Rožnjačni endotel

Endotel rožnjače je jedan sloj endotelnih ćelija na unutrašnjoj površini rožnjače. Okrenuta je prema komori formiranoj između rožnjače i šarenice.

Rožnjačni endotel
Okomiti presjek rožnjače čovjeka s blizu ruba. (Endotel rožnjače je označen sa br. 5, dolje desno) Epitel Prednja elastična lamina Substantia propria Stražnja elastična lamina Endotel prednje očne komore Kosa vlakna u prednjem sloju substantia propria Lamele, čija su vlakna prerezana poprečno, dajući tačkasti izgled Krvna tjelašca rožnjače, koja se u presjeku pojavljuju fuziformno Lamele, čija se vlakna uzdužno režu Prijelaz na bionjaču, s izraženijom fibrilacijom, nadvišenom debljim epitelom Mali krvni sudovi presječeni blizu ruba rožnjače
Detalji
Latinski	Epithelium posterius corneae
Identifikatori
TA	A15.2.02.022
FMA	312267
Anatomska terminologija

Endotel rožnjače čine specijalizirane, spljoštene, mitohondrijama bogate ćelije koje podstavljaju stražnju površinu rožnjače i okreću se prema prednjoj očnoj komori. Rožnjačni endotel upravlja transportom tečnosti i rastvorenih supstanci, preko zadnje površine rožnjače i održava je u blago dehidriranom stanju, potrebnom za optičku prozirnost.

Embriologija i anatomija

Endotel rožnjače embriološki je izveden iz nervnog grebena. Postnatalna ukupna endotelna celularnost rožnjače (približno 300.000 ćelija po jednoj) postiže se već u drugom tromjesečju trudnoćee. Nakon toga gustina endotelnih ćelija (ali ne i apsolutni broj ćelija) brzo opada, dok rožnjača fetusa raste na površini,dostižući konačnu gustinu odraslih od približno 2400 – 3200 ćelija/mm². Broj endotelnih ćelija u potpuno razvijenoj rožnici opada s godinama sve do rane odrasle dobi, stabilizirajući se oko 50 godina starosti. Broj endotelnih ćelija u potpuno razvijenoj rožnjači opada s godinama sve do rane odrasle dobi, stabilizirajući se oko 50. godine života.

Normalni rožnjačni endotel je jedan sloj ćelija jednolike veličine, pretežno heksagonskog oblika. Ova shema popločavanja kao saćem daje najveću efikasnost, u smislu ukupnog perimetra, spakivanja stražnje površine rožnjače sa ćelijama određenog područja. Endotel rožnjače pričvršćen je za njen ostatak preko Descemetove membrane, koja je besćelijski sloj koji se sastoji uglavnom od kolagena IV.

Fiziologija

Šestougaone ćelije rožnjačnog endotela vizualizirane spekularnom mikroskopijom.

Glavna fiziološka funkcija endotela rožnjače je omogućavanje isticanje otopljenih tvari i hranjivih sastojaka iz očne vodice u površinske slojeve rožnjače, a istovremeno pumpanje vode u suprotnom smjeru, iz strome u vodenu otopinu. Ova dvostruka funkcija ovog endotela opisana je "hipotezom pumpnog curenja". Budući da je rožnjača avaskularna, što je čini optimalno prozirnom, prehrana njenogh epitela, strominih keratocita i rožnjačnog endotela mora se postići difuzijom glukoze i drugih rastvorenih tvari iz očne vodice, preko endotela rožnjače. Endotel zatim transportuje vodu sa površine okrenute prema stromi do vodene površine, međusobno povezanim nizom aktivnih i pasivnih ionskih zmenjivača. Kritična za ovaj proces je uloga Na⁺/K⁺ ATPaza i karboanhidraza. Ioni bikarbonata, nastali dejstvom karboanhidraze, translociraju se kroz ćelijsku membranu, omogućavajući vodi da pasivno prati.

Mehanizmi edema rožnjače

Endotelne ćelije rožnjače su postmitotske i rijetko se dijele, ako se uopće i dijele, u postnatalnoj rožnjači čovjeka. Ranjavanje rožnjačnog endotela, kao posljedica traume ili drugih povreda, potiče zarastanje jednoslojnog endotela, klizanjem i povećanjem susjednih endotelnih ćelija, a ne mitozom. Gubitak endotelnih ćelija, ako je dovoljno ozbiljan, može dovesti do pada gustine endotelnih ćelija ispod praga potrebnog za održavanje rožnjače, poznato kao deturgescencija. Ovaj prag gustine endotelnih ćelija znatno varira među pojedincima, ali je obično u rasponu od 500 - 1000 ćelija/mm². Tipski, gubitak gustine endotelnih ćelija praćen je povećanjem varijabilnosti njihove veličine (polimegatizam) i promjenom oblika (polimorfizam). Edem rožnjače može se javiti i kao rezultat ugrožene funkcije endotela uslijed unutaročne upale ili drugih uzroka. Prekomjerna hidratacija rožnjačne strome remeti normalno ravnomjerni razmak vlakana kolagena tipa I, uz rasipanje svjetlosti. Pored toga, prekomjerna hidratacija rožnjače može rezultirati edemom sloja njenog epitela, što stvara nepravilnosti na optički kritičnoj površini suza|suznog]] filma – film-zrak. I stromno rasipanje svjetlosti i nepravilnosti površinskog epitela doprinose pogoršanim optičkim performansama rožnjačee i mogu ugroziti oštrinu vida.

