Salacija

Salacia ili Salacija je božica iz rimske mitologije.^[1] Njen pandan u grčkoj mitologiji je Amfitrita.^[2] Ime joj znači "slana".

Opis i mitovi

Salacija je morska nimfa, preuzeta iz grčke mitologije, po uzoru na Amfitritu.

Rimski pjesnik Vergilije je smatrao da je Amfitrita kćerka Tetije, ali nije spomenuo oca. Apulej ju je nazvao Nerejevom kćeri (u Grčkoj je Nerej Amfitritin otac).

Salacija je žena boga mora Neptuna,^[3] kojem je rodila Tritona, boga - vodenjaka, sa tijelom čovjeka i ribljim repom. Kada se Salacija trebala udati, pobjegla je do Atlasa, koji je držao nebo, ali je Neptun poslao morska bića po nju. Tako je poslao i delfina zvanog Delfin, koji je pronašao i odveo Neptunu. Iz zahvalnosti ga je Neptun stavio na nebo kao sazviježđe.

U rimskoj mitologiji Salacija ima malu ulogu, nije štovana, ali se ponekad pojavljuje na fontanama. Njen muž Neptun je vrlo često prikazan u umjetnosti.

Salacija se prikazuje kao lijepa mlada žena, slično Amfitriti, dok se vozi u Neptunovoj kočiji, a posvećen joj je delfin, koji je doveo do njenog muža. Najpoznatiji prikaz Salacije je onaj kod mozaika u Pompejima, gdje Salacija ima smeđu kosu.

Reference

^ Smith, W., Anthon, C. A new classical dictionary of Greek and Roman biography, mythology and geography. 1862.
^ Frazer, J. G. Adonis Attis Osiris: Studies in the History of Oriental Religion. 2003.
^ A. S. Asher. Manual of Mythology: for the use of schools, art students, and general readers founded on the works of Petiscus, Preller, and Welcker, Murray.

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Božica Salacija na Wikimedia Commonsu.

[1] Smith, W., Anthon, C. A new classical dictionary of Greek and Roman biography, mythology and geography. 1862.

[2] Frazer, J. G. Adonis Attis Osiris: Studies in the History of Oriental Religion. 2003.

[3] A. S. Asher. Manual of Mythology: for the use of schools, art students, and general readers founded on the works of Petiscus, Preller, and Welcker, Murray.

[1]

[2]

[3]