Stadion Bislett

Stadion Bislett
Stadion Bislett;
Puni naziv	Stadion Bislett
Bivši nazivi	Lekegrinda
Lokacija	Bislett 0168, Oslo
Koordinate	59°29′46″N 10°44′00″E / 59.49611°N 10.73333°E
Početak izgradnje	1917.
Otvoren	1922.
Renoviran	1935–1939, 1952, 2004–2005.
Cijena izgradnje	55 miliona €
Arhitekt	Ole Sverre (1922) ; Frode Rinnan (1939) ; Arkitektfirmaet C. F. Møller (2005)
Kapacitet	15.400
Dimenzije terena	105 x 68 m
Korisnici
	Vålerenga Fotball (1994–1999) ; Evropsko prvenstvo u atletici 1946. ; ZOI 1952. ; Bislett igre (1965–danas) ; Skeid Fotball (2007–danas) ; Lyn Fotball (2010, 2014–danas)

Bislett je višenamjenski sportski stadion u Oslu. To je najpoznatija norveška sportska arena, s 15 svjetskih rekorda u brzom klizanju te više od 50 atletskih svjetskih rekorda. Stadion je srušen 2004, a gradnja novog na istom mjestu završena je u ljeto 2005.

Godine 1999. američki sportski časopis Sports Illustrated proglasio je stari stadion Bislett jednim od 20 najboljih sportskih stadiona u 20. vijeku.

Historija

Bislett se nalazi na mjestu nekadašnje ciglane iz 19. vijeka, koju je 1898. kupila općina Kristiania (Oslo) i pretvorila je u sportski teren 1908. Trgovac, brzoklizač, gimnastičar i sportski organizator Martinus Lørdahl imao je značajnu ulogu u izgradnji prve tribine, koja je počela 1917, a završila 1922. U njegovu čast jedan od trgova izvan stadiona zove se Trg Martinusa Lørdahla. Bislett je postao glavna norveška arena za brzo klizanje i atletiku 1940. kad je arhitekt Frode Rinnan završio novi funkcionalistički stadion kapaciteta 20.000 gledalaca. Rinnan je također odgovoran za obnovu stadiona za ZOI 1952. u Oslu. Na tim igrama stadion je ugostio neka takmičenja u umjetničkom i brzom klizanju. Bislett je od 1965. domaćin Bislett igara, godišnjeg atletskog mitinga u sklopu Zlatne lige (od 2010. Dijamantna liga). Domaćin norveškog atletskog prvenstva bio je 18 puta: 1926–1929, 1931–1936, 1938–1939, 1947, 1949, 1951–1952, 1955 i 2006.^[1]

Novi stadion

Glavni ulaz na Bislett

Brzoklizačka takmičenja na Bislettu obustavljena su 1988, kad je odlučeno da se prekine proizvodnja leda premda stadion u to vrijeme nije zadovoljavao međunarodne zahtjeve za bilo koji drugi sport. Stadion je ubrzo pokrenuo niz rasprava i oštrih prepirki pred gradskim vijećem o odluci da li treba biti srušen i obnovljen. Posebno je pitanje hoće li Bislett nastaviti biti domaćin brzoklizačkih takmičenja dovelo do napetosti između različitih strana gradskog vijeća, ostavljajući nostalgičare razočaranima kad se ispostavilo da neće biti tako. Brzo klizanje postalo je sve više zatvoreni sportski događaj te ga više ne bi bilo moguće organizirati na stadionu ako on bude optimiziran za atletiku i nogomet. Stari Bislett bio je cijenjen po arhitekturi i atmosferi, ali i po slavnoj historiji. Stoga je novi stadion izgrađen u rekordnom vremenu, za samo 10 mjeseci. Projektirala ga je danska firma C. F. Møller Architects. Otvoren je za Bislett igre 29. jula 2005.

Novi Bislett ispunjava međunarodne zahtjeve za atletska takmičenja. Staza za trčanje sada ima 8 traka s radijusom krivine od 37,5 m (prethodni stadion imao je samo 6 traka, po čemu je također bio karakterističan). Staza je dobila certifikat prve klase od IAAF-a koji dijeli samo nekoliko drugih stadiona u Sjevernoj Evropi. Osim toga, postoje i zatvorena trkališta za zagrijavanje ispod tribine i za unutrašnji trening tokom zime, a izgradnja podzemne sportske dvorane je u razmatranju. Novi radijus krivine omogućio je da dimenzije nogometnog terena budu 105 x 68 m, što ispunjava nacionalne zahtjeve za organiziranje nogometnih utakmica u prvoj norveškoj nogometnoj ligi, poznatoj kao Tippeligaen.

Brzo klizanje

Svjetsko prvenstvo u brzom klizanju na Bislettu prvi put je održano 1925, te je 1940. Bislett postao glavno mjesto za brzo klizanje u Oslu. Jedno neslužbeno svjetsko prvenstvo neposredno prije početka Drugog svjetskog rata te 11 službenih svjetskih prvenstava održano je ovdje, i to između 1947. i 1983. Bislett je također bio domaćin 10 evropskih prvenstava. Na posljednjem evropskom prvenstvu na Bislettu Hjalmar Andersen, Knut Johannesen, Fred Anton Maier i Kay Stenshjemmet postali su evropski prvaci.

Najveće takmičenje u brzom klizanju na Bislettu bilo je ono u sklopu ZOI 1952, gdje je Hjalmar Andersen osvojio 3 zlatne medalje.

Unatoč maloj nadmorskoj visini, Bislett je u više navrata pružio led visoke kvalitete, što je rezultiralo postavljanjem 10 pojedinačnih i 5 sveukupnih svjetskih rekorda.

Godine 1963. Knut Johannesen oborio je 8 godina star svjetski rekord Borisa Šilova na 5.000 m s vremenom 7:37.8. Jonny Nilsson poboljšao je rekord za oko 4 sekunde na Svjetskom prvenstvu 1965. Fred Anton Maier postavio je svjetski rekord na 10.000 m, i to 1966. i 1968. Sten Stensen ostvario je vrijeme 14:50.31 na Evropskom prvenstvu 1976, a Tomas Gustafson s vremenom 14:23.59 postavlja svjetski rekord 1982.

Evropsko prvenstvo 1986. bilo je posljednje veliko brzoklizačko takmičenje na Bislettu te je proizvodnja leda zaustavljena 2 godine kasnije.

Nogomet

Nogomet se igrao na Bislettu od ranih dana, a prva međunarodna utakmica odigrana je 1913. između Norveške i Švedske. U to vrijeme nije bilo tribine, no utakmica je ipak privukla oko 10.000. gledalaca. Susret je završen rezultatom 1-1.