Sezamska lost ili sezamoidna kost – u anatomiji – je, manje ili više, usamljena kost unutar tetive ili mišića.[1][2][3][4][5] Ime je izvedeno iz latinske riječi "sesamum" (=sjeme susama), zbog (obično) njihove male veličine. Ove kosti se često formiraju i kao odgovor na naprezanje mišića/tetiva.[6]

Sezamska kost
(Ossa sesamoidea)
Sagitalni presjek desnog koljenskog zgloba
Sezamoidne kosti na kraju prve metatarzusne kosti stopala
Identifikatori
MeSHD012716
TA98A02.0.00.016
TA2374
FMA32672
Anatomska terminologija

Sezamske kosti djeluje kao kaiš koji se pruža glatkom površinom tetive i klizi, povećavajući njenu sposobnost za prijenos funkcionalnosti i snage mišića

Struktura

uredi

Sezamske kosti se nalaze širom tijela, kao u:

 
Sezamska kost iznad metatarzofalangnog zgloba palca lijeve noge odrasle žene
  • vratu – iako podjezična kost slobodno pluta, nije tehnički sezamska kost. Sve sezamske kosti koje direktno nastaju od vezivnog tkiva nalaze se u tetivama i ligamenatima. Nasuprot tome, podjezična kost se formira oblici iz vezivnog prekursora, kao i većina drugih kostiju u tijelu;
  • ušima – sočivasti nastavak nakovnja je sezamska kost i time se smatra četvrtom koščicom srednjeg uha.

Kliničli značaj

uredi
  • Uobičajena bolest stopala u plesača je sezamoiditis. To je oblik tendinitisa tetiva koje okružuju sezamoidnu kost , koja postaje upaljena ili poremećena.
  • Dvodjelna sezamska kost nastaje kada su sezamoidne u dvije zasebne cjeline: najčešće je urođena, ali može biti povezana s historijom traume.
  • Sezamska kost imaju vrlo ograničen dotok krvi. One se vrlo teško liječe, ako se ne liječi rano, a kašnjenje često dovodi do avaskularne nekroze (koštana smrtzbog nedostatka opskrbe krvlju).[10]

Ostale životinje

uredi

U anatomiji konja, termin sezamoidna kost se odnosi na dvije takve kosti na leđima metakarpoflangnih / metatarzofalangnih zglobova u oba stražnja ekstremiteta i potkoljenici. Strogo gledajući, to treba nazvati proksimalnom sezamskom kosti, dok čunastu kost treba zvati distalna sezamska kost. Čašica je također oblik sezamska kosti u konja.

Divovska i crvena panda, imaju radijalnu sezamoidnu kost je veću nego u istom kosti srodni primati (majmun nosonja, npr.). To je prije svega koštana podrška za jastuk iznad nje, dopuštajući ostalim prstima hvatanje bambusa, dok ga jedu. Pandin palac često se navodi kao klasični primjer eksptacije, gdje je osobina evoluirala za jednu svrhu: da upravlja drugogom.[11] and the red panda,[12][13]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ "Sesamoid Injuries". aofas.org. Arhivirano s originala, 19. 8. 2016. Pristupljeno 20. 8. 2016.
  6. ^ a b Kenneth S. Saladin, Anatomy and Physiology, 6th edition (New York:McGraw Hill, 2012), 234.
  7. ^ Tim D. White, Human Osteology, 2nd edition (San Diego: Academic Press, 2000), 199, 205.
  8. ^ Kenneth S. Saladin, Anatomy and Physiology, 6th edition (New York:McGraw Hill, 2012), 263.
  9. ^ White, Human Osteology, 2nd edition, 257-261.
  10. ^ "bunion, hammer toe, nail fungus, hallux rigidus". footankleinstitute.com.
  11. ^ "Evolution: The Panda's Thumb [Athro, Limited: Biology]". athro.com.
  12. ^ Evidence of a false thumb in a fossil carnivore clarifies the evolution of pandas Arhivirano 5. 12. 2007. na Wayback Machine PNAS December 30, 2005
  13. ^ Stephen J. Gould (novembar 1978). "The Panda's Peculiar Thumb". Nature Magazine Vol. LXXXVII No. 9. Arhivirano s originala, 29. 3. 2021. Pristupljeno 20. 8. 2016.

Vanjski linkovi

uredi