Rio de Janeiro

(Preusmjereno sa Rio de Žaneiro)
22°54′30″S 43°11′47″W / 22.90833°S 43.19639°W / -22.90833; -43.19639

Rio de Janeiro (bos. Rijeka januara) je grad u jugoistočnom Brazilu i glavni grad istoimene savezne države. Prema broju stanovnika, drugi je naveći grad Brazila. Smatra se kao najljepši ili jedan od najljepših gradova u svijetu. Rio je slavan po svojim plažama Copacabana i Ipanema, sa lancem hotela koji su smješteni pokraj tih plaža, zatim po džinovskom kipu Isusa, poznatom kao "Cristo Redentor", na planini Corcovado, te naročito po svom godišnjem Karnevalu. Grad također ima najveću šumu unutar samog naseljenog regiona, po imenu "Floresta da Tijuca".

Rio de Janeiro
Naselje
Rio de Janeiro
Grb
Službeni naziv: Município do Rio de Janeiro
Država Brazil
Regija Rio de Janeiro
Nadmorska visina 0−1.021 m
Koordinate 22°54′30″S 43°11′47″W / 22.90833°S 43.19639°W / -22.90833; -43.19639
Površina
 - Metro 1.260 km2
Stanovništvo
 - Urbana zona 6.453.682
 - Metro 12.090.607
Gustoća 4.781 /km2 
Gradonačelnik Eduardo Paes (PMDB (2009–2016))
Vremenska zona BRT (UTC-3)
 - ljeto UTC-2
Poštanski broj 20000-000
Pozivni broj (+55) 21
Veb-sajt: http://www.rio.rj.gov.br/

Geografija

uredi

Rio de Janeiro je geografski smješten na 22 stepena i 54 minute južno, te 43 stepena i 14 minuta zapadno (22°54' S 43°14' W). Broj stanovnika grada je oko 6.453.682 (procjena 2014), a površina koju zauzima je 1256 km2 (485 kv. milja). Šira metropolitanska oblast broji otprilike 10 do 13 miliona stanovnika. Rio je drugi po veličini brazilski grad poslije São Paula,[1] a bio je i glavni grad Brazila sve do 1960. godine, kada je grad Brasília zauzeo njegovo mjesto.

Historija

uredi
 
Rio de Janeiro 1919. godine. Fotografiju je snimila Harriet Chalmers Adams.

Zaljev Guanabara, mjesto budućeg grada, prvi put su vidjeli portugalski istraživači u ekspediciji koju je vodio Gaspar de Lemos, 20. januara, 1502. godine, odakle i potiče naziv Rio de Janeiro (Januarska rijeka). Legenda kaže da su moreplovci ovaj zaljev nazvali rijekom zato što su i mislili da je u pitanju rijeka, međutim, to se teško može dogoditi iskusnim moreplovcima. Istina je da se u to vrijeme riječ rijeka koristila za sve veće vodene površine koje ulaze u kopno.

Ferdinand Magellan je 1519. godine, u zaljevu dopunjavao zalihe, a francuski krijumčari su ga koristili za šverc drveta pernambuco. Kada je francuski vitez Nicolas Durand de Villegaignon došao u zaliv sa 600 vojnika i kolonista, osnovao je prvo evropsko naselje u ovom dijelu Brazila, pod nazivom Francuski Antarktik (France Antarctique). Kolonisti su uglavnom bili Francuzi i Švicarci.

Službeno, grad je osnovan 1. marta 1565. godine, portugalski vitez, bratić tadašnjeg generalnog guvernera Brazila, Estácio de Sá. Prvobitni naziv grada je bio São Sebastião do Rio de Janeiro (Sveti Sebastijan Januarske Rijeke), u čast portugalskom kralju Sebastijanu I. Osnovni razlog osnivanja grada je bilo protjerivanje Francuza iz Brazila. U godinama koje slijede Rio će biti meta gusara, naročito onih čije su zemlje bili protivnici Portugala u ovom dijelu svijeta, Holandije i Francuske.

Rio je osnovan na vrhu brda Šećerna Glava. Kasnije je čitav jedan grad izrastao na vrhu ovog brda, oponašajući dotadašnje srednjovjekovne evropske gradove i njihovu strategiju odbrane. Kako je Šećerna Glava bila centar grada, postala je i centar širenja grada, na jug i zapad.