Uzroci bolesti endotela

Vodeći uzroci endotelne insuficijencije uključuju nenamjernu endotelnu traumu unutaročnom hirurgijom (kao što je operacija katarakte) i Fuchsova distrofija. Hirurški uzroci zatajenja endotela uključuju, kako akutnu intraoperativnu, tako i hroničnu postoperativnu traumu, kao što je zloupotrebljena unutaročna leća ili zadržani jezgarni fragment u prednjoj očnoj komori. Ostali faktori rizika uključuju glaukom, starenje i iritis.

Rijetka bolest nazvana X-vezana endotelna distrofija rožnjače opisana je 2006. godine.

Liječenje endotelne bolesti

Ne postoji medicinski tretman koji može pospješiti zacjeljivanje rana ili regeneraciju rožnjačinog endotela. U ranim fazama edema rožnjače, prevladavaju simptomi zamagljenog vida i epizodni očni bol, zbog edema i stvaranja mjehurića (bula) rožnjačnog epitela. Djelimično ublažavanje ovih simptoma ponekad se može postići ukapavanjem hipertoničnih fizioloških otopina, upotrebom zavoja mehkih kontaktnih leća i/ili primjenom prednje stromne mikropunkture. U slučajevima kada se razvije ireverzibilno otkazivanje rožnjačnog endotela, dolazi do njenog ozbiljnog edema, a jedini učinkovit lijek je nadoknada oboljelog endotela hirurškim pristupom transplantaciji rožnjače.

Povijesno gledano, prodorna keratoplastika ili transplantacija rožnjače pune debljine bila je izbor liječenja za ireverzibilno otkazivanje endotela. U novije vrijeme razvijene su nove tehnike transplantacije, kako bi se omogućila selektivnija nadoknada oboljelog endotela rožnjače. Ovaj pristup, nazvan endokeratoplastika, najprikladniji je za procese bolesti koji isključivo ili pretežno zahvataju endotel rožnjače. Prodiruća keratoplastika je poželjnija, kada proces bolesti uključuje nepovratna oštećenja ne samo endotela rožnjače, već i njenih drugih slojeva. U usporedbi s keratoplastikom pune debljine, tehnike endokeratoplastike povezane su s kraćim vremenima oporavka, poboljšanim vidnim rezultatima i većom otpornošću na puknuće rane. Iako su instrumentacija i hirurške tehnike za endokeratoplastiku još uvijek u razvoju, jedan od najčešće izvođenih oblika endokeratoplastike je Descemetovo skidanje (automatizirana) endotelna keratoplastika (DSEK ili DSAEK). U ovom obliku endokeratoplastike, bolesni endotel domaćina i pridružena Descemetova membrana uklanjaju se iz centralnog dijrls rožnjače, a na njihovo mjesto cijepi se posebno odabrani sloj zdravog donorskog tkiva. Ovaj sloj sastoji se od stražnjeg zida strome, Descemetove membrane i endotel koji je diseciran iz rožnjačnog tkiva kadaverskog donora, obično korištenjem mehaniziranog (ili "automatiziranog") instrumentarija.

Metodi ispitivanja endotelne hirurške zamjene rožnjače uključuju Descemetovu membransku endotelnu keratoplastiku (DMEK), u kojoj se donorsko tkivo sastoji samo od Descemetove membrane i endotela, te nadomjesnu terapiju endotelnih ćelija rožnjače, u koju se transplantiraju in vitro kultivirane endotelne ćelije. Ove tehnike, iako su još uvijek u ranoj razvojnoj fazi, imaju za cilj poboljšati selektivnost transplantacijskog pristupa uklanjanjem prisustva stražnjeg stromnog tkiva iz presađenog tkiva.

Dopunska literatura

• Yanoff, Myron; Cameron, Douglas (2012). "Diseases of the Visual System". u Goldman, Lee; Schafer, Andrew I. (ured.). Goldman's Cecil Medicine (24th izd.). Elsevier Health Sciences. str. 2426–42. ISBN 978-1-4377-1604-7.