Sciadopityaceae
Sciadopitys verticillata, izvorno kōyamaki ili japanski kišobranasti bor, u Hrvatskoj pogrešno zvani kišobranasta jela, je jedinstven četinarski endem Japana. Jedini je član monotipske porodice Sciadopityaceae i monotipskog roda Sciadopitys, živi fosil, bez bliskih srodnika i prisutan u fosilnim tragovima starim oko 230 miliona godina.[1]
| Sciadopityaceae Vremenski raspon: Prije 230 miliona godina – Sadašnjost | |
|---|---|
| NT (Vidi IUCN-ov crveni popis skraćenica) | |
 Scadiopsis verticilata | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Pinophyta |
| Razred | Pinopsida |
| Red | Pinales |
| Porodica | Sciadopityaceae Luerss. |
| Sinonimi | |
| |
Etimologija
urediIme roda dolazi od grčkog prefiksa sciado- što znači "sijenka" i pitys, što znači bor; specijski epitet znači vrtložni.
Opis
uredi
To je zimzelena stablašica, visine 15–27 cm m, sa smeđim glavnim izdancima koji nose dugačke zelene vrtloge od 7–12 cm kladode, koji su po izgledu i funkciji listovi, ali zapravo su sastavljena od tkiva stabljike; povremeno se kladode forsiraju i stvaraju pupoljak u obliku V vilice. Šišarke četinjara duge su 6–11 cm, sazriju za oko 18 mjeseci; imaju pločaste ljuskice koje se otvaraju kako bi otpustilr sjemenke.
Taksonomija
urediPostoje nedosljedni dokazi u vezi s biljnom porodicom koja je proizvela baltički ćilibar. Dokazi o makrofosilu i mikrofosilu sugeriraju srodstvo sa rodom Pinus, dok hemijski i infracrveni mikrospektroskopski dokazi upućuju da su im srodniji ili Agathis ili Sciadopitys.[2][3]
Historija
urediU Evropu, ovu biljku prvi put je uveo John Gould Veitch u septembru 1860.[4] Vrlo je atraktivno drvo i popularno je u vrtovima, uprkos sporoj brzini rasta. Kraljevsko hortikulturno društvo dobilo je Nagradu za hortikulturne zasluge.[5][6]
Simbolički prikaz stabla (na japanskom poznato kao kōyamaki) izabran je kao japanski carski grb za princa Hisahitoa od Akishinoa, trenutno drugog po redu prema Tronu hrizantema.
References
uredi- ^ Conifer Specialist Group (1998). "Sciadopitys verticillata". Pristupljeno 11. 5. 2006.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Wolfe, A. P.; Tappert, R.; Muehlenbachs, K.; Boudreau, M.; McKellar, R. C.; Basinger, J. F.; Garrett, A. (2009). "A New Proposal Concerning the Botanical Origin of Baltic Amber". Proceedings of the Royal Society B. 276 (1672): 3403–3412. doi:10.1098/rspb.2009.0806. PMC 2817186. PMID 19570786.
- ^ Weitschat, W.; Wichard, W. (2010). "Chapter 6: Baltic amber". u Penney, D. (ured.). Biodiversity of Fossils in Amber from the Major World Deposits. Siri Scientific Press. str. 80–115. ISBN 978-0-9558636-4-6.
- ^ James Herbert Veitch (2006). Hortus Veitchii (reprint izd.). Caradoc Doy. str. 51–52. ISBN 0-9553515-0-2.
- ^ "RHS Plantfinder - Sciadopitys verticillata". Pristupljeno 6. 11. 2018.
- ^ "AGM Plants - Ornamental" (PDF). Royal Horticultural Society. juli 2017. str. 96. Pristupljeno 6. 11. 2018.
Vanjski linkovi
uredi
- Arboretum de Villardebelle Photos: foliage, immature cones
- Arboretum de Villardebelle Photo: mature cone
- Conifers of UBC
- Gymnosperm Database
- Photos of plant habit Arhivirano 3. 3. 2016. na Wayback Machine
- Images: Cone,Leaf,Seeds Flavon's Wild herb and Alpine plants