Na kraju 16. vijeka portugalska kruna je više pažnje posvetila brazilskim mjestima na Atlantiku. Mjesta su postala vrlo bitne strateške tačke u brodskom prometu južnog Atlantika, između portugalskih kolonija u Africi i Americi, kao i u prometu ka Evropi. Portugal gradi tvrđavu u Riju i sklapa saveze sa domorodcima kako bi branili grad od gusara. Uskoro je počeo i industrijski razvoj, u pitanju je bila proizvodnja i prerada šećerne trske, međutim, kako je sjeverni Brazil proizvodio kvalitetniji šećer, ova grana industrije je polako počela odumirati.

 
Rio de Janeiro, pogled iz helikoptera

Do početka osamnaestog vijeka je napadan uglavnom od strane francuskih gusara. Poslije 1720. godine, kada su portugalski istraživači u planinama današnjeg Minas Geraisa pronašli zlato i dijamante, Rio je postao mnogo pogodnija luka za izvoz od dotadašnje najveće Brazilske luke Salvadora u Bahiji. 1763 godine, Rio postaje i službeno administrativni centar Portugalske Amerike.

Kada je 1808. godine, portugalska kraljevska porodica, bježeći pred Napoleonom, stigla u Rio de Janeiro, Rio je postao glavni grad čitavog portugalskog carstva, čime je postao jedina evropska prijestonica izvan Evrope. Mnogi stanovnici Rija su ovom prilikom istjerani iz svojih kuća kako bi plemići iz Portugala imali dovoljno komotan smještaj.

Kada je Pedro I. od Brazila proglasio nezavisnost Brazila, 1822. godine, odlučio je zadržati Rio kao prijestonicu njegovog novog carstva, ali je već tada grad počeo gubiti na značaju kako ekonomskom tako i političkom. Novi grad se uzdizao čak i iznad Rija, bio je to Sao Paulo.

 
Hotel Copacabana Palace na plaži Copacabana. Jedan od najpoznatijih i najluksuznijih hotela u Riju. Sagrađen je dvadesetih godina dvadesetog vijeka.

Početkom 20. vijeka, grad je bio uglavnom ograničen na područje današnjeg historijskog centra na samim ustima zaliva Guanabara. Tada se težište gradskog života polahko počinje pomjerati intenzivnije ka jugu i zapadu u današnju Južnu Zonu (Zona Sul), a prekretnica je bilo bušenje tunela koji povezuje četvrti Botafogo i Copacabana. Prirodne ljepote plaže u kombinaciji sa luksuzom i stilom hotela Copacabana Palace, pomogao je Riju da stekne reputaciju grada zabave na plaži, primamljivog za turiste (iako je ova reputacija malo poljuljana u zadnje vrijeme, stvaranjem favela i nasiljem vezanim za trgovinu drogama).

Rio je ostao brazilska prijestonica i poslije 1889. godine, kada je vojska zbacila monarhiju i uspostavila republiku. Ipak, planovi o preseljavanju prijestonice u središnje dijelove zemlje, kako bi bila jednako udaljena od svih brazilskih krajeva, su postojali i u to vrijeme. Napokon je 1955. godine, tadašnji predsjednik Juscelino Kubitschek, odmah po svom izboru na ovo mjesto obećao izgradnju nove brazilske prijestonice. Iako su mnogi držali da je u pitanju politička retorika, Kubitschek je uspio stvoriti novi grad Braziliju do 1960. godine. Iste godine, 21. aprila, prijestonica je i službeno prebačena iz Rio de Janeira u Brasiliju.

Sljedećih 15 godina, do 1975. godine Rio je bio grad-država (kao što su Hamburg i Bremen u Njemačkoj) pod nazivom Guanabara, po zalivu koji ga okružuje. 1975. godine, predsjedničkim dekretom poznatim kao A Fusão (fuzija - spajanje), grad je izgubio federalni status i utopio se u državu Rio de Janeiro. I danas Carioce, traže da im se vrati općinska autonomija.

Dijelovi grada

uredi
 
Nekadašnja opera, a danas gradsko pozorište, izgrađeno u klasičnom evropskom stilu, početkom 20. vijeka u centru Ria.

Grad je podijeljen na:

  • Historijski centar (Centro);
  • Južna zona - turistička zona, sa poznatim plažama;
  • Sjeverna zona - industrijska zona;
  • Zapadna zona sa novim distriktom Barra da Tijuca.

Centar

uredi

Centro predstavlja historijski centar grada. Ovdje se nalazi kolonijalna zgrada 'Paço Imperial', koja je služila kao rezidencija portugalskim guvernerima kolonijalnog Brazila. Tu su također mnoge historijske crkve, uključujući i katedralu Candelária. Gradsko pozorište i nekoliko muzeja se također nalaze u centru. Centar je i dalje poslovno srce grada. Jedna od poznatih atrakcija grada je i tramvaj Bondinho, koji kruži po centru preko akvadukta Arcos da Lapa (sagrađenog 1750. godine, pretvorenog u most 1896.) i obližnje četvrti Santa Teresa, nazad u centar.

