Speleologija u Bosni i Hercegovini

O speleološkim objektima u Bosni i Hercegovini postoje podaci već iz doba Osmanske vladavine. Među prvima možemo spomenuti turskog putopisca Evliju Čelebiju, koji na prostore današnje Bosne i Hercegovine dolazi oko 1660.godine.

Speleologija u Osmanlijskom dobu

Uz svoj obilazak dijelova današnje BiH, Čelebija je obilazio i mnoge pećine. U njegovim brojnim radovima ne nalazimo opise unutrašnjosti pećina nego opise okoline pećina. U jednom takvom njegovom opisu piše: "Iz pećina planine Ravna i planina Juk kaz (starog grada) izvire i na mlazove kulja jedno bistro vrelo hučeći tako jako da uši zagluhnu čovjeku koji to sluša. U mjesecu julu ono je hladno kao led." U daljem dijelu teksta se navodi veliki broj riba i 13 vodenica koje se nalaze na vodi niže izvora.

Opisujući grad Jajce Čelebija navodi pećine i podzemne hodnike koji se nalaze na jugoistočnoj strani grada koja sama nije bila opasane bedemom nego se tu izdižu stijene ispod kojih teče rijeka velika kao more. Dalje navodi da se podzemnim dvoranama u sedri može doći do samih katakombi i dalje.

Interesantan je njegov članak o Blagaju,u kojem kaže: "Nalazi se na obali rijeke Bune, koja izvire iz one poćine pod gredskom kapijom izbijajući kao sedmoglava aždaja. Iz velike pećine, što je pod onom liticom izvire rijeka sa velikom hukom. Na izvoru rijeke, pod pomenutom pećinom nalazi se veliki bazen s površinom otrilike kao dva gumna, kažu da mu niko nije mogao naći dna. U stijeni na kojoj leži tvrđava i koja se diže nad ovim bazenom poput brda Demavenda, ima mnogo surih orlova."

Čelebija u svojm radovima još navodi područje Popovog polja za koje veli: "Na području Popovog polja ima preko hiljadu jama, ali u njima nema vode. Kad nastana mjesec juli i vode u cijelom kraju opadnu onda se iz ovih jama pojavi i provri voda. A kasnije, kada nabujaju pretvore ovo Popovo polje u jezero. Čovjek može sići u ove jame i šetati po njima."

Speleologija krajem 19. i početkom 20. vijeka

Mula Mustafa Bašeskija poznati sarajevski hroničar spominje pećinu na Bendbaši. Vjetrenicu kao bosanskohercegovačku najdužu pećinu posjećivali su brojni istraživači. Prvi put se Vjetrenica spominje u litereturi davne 1873.godine,kada je u Petrogradu objavljena knjiga A.Hiljferdinga: Bosna, Hercegovina i Stara Srbija. Ovaj ruski istraživač obišao je Vjetrenicu 1858. godine te daje opise za prvih 100 do 120 m, odnosno za prve tri dvorane.

Mihajlović je opisao Vjetrenicu do 600 m od ulaza i priložio plan pećine do 250 m, koji ne odgovara stvarnom stanju u pećini.

Vavrović je dao opis Vjetrenice do 700 m sa nacrtom, te navodi da ona nije bila nastanjena ljudima ni u prahistorijsko doba ni kasnije.

Inžinjeri sarajevske željezničke direkcije su 1904. godine došli do Velikog jezera u Vjetrenici i uz opis snimili dio glavnog kanala i izradili plan tog dijela pećine. Značajna i opsežna istraživanja pećina u BiH vršili su A. Penck i A. Grund.

A. Penck u svojm geomorfološkim studijama iz Hercegovine opisuje niz pećina u tom području, te daje karakteristike raznih kraških pojava u Hercegovini.

A. Grund je proučavao kraška polja u BiH, među ostalima Nevesinjsko, Fatničko, Dabarsko, Buško, Bišće i druga, gdje je opisao niz kraških pojava. Grund je također vršio i hidrološka i geomorfološka istraživanja.

