Stoicizam
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Stoicizam djeluje od 4.-2. vijeka p. n. e. Razlikujemo: staru, srednju i novu stoičku školu.
Osnivač ovoga pravca je Zenon (nije elejac), a ostali predstavnici su: Hrizip, Seneka, Epiktet (koji je bio rob) i car Marko Aurelije.
Stoičari dijele filozofiju na: logiku, fiziku, i etiku. Tvrdili su da svijetom vlada logos (svjetski um, sudbina) i zbog toga je sve nužno određeno. Centralni problem kojim se bave je etika.
Osnovni moto stoičara je:"Život u skladu sa prirodom". Mudar čovjek živi u skladu sa prirodom i vlastitim razumom, jer tako postiže mir duše (ataraksiju). Najznačajnije vrline su: razumnost, pravednost i umjerenost.
Još jedna poznata stoička izreka je:" Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima".
Također pogledajteUredi
Nedovršeni članak Stoicizam koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.