Južna zona

uredi
 
Pogled na Ipanemu sa Corcovadoa

Južna zona Rio de Janeira se sastoji od nekoliko četvrti, među kojima su São Conrado, Leblon, Ipanema, Arpoador, Copacabana i Leme, koji čine najpoznatiju obalnu liniju u Riju. Ostale četvrti u Južnoj zoni su Botafogo, Flamengo, Urca, Lagoa, Gávea, Jardim Botânico i Laranjeiras.

Copacabana je osim plaže poznata i po najspektakularnijem dočeku Nove godine, gdje više od dva miliona ljudi slavi Novu godinu na pijesku i gleda novogodišnji vatromet. Od 2001. vatromet se ispaljuje iz čamaca radi sigurnosti učesnika i cijele četvrti.

 
Plaža Ipanema, u južnoj zoni

Sjeverno od Lemea, na ulazu u zaljev Guanabara, nalazi se četvrt Urca i brdo Šećerna Glava ('Pão de Açúcar'), poznata grba na krajoliku Rija, druga po visini u gradu, odmah iza Pedra da Gávea. Do njenog vrha se može doći žičarom sa plaže Praia Vermelha, sa zaustavljanjem na brdu Urca. Pogled koji se nudi sa ovog vrha se još jedino može vidjeti na vrhu brda Corcovado. Na obližnjem vrhu, Pedra Bonita, se upražnjava zmajarstvo. Zmajevi, let završavaju na plaži Praia do Pepino u četvrti Sao Conrado.

Šuma Tijuca ("Floresta da Tijuca"), koja se nalazi u južnoj zoni Rija, je druga po veličini, šuma u urbanoj sredini. Najveća šuma u urbanoj sredini se također nalazi u Riju, i u pitanju je Floresta da Pedra Branca. Film Za sve je kriv Rio iz 1984. godine je snimljen u blizini šume Tijuca, a kuće za iznajmljivanje, koje su i likovi u filmu iznajmili, sa ruba šume pružaju nevjerovatan pogled na poznate plaže.

Sjeverna zona

uredi

U sjevernoj zoni Rija se nalazi stadion Maracanã, nekada najveći nogometni stadion, a danas poslije preuređenja može primiti oko 80.000 gledalaca (najveći stadion je Stadion Prvog maja u Pjongjangu, Sjeverna Koreja). Kapacitet stadiona je smanjen zbog sigurnosnih pravila. Poslije renoviranja Maracanã će moći primiti 120.000 gledalaca. Otvaranje i zatvaranje Panameričkih igara 2007. je održano na ovom stadionu.

Osim Maracane, u sjevernoj zoni Rija se nalaze i druge turističke i historijske atrakcije, kao što je Manguinhos, biomedicinski institut u obliku maurskog dvorca, objekt Quinta da Boa Vista i stara imperijalna palača Paso u kojoj se sada nalazi Brazilski Nacionalni Muzej.

U sjevernoj zoni se nalazi i međunarodni aerodrom Antônio Carlos Jobim (koji je dobio ime po poznatom brazilskom muzičaru), kao i glavni studentski kampus Federalnog Univerziteta Rio de Janeiro, na Fundão. Osim ostrva Fundão, na ostrvu Governador (četvrt: Portuguesa) se nalazi u sjevernoj zoni.

Zapadna zona

uredi

Zapadna zona je najudaljeniji od centra grada. Uključuje četvrti Barra da Tijuca, Jacarepaguá, Recreio dos Bandeirantes, Vargem Grande, Campo Grande, Santa Cruz i Bangu. Četvrti u ovoj zoni najbolje otkrivaju međusobne socijalne razlike klasa građana u Brazulu. U ovoj se regiji nalaze i industrijske zone, ali i nekoliko manjih područja koja su i dalje okrenute poljoprivredi.

Zapadno od starih četvrti ove zone je Barra da Tijuca, koja je trenutno dio koji se najviše gradi, zbog činjenice da su troškovi zemlje i gradnje najniži u čitavom Riju, a nije zanemarljiva ni činjenica da je četvrt na obali. Ovo privlači ne samo srednju, nego i višu klasu koja za sobom povlači i luksuz, trgovačke centre i određenu dozu ležernosti. Urbanistički planovi za ovo područje su rađeni u kasnim šestdesetim godinama 20. vijeka, miješajući predgrađa u SAD (kuće sa dvorištem) i nebodere. Plaže Bara da Tijuce postaju sve popularnije, a u ovoj četvrti bilo je i sportsko selo za pan-američke igre 2007. Sve ovo predstavlja Baru u budućnosti, kao poseban grad.

