Spinocerebelumska ataksija tip-13
Spinocerebelumska ataksija tip-13 (SCA13) je rijedak autosomno dominantni poremećaj, koji, kao i drugi tipovi SCA, karakterizira dizartrija, nistagmus i ataksija hoda, stava i udova zbog disfunkcije cerebeluma. Pacijenti sa SCA13 također imaju tendenciju da imaju epilepsiju, nemogućnost trčanja i povećane reflekse. Ova cerebelumska disfunkcija je trajna i progresivna. SCA13 je uzrokovan mutacijama u KCNC3, genu koji kodira naponski kalijski kanal KV3.3. Postoje dvije poznate mutacije u ovom genu koje uzrokuju SCA13. Za razliku od mnogih drugih tipova SCA, ovo nisu ekspanzije poliglutamina već, češće, tačkaste mutacije koje rezultiraju kanalima bez struje ili izmijenjene kinetike.
| Spinocerebelumska ataksija tip-13 | |
|---|---|
 | |
| Ovo stanje nasljeđuje se po autosomno dominantannom obrascu. | |
| Specijalnost | Neurologija, medicinska genetika |
| Simptomi | Blago progresivna cerebelumska ataksija s popratnim disartrijama, mentalna retardacija i nistagmus |
| Uobičajeno pojavljivanje | Pri začeću |
| Trajanje | Cjeloživotno |
| Vrste | F448L R420H |
| Uzroci | Nasljeđivanje |
| Dijagnostička metoda | Fenotipski pregled, genetičko testiranje |
| Prevencija | Ne postoji poznata prevencija |
| Liječenje | Neizlječiva |
| Prognoza | Loša |
| Frekvencija | ? |
| Smrtnost | ? |
Znakovi i simptomi
urediZa SCA13 je tipski rani početak, blago progresivna cerebelumska ataksija s popratnim disartrijama, mentalna retardacija i nistagmus. Simptomi i dob početka mogu neznatno varirati ovisno o uzročnoj mutaciji.[1][2]
Patofiziologija
urediMutacije u KCNC3 su odgovorne za SCA13. Ovaj gen je snažno eksprimiran u Purkinjeovim ćelijama, kao što je slučaj sa nekim drugim podtipovima SCA, gdje se vjeruje da ima važnu ulogu u omogućavanju aktiviranje visokofrekventnog akcijskog potencijala. Postoje dvije poznate mutacije u ovom genu povezane sa SCA13. Prva mutacija, R420H, nalazi se u segmentu kanala S4 koji osjetljiv na napon. Kako ova mutacija neutralizira mjesto važno za detekciju napona, nije iznenađujuće što rezultira neprovodnim kanalima. Neuroni koji eksprimiraju takve kanale ne mogu pratiti visokofrekventni ulaz s adekvatnom vjernošću.
Druga mutacija povezana sa SCA13, F448L, rezultira funkcionalnim kanalima koji imaju izmijenjenu kinetiku. Napon za polovinu aktivacije ovih kanala (V½) je pomaknut za 13mV hiperpolariziran u odnosu na divlji tip. Deaktivacija ovih kanala je takođe drastično usporena u poređenju sa divljim tipom. Ovo rezultira neuronima sa dužim nakon hiperpolarizacije, a time i smanjenom maksimalnom brzinom okidanja.[3]
Prognoza
urediNe postoji poznata prevencija spinocerebelumske ataksije. Onima za koje se vjeruje da su u riziku može se izvršiti genetičko sekvenciranje poznatih SCA lokusa kako bi se potvrdilo nasljeđivanje poremećaja.
Reference
uredi- ^ Herman-Bert A, Stevanin G, Netter J, Rascol O, Brassat D, Calvas P, Camuzat A, Yuan Q, Schalling M, Dürr A, Brice A (2000). "Mapping of spinocerebellar ataxia 13 to chromosome 19q13.3-q13.4 in a family with autosomal dominant cerebellar ataxia and mental retardation". Am J Hum Genet. 67 (1): 229–35. doi:10.1086/302958. PMC 1287081. PMID 10820125.
- ^ Waters M, Fee D, Figueroa K, Nolte D, Müller U, Advincula J, Coon H, Evidente V, Pulst S (2005). "An autosomal dominant ataxia maps to 19q13: Allelic heterogeneity of SCA13 or novel locus?". Neurology. 65 (7): 1111–3. doi:10.1212/01.wnl.0000177490.05162.41. PMID 16135769. S2CID 38318745.
- ^ Waters M, Minassian N, Stevanin G, Figueroa K, Bannister J, Nolte D, Mock A, Evidente V, Fee D, Müller U, Dürr A, Brice A, Papazian D, Pulst S (2006). "Mutations in voltage-gated potassium channel KCNC3 cause degenerative and developmental central nervous system phenotypes". Nat Genet. 38 (4): 447–51. doi:10.1038/ng1758. PMID 16501573. S2CID 16790821.