Kongo (rijeka)

rijeka u srednjoj Africi
(Preusmjereno sa Rijeka Kongo)

Kongo ili Zair je velika rijeka ekvatorijalne Afrike, duga je približno 4700 km. Po dužini je peta u svijetu i druga u Africi, nakon Nila. Površina sliva joj je 3.800.000 km2 i po obilju vode jedna je od najvećih rijeka na svijetu. Tvore je dva izvorišna toka: Luapula i Lualaba. Pod nazivom Zair poznata je nizvodno od Stanleyjevih slapova. U Republici Kongo naziva se Kongo, a u Angoli Rio Zaire. Ima velik broj pritoka (Lindi, Lomami, Mangala, Ubangi, Sangha, Kwa i dr.). Velikim, 11 km širokim estuarijem utječe u Atlantski okean. Plovna je od ušća do Matadija (134 km), od Malebo Poola (Stanley Pool) do Stanleyjevih slapova (1690 km) te uzvodno do slapova u dužini 942 km (Lualaba). Veliki hidroenergetski potencijal Konga samo je lokalno iskorišten.

Teče pretežno kroz Demokratsku Republiku Kongo, Kongo, Srednjoafričku Republiku, te dijelom kroz Zambiju, Angolu, Kamerun i Tanzaniju. Rijeka je široka od 0,8 do 16 km, zavisno od lokacije i dijela godine.

Kongo nastaje u južnom dijelu Demokratske Republike Kongo, gdje se sastaju rijeke Lualaba i Luvua. Zatim teče prema sjeveru, do Stanleyevih slapova, u blizini grada Kisangani, i vrlo blizu ekvatora počinje skretati obrnuto od kazaljke na satu. Prvo teče prema sjeverozapadu, zatim prema zapadu, pa prema jugu. Ulijeva se u Atlantski okean formirajući veliki riječni bazen koji prekriva više od 4 miliona km2. Zbog svog položaja u najvećem afričkom kišnom pojasu, Kongo nosi više vode od bilo koje druge rijeke na zemlji, osim Amazona u Južnoj Americi. Na ušću u Atlantski okean protok Konga je 34.000 m3 u sekundi.

Unutar toka rijeke Kongo nalazi