Adiaforon (množina: adiafora; od grčkog ἀδιάφορον (mn. ἀδιάφορα), što znači 'nije različit ili diferenciran' je negacija riječi διαφορά (diafora), 'razlika'.[1]

U strarogrčkoj filozofiji

uredi

U kinizmu, adiafora predstavlja ravnodušnost prema životnim peripetijama kroz asketske prakse koje pomažu da se oslobodimo uticaja – kao što su bogatstvo, slava i moć – koji nemaju nikakvu vrijednost u prirodi. Primjeri uključuju Diogenovu praksu življenja u kinizmu, kao hodanje bosonog zimi i življenje u ćupu.

Slično, stoici razlikuju sve objekte ljudske težnje u tri klase: dobre, loše i adiafora (ravnodušne). Vrlina, mudrost, pravednost, umjerenost i slično nazivaju se dobrima; njihove suprotnosti bile su loše. Osim ovih, postoje mnogi drugi ciljevi i težnje kao što su bogatstvo, slava itd., koji sami po sebi nisu ni dobri ni loši. Stoga se u etici smatra da oni zauzimaju neutralni teritorij i nazivaju se "adiafora". Ta se razlika praktično svodi na isključenje adiafore iz područja morala. U kontekstu stoicizma adiafora se obično prevodi kao "ravnodušnost".

Reference

uredi
  1. ^ "adiaphoron". Oxford Dictionaries. Arhivirano s originala, 16. 11. 2018. Pristupljeno 19. 4. 2024.