Osim Bare i Jacarepaguá i Campo Grande, također doživljavaju preporod i značajan privredni rast.

 
Panorama Rija sa Corcovadoa

Klima

uredi

Rio ima tipičnu tropsku klimu sa visokim temperaturama i vlažnošću tokom čitave godine. Ljetne vrućine dostižu i preko 40 °C. Ipak, veliki broj vodenih površina i blizina brda i planina čine ljeto u Riju podnošljivim. Padavine su česte, naročito u ljetnim mjesecima, kada su moguće i oluje, ali ne i tropski cikloni.

JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Najviša prosječna temperatura (°C)29,430,229,427,826,425,225,325,625,026,027,428,6Ø27,2
Najniža prosječna temperatura (°C)23,323,523,321,920,418,718,418,919,220,221,422,4Ø21
Padavine (mm)11410510313785,6805650,5878895169Σ1170,1
Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
29,4
23,3
30,2
23,5
29,4
23,3
27,8
21,9
26,4
20,4
25,2
18,7
25,3
18,4
25,6
18,9
25,0
19,2
26,0
20,2
27,4
21,4
28,6
22,4
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Padavine
114
105
103
137
85,6
80
56
50,5
87
88
95
169
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Izvor: worldweather.org

Administrativne regije Rio de Janeira

uredi
Zona Central
uredi
  • Centro
  • Praça da Bandeira
  • Rio Comprido
  • Praça Mauá
  • Gamboa
  • Santo Cristo
  • Santa Teresa
  • Praça Quinze
  • Estácio
  • Catumbi
  • Saúde
  • Cidade Nova
Zona Sul
uredi
  • Botafogo
  • Copacabana
  • Lagoa
  • Rocinha
  • Flamengo
  • Glória
  • Catete
  • São Conrado
  • Humaitá
  • Jardim Botânico
  • Gávea
  • Ipanema
  • Leblon
  • Joá
  • Urca

Zona Norte

uredi
  • VIII Tijuca
  • IX Vila Isabel
  • X Engenho de Dentro

Zona da Leopoldina

uredi
  • Ramos
  • Penha
  • Bonsucesso
  • Olaria
  • Manguinhos
  • Brás de Pina
  • Vila da Penha
  • Higienopólis
  • Vila Kosmos
  • Engenho da Rainha
  • Complexo do Alemão
  • Complexo da Maré
  • Inhaúma
  • Del Castilho
  • Maria da Graça
  • Ilha do Governador (Ostrvo Governador)
  • Vicente de Carvalho
  • Vila Kosmos
  • Vista Alegre

Central

uredi
  • XIV Irajá
  • XV Madureira
  • XXII Anchieta
  • XXV Pavuna
  • XXXI Vigário Geral

Barra

uredi
  • XVI Jacarepaguá
  • XXIV Barra da Tijuca
  • XXXIV Cidade de Deus (CDD) (Božiji grad)

Bangu

uredi
  • XVII Bangu
  • XXXIII Realengo

Campo Grande

uredi
  • XVIII Campo Grande
  • XIX Santa Cruz
  • XXVI Guaratiba
  • XXVI Quintino

Socijalno stanje

uredi
 
favela Rocinha u Rio de Janeiru

Rio je tipičan brazilski grad u pogledu velikih razlika između bogatih i siromašnih. Iako je u pitanju jedan od najvećih svjetskih gradova, gotovo tri petine njegovih stanovnika živi u naseljima koje se ovdje nazivaju favelama, a koje se najčešće nalaze na strminama na kojima nije ni moguće graditi neke trajnije i čvršće građevine,[2] i gdje su i nesreće poput teških poplava u kišnom periodu najčešće. U favelama, oko 95% stanovništva živi ispod praga siromaštva, dok je ta stopa na nivou cijelog grada oko 40%.[3] U favelama su najviše stope kriminala, zbog droga, borbi bandi i dugih kriminalnih oblika, najčešće prouzrokovanih siromaštvom. Ono što je neobično za favele u Riju je njihova blizina bogatim četvrtima. Tako su bogate četvrti poput Ipaneme i Copacabane, stiješnjene između plaža i brda, a na padinama ovih brda se nalaze siromašne favele.

Postoje brojne vladine inicijative da se problemi u favelama riješe, počev od raseljavanja stanovništva iz njih u javne stambene zgrade poput Cidade de Deus, a odnedavno postoje i pristup poboljšanja uvjeta života u favelama, kako bi se dovelo do nivoa u ostatku grada, kao što su to naprimjer programi "Favela Bairro" i raspoređivanje tzv. mirovnih policijskih jedinica.

