po drugom dodatnom kriteriju.[7]

Konačna tabela Turnira kandidata za SP u šahu 2013[8]
Plasman Igrač Rejting
(mart 2013[9]) 		1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Bodovi Dodatni kriteriji[3]
Međusobni
omjer		 Pobjede
1 Norveška Magnus Carlsen 2872 ½ ½ 0 1 ½ ½ 1 1 1 ½ 0 ½ ½ 1 8,5 1 5
2 Rusija Vladimir Kramnik 2810 ½ ½ 1 ½ ½ 1 ½ ½ ½ 1 ½ 0 1 ½ 8,5 1 4
3 Rusija Pjotr Svidler 2747 0 1 ½ 0 1 ½ ½ ½ ½ ½ 1 ½ 1 ½ 8 1,5
4 Armenija Levon Aronjan 2809 ½ ½ 0 ½ ½ 0 1 0 ½ ½ 1 1 1 1 8 0,5
5 Izrael Boris Geljfand 2740 0 0 ½ ½ ½ ½ 1 0 ½ ½ ½ ½ ½ 1 6,5 1 2
6 Rusija Aleksandar Griščuk 2764 ½ 0 0 ½ ½ ½ ½ ½ ½ ½ 1 ½ ½ ½ 6,5 1 1
7 Ukrajina Vasilij Ivančuk 2757 ½ 1 1 ½ ½ 0 0 0 ½ ½ ½ 0 1 0 6
8 Azerbejdžan Teymur Rəcəbov 2793 0 ½ ½ 0 ½ 0 0 0 0 ½ ½ ½ 1 0 4

Parovi i rezultati

uredi

Izvor[7]

Brojevi u zagradama označavaju broj bodova igrača prije dotičnog kola

Reference

uredi
  1. ^ Peter Doggers (15. 3. 2013). "FIDE Candidates' Tournament officially opened by Ilyumzhinov". ChessVibes. Arhivirano s originala, 17. 3. 2013. Pristupljeno 15. 3. 2013.
  2. ^ Peter Doggers (11. 3. 2013). "FIDE Candidates: a historical perspective". ChessVibes. Arhivirano s originala, 14. 3. 2013. Pristupljeno 15. 3. 2013.
  3. ^ a b c d "Rules & regulations for the Candidates Tournament of the FIDE World Championship cycle 2011–2013" (PDF). FIDE. Pristupljeno 10. 11. 2012.
  4. ^ Peter Doggers (10. 2. 2012). "The Candidates' in London; is FIDE selling its World Championship cycle?". ChessVibes. Arhivirano s originala, 14. 4. 2012. Pristupljeno 8. 6. 2012.
  5. ^ Doggers, Peter (30. 3. 2013). "Candidates R12 – full report, pictures, videos". ChessBase News. Pristupljeno 1. 4. 2013.
  6. ^ Peter Doggers (1. 4. 2013). "Candidates R13 – pictures and postmortems". ChessBase News. Pristupljeno 1. 4. 2013.
  7. ^ a b Alejandro Ramírez (1. 4. 2013). "Candidates R14 – leaders lose, Carlsen qualifies". ChessBase News. Pristupljeno 1. 4. 2013.
  8. ^ ["Tabela rezultata Turnira kandidata u Londonu 2013. (eng)". Arhivirano s originala, 17. 12. 2013. Pristupljeno 27. 3. 2014. Tabela rezultata Turnira kandidata u Londonu 2013. (eng)]
  9. ^ "FIDE Top players – Top 100 Players, March 2013". FIDE. Pristupljeno 1. 3. 2013.

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Turnir_kandidata_2013.&oldid=3533553"