Šarenica

Šarenica, dužica ili odomaćeno kao iris (grč. Ἶρις – íris = duga) je tanka, kružna struktura u oku, odgovorna za kontrolu promjera i veličine zjenica, a time i količine svjetlosti koja prolazi u mrežnjaču (retina). Boja očiju je određena bojom šarenice. U optičkom smislu, zjenica oka je otvor blende, a šarenica – dijafragma koja služi kao zatvarač otvora blende.

Plava očna dužica
U pojasu oko zjenice (u centru) vidljive su Fuchsove kripte.
Opkoljene su kolagenskim trabekulama.

Prostorno gledajući, šarenica je kružni zaslon u očnoj jabučici, koji dijeli prednju i mzadnju očnu komoru.^[1]^[2]^[3]^[4]

Struktura

Šarenica se se sastoji od dva sloja: prednji pigmentirani fibrovaskularni (prokrvljeni vlaknasti) poznat je kao stroma, a ispod strome je sloj pigmenih epitelnih ćelija.

Stroma se povezuje sa kružnim mišićem (sfinkterom) zjenice (sfincter pupillae), koji odgovara za pomjeranje zjenice u kružnim pokretima, a skup mišića za širenje (dilator pupillae) pomjera šarenicu radijalno, povlačeći je u naborima. Zadnja površina je pokriven jako pigmentiranim epitelnim slojem koji je dvoćelijske debljine (pigmentni epitel irisa), ali prednja površina nema epitela. Ta prednja površina se projicira kao dilator mišića. Visoko pigmentirani sadržaj blokira svjetlo koje prolazi kroz šarenicu ka mrežnjači, usmjeravajući ga na zjenicu Vanjski rub šarenice, poznat kao korijen, pričvršćen na bionjaču i prednji dio cilijarnog tijela. Iris i cilijarno tijela zajedno su poznati kao prednja uvea. Ispred samog korijena irisa je regija zvana trabekulska (kvržičasta) mreža, kroz koju se očna vodica stalno crpi iz oka, rezultirajući pojavom da bolesti irisa često imaju jak uticaj na očni pritisak i posredno na viđenje. Zajedno sa prednjim cilijarnim tijelom, šarenica pruža sporedni puteljak za oticanje tečnosti iz oka.

Šarenica je podijeljen u dva glavna područja:

Zjenična zona je unutrašnja regija čiji rub čini granicu zjenice.
Cilijarna zona je ostatak irisa, koji se proteže od svog početka do cilijarnog tijela.

Najdeblja regija irisa razdvajaja zjenični od cilijarnog dijela. Taj dio je je rudiment omotača embrionske zjenice. Obično se definira kao regija u kojoj se preklapaju sfinkterski mišić i dilatatorski mišić. Za napajanje šarenice krvnim sudovima služe kružni grebeni koji se protežu od periferije do zjenične zone.

Kod sisara i vodozemaca, mišićne ćelije irisa grade glatke mišiće, ali su kod gmizavaca i ptica poprečnoprugasti. Mnoge ribe nemaju ni jedne ni druge, a, kao rezultat toga, njihove šarenice nisu u stanju da se šire i smanjuju, tako da zjenica ostaje uvijek na određenoj veličini.

Prednja površina

Fuchsove kripte su niz otvora koji se nalazi se na obje strane zadebljanja koje omogućavaju stromi i dubljem dijelu irisnog tkiva da budu uronjeni u očnu vodicu. Kolagenske trabekule koje okružuju granice kripte se možgu vidjeti u plavim šarenicama.
Na pola puta između kolareta i korijena šarenice, ovi nabori rezuliz promjena na u površini kako se širi.
Kripte na dnu iris su dodatni otvori koji se mogu uočiti u blizini najudaljenije dio cilijarnog dijela šarenice.

Zadnja površina

Radijalne kontrakciea Schwalbeovih nabora su niz vrlo finih kružnih nabora u zjeničnom dijelu irisa, a protežu se od margina zjenice na kolaret. Oni su povezani s zapečenim izgledom krova zjenice.
Strukturni Schwalbeovi nabori su radijalni nabori koji se protežu od granice cilijarne i zjenične zone koje su mnogo šire i šire razmaknute. Nastavljaju se u "dolini" između cilijarnih nastavaka.
Neki od nabora kružne kontrakcije su fini niz grebena koji vodi u blizinu zjenične margine i razlikuju se u debljini pigmentnog epitela šarenice; drugi su u njenom cilijarnom dijelu.

Histologija

Svjetlosna mikrografija dijela irisa u blizini zjenice
M. sph.̟ – Sfinkterski mišić,
L – Sočivo

Od prednjeg ka stražnjem (leđnom) dijelu, slojevi irisa su:

Prednji granični sloj,
Stroma,
Sfinkterski mišić,
Dilatacijski mišić,
Prednji pigmentni mioepitel,
Zadnji pigmentni epitel.

Inervacija

U očnoj dužici, kao i u zidovima arterija, mišićna vlakna (ćelije) su razmještena pojedinačno; to su tzv. višejedinični mišići u kojima svaka ćelija kontrahira nezavisno od ostalih. Mišići koji izazivaju brze i precizne pokrete (očni) sadrže manji broj (15-25) mišićnih vlakana, kojih u tromim mišićima, bez precizne kontrole (npr. u održavanju tjelesnog položaja) može biti i do 3.000. U takvim mišićima, većina vlakana je istovremeno inervirana iz dva ili više nervnih završetaka, tj. uključena su u isto toliko motornih jedinica.

Također pogledajte

Reference

^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Iris

https://web.archive.org/web/20070929155146/http://www.med.uni-magdeburg.de/fme/kauge/Uvea.pdf (PDF-146 kB)
Detailed photographs of human irides Arhivirano 18. 3. 2009. na Wayback Machine

[1] Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

[2] Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press

[3] Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.

[4] Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.

[1]

[2]

[3]

[4]