U isto vrijeme (prema podacima iz 2000.) neka od četvrti u Riju imaju HDI indeks viši nego u mnogim visokorazvijenim zemljama svijeta:[4]

  • četvrt Leblon (sa HDI indeksom 0,967) što je u istom nivou kao i Norveška, država na najvišim HDI indeksom
  • četvrt Bangu (sa HDI indeksom 0,794) što je na nivou kao i Argentina

Sport

uredi
 
Stadion "Maracaná"

Rio de Janeiro je bio domaćin pan-američkih igara 2007. godine. Finale Svjetskog prvenstva u odbojci na pijesku se održava u Rio de Janeiru. U četvrti Jacarepaguá se održavala Velika Nagrada Brazila u Formuli 1 od 1978. do 1990. godine. Prvenstvo u surfanju se održavalo na plažama Rija 17 godina za redom, od 1985. do 2001. godine.

Pored samog hrama nogometa, stadiona Maracanã, se gradi novi stadion, kapaciteta 45.000 gledalaca. Stadion će nositi ime bivšeg predsjednika FIFA-e i građanina Rija, Joãa Avelanga. U sklopu kandidature za ljetne Olimpijske igre 2012. godine, na Copacabani su izgrađena borilišta za triatlon, odbojku na pijesku i jahting.

Nogomet

uredi

Ipak, najpopularniji sport u Riju je nogomet. U Riju se nalaze neki od najvećih brazilskih nogometnih klubova:

Vrlo je popularan i nogomet na plaži.

Saobraćaj

uredi

U Riju, osnovna forma javnog prevoza su autobusi. Postoji gotovo 440 općinskih autobuskih linija kojima se svakodnevno prevoze gotovo četiri miliona putnika. Osim njih postoje i mnogobrojne međugradske linije. Iako je jeftina i frekventna, politika javnog prevoza u Riju se sve više fokusira na gradsku i podzemnu željeznicu u svrhu smanjenja ispuštanja automobilskih gasova i povećanja kapaciteta putnika. Usluge javnog prevoza u Riju su predmet mnogih kritika, kao i jedan od osnovnih motiva za proteste 2013. godine, koji su započeli u São Paulu i proširili se širom Brazila. Po navodima građana, povećanje cijena prevoza autobusa i metroa nisu bile potrebne, naglašavajući da su cijene bile isuviše visoke za ovako loš kvalitet usluga.

Metro

uredi

Rio de Janeiro ima dvije metro linije (Metrô Rio) ukupne dužine oko 42 km, uz 32 metro stanice. Budući planovi su da se izgradi treća linija do Niteróia i São Gonçala, uključujući i podvodni tunel ispod zaliva Guanabara da bi pružio dodatne usluge trenutno postojećem sistemu feribota.[5] Metro u Riju se smatra najsigurniji i ekološki najbolje prihvatljiv način javnog prevoza.[6]

Televizijske stanice u Riju

uredi

Poznati stanovnici

uredi

Gradovi partneri

uredi

Galerija slika

uredi

Također pogledajte

uredi

Vanjski linkovi

uredi

Službene stranice

uredi

Obrazovanje

uredi

Fotografije

uredi

Turizam

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Instituto Brasileiro de Geografia e Estatística (IBGE) (29. 11. 2010). "Censo 2010: população do Brasil é de 190.732.694 pessoas" (jezik: portugalski). Pristupljeno 25. 12. 2011.
  2. ^ "Barracos em expansão". Iets.org.br. Arhivirano s originala, 12. 10. 2010. Pristupljeno 16. 10. 2010.
  3. ^ "FGV: desigualdade entre favela e asfalto cai no Rio". Revistaepoca.globo.com. 31. 8. 2010. Arhivirano s originala, 9. 10. 2010. Pristupljeno 16. 10. 2010.
  4. ^ HDI (jezik: portugalski). Rio, Brazil: PNUD. 2000. ISBN 85-240-3919-1. Arhivirano s originala (PDF), 3. 10. 2011. Pristupljeno 9. 1. 2008.
  5. ^ "O DIA Online — Linha 3 do metrô vai receber R$35 milhões da União". odia.terra.com.br. 21. 2. 2008. Arhivirano s originala, 26. 2. 2008. Pristupljeno 6. 5. 2009.
  6. ^ Do G1, no Rio, com informações da TV Globo. "Metro Rio – Transport". G1.globo.com. Arhivirano s originala, 14. 5. 2011. Pristupljeno 17. 4. 2010.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)