Opširnim ispitivanjem pećina i ponora, kao i podzemne hidrografije u kršu bavio se Katzer. Veoma opsežna istraživanja pećine Vjetrenice, naročito njenog životinjskog svijeta, vršio je Karel Absolon(1877-1960), sa svojim prijateljima K. Požom i Al. Kralom. Pronašavši veoma bogatu faunu u ovoj pećini, Vjetrenica postaje čuvena i širom Evrope i svijeta. Istraživajući Vjetrenicu 3 godine Absolon je izbio u donji skriveni kanal sa Dubokim Jezerom koji se nalazi 2500 m od ulaza. Sam Absolon tada kaže za ovaj prolaz u skriveni glavni kanal da je najteži u historiji ispitivanja podzemnog krša uopšte. Također kaže da je Vjetrenica jedna od najvećih pećina na Zemlji, dugačka po njegovim procjenama vjerovatno 15 do 20 km, a da se završava sifonom, da je stara podzemna otoka Popovog polja, stara Ombla. U to isto vrijeme i vrijeme početke 20. vijeka mnogi istraživači bave se istraživanjem kraških fenomena.

Speleologija u 20. vijeku

Cvijić je obišao veliki dio krša u BiH i u svojim mnogobrojnim djelima spominje niz pećina u Hercegovini. Njegova djela poslužila su kao temelj svim kasnijim istraživanjima krša.

Dedijer Jevto se bavio hidrografskim studijima na kršu i u svojim djelima opisuje niz kraških pojava na kršu BiH.

Mihajlo Radovanović pravi opsežnu studiju o morfologiji i hidrologiji Vjetrenice.

Lazić Antonije opisuje niz ponora i estavela u Popovom polju kao i neke pećine Hercegovine.

Simo Milojević je vršio sistematska speleološka ispitivanja Popovog polja i speleoloških objekata u tom području. Ispitao je veliki broj pećina i jama, oko 12 km dužine i vršio mnogobrojna ispitivanja podzemne hidrografije.

Karlo Vilke i Nikola Janković su 1934. godine izvršili nivelmansko ispitivanje glavnog kanala Vjetrenice od otvora do Velikog jezera.

Radivoj Simanović u svom djelu o škrapama u BiH navodi sve oblike koji se pojavljuju na kršu sa detaljnim opisom svih značajnih predjela.

Dragutin Hirc opisuje nemali broj pećina, ponikva i snježnica na području Prenja i Treskavice.

Vejsil Čurić u svojim radovima opisuje veliki broj pećine u BiH te se prvi obazire na velike štete u pećinama koje pričinjavaju nesavjesni posjetioci ovim podzemnim prirodnim ljepotama. Ivan Renđeo spominje neke neše pećine i jame.

Lucijan Matulić redi veoma opsežan rad na pećinskoj fauni na području Trebinja i Dubrovnika te su se i mnogi inostrani speleolozi obraćali njemu radi podataka. Matulić je istražio 200 pećina i ponora kroz 15 godina speleološkog rada, te je pronašao i nove vrste pećinske faune, koje po njemu nose ime. Naprimjer: Medora matulici, Anthroherpon luciani, Oligobothrus matulici,Trichoniskus matulici i dr. Sam Absolon je posvetio Matuliću svoje djelo o pećinama otoka Brača, koje je objavljeno u Brnu 1942.godine.

Matulić je od 1912. do 1914. godine sa nekim oduševljenim speleolozima osnovao klub istraživača pećina i ponora u Trebinju. Klub se pojavom prvog svjetskog rata raspao. Jovan Hadži je pisao o pećinskoj fauni Vjetrenice te obradio pećinsku faunu dviju grupa, pseudoskorpia i opiliona. On je pronašao i dvije nove vrste i to Travunia vjetrenicae, Nelima troglodytes-Roew kao i Neobisinu vjetrenicae-Hadzi.

Stanko Karaman također piše o Vjetrenici a koji je i sam pronašao neke nove vrste kao što su: Asellus hercegovinensis Karaman, Monolistra hercegovinensis Karaman, Niphargus orcinus vjetrenicensis Karaman, N.Zavalanus Karaman, Tiphlogammarus mrazeki hercegovinensis Karaman i dr. Buturović također piše o fauni Vjetrenice gdje navodi 35 vrsta pećinskih životinja.

Daneš, oficir u Austrougarskoj vojsci je 1917. godine bio određen od Vojne Komande u Sarajevu da ispita pećine u Bosni.bilo je naređeno ispitivanje pećina u cijeloj monarhiji da bi se utvrdilo koliko de u njenim pećinama nalazi gline sa koštanim ostacima radi praktičnog iskorištavanja tog matarijala. Daneš navodi veliki broj pećina u kraškom dijelu Bosne.

R. Studnička u članku "Ljepote i zanimljivosti krša" navodi niz prirodnih ljepota i interesantnosti krša. Vlado Radenšek napisao je članak o zaštiti pećina koji se odnosi na sva pećine u Jugoslaviji. Radenšek piše također i jedan članak "Životinje u špiljama".

Vrlo opsežna biospeleološka istraživanja u BiH vršili su slovenski speleolozi: Matjažić, Sket, Tarman, Bole i drugi, koji su ispitivali faunu pećina popovog polja, specijalno Vjetrenice, pećina oko Zavale i Turkovića, u okolini Bileće, Gacka i Navesinja. Tako su pronađene nove vrste Spelaeocaris iz Dajanove pećine kod Bileće. Pisali su o trematodima iz Vjetrenice, nove vrste temnocefalida iz Hercegovine,o dvjema vrstama Troglocaris iz Vjetrenice, o novoj podvrsti Niphargus orcinus iz Vjetrenice, novoj vrsti prostomi hercegovinense, o novoj vrsti Pzekdamnicola troglobia iz pećina Popovog polja.

Pretner je ispitao najveći broj pećina u Hercegovini. On navodi među ostalim endeme faune koji su do sada pronađeni samo u Vjetrenici, kao sto su Opilionidae Travunia vjetrenicae Hadzi, pseeudoskorpion Neobisium vjetrenicae Hadzi, puževi Lauzaia vjetrenicae Kuscer i Pseudomnicola troglobia Bole, rakovi Troglomysis vjetrenicaensis Stammer, Asellus hercegovinensis Karaman, Niphargus orcinus vjetrenicensis Karaman, Koleoptera Aphaenopsis pretneri Scheibl te se zalaže za njihovu trajnu zaštitu. Remy je poznati Francuski istraživač koji je oipsao niz pećina u Hercegovini, te se i on zalaže za zaštitu faune, specijalno u Vjetrenici, za koju smatra da je među najinteresantnijim u svijetu.

Krajem 1953. godine osnovana je speleološka sekcija pri Geografskom društvu NRBiH. Rad sekcije se odvijao u istraživanju pećina ponora i kraških fenomena u cilju njihove zaštite, evidentiranja i prikupljanja dokumentacije o ovim objektima za potrebe privrede.

Speleološko društvo Bosne i Hercegovine je osnovano 5. aprila 1956. godine, samo 3 mjeseca nakon osnivanja Speleološkog Saveza Jugoslavije sa sjedištem u Ljubljani.

Speleološka društva u Bosni i Hercegovini

Speleološka društva i klubovi kao i sekcije planinarskih društava ili klubova koji su postojali, ili još uvijek, postoje na prostoru Bosne i Hercegovine:

• Mostar - S.D. "Herceg"
• Sarajevo - S.D. "Naš Krš", S.S.P.D. "Željezničar", S.S.P.D. "Ozren", S.S.P.D. "Bukovik", S.S.P.D. "Bjelašnica", S.S.P.D. "Maglić", S.S.P.D. "Visoko", S.S.P.D. "Energoinvest", S.D. "Speleododo", S.S.S.P.D. "No Limit" [1] Arhivirano 5. 10. 2007. na Wayback Machine;
• Tuzla - A.S.D. "Bosna";
• Trebinje S.D. "Zelena brda" [2];
• Banja Luka - S.D. "Ponir" [3];
• Zavala -Popovo polje - "Vjetrenica" [4];
• Zenica - N.I.K. "Istraživač";
• Zavidovići - S.N.I.K. "Atom" [5];
• Travnik - S.D. Travnik;
• Bihać - S.S.P.D. Plješevica-Unaspeo;
• Foča - S.D. Ursus Speleaus;
• Bosansko grahovo - S.S.P.D. Ledenica;
• Gornji Vakuf - S.S.P.D. "Goran Čišić" [6];
• Kreševo - S.O.P.D. Bitovnja;
• Gornji Vakuf - S.S.P.D. "Ledenica" [7];
• Tomislavgrad - S.D. "Mijatovi Dvori" [8];
• Visoko - S.S.U. "Eko Viking" [9]
• Sitnica\Ribnik - SPED "Mačkića kamen"

Također pogledajte

• Speleologija

Reference

• "Treći Jugoslovenski speleološki kongres" - Sarajevo i Istočna Hercegovina 21. - 27.VI 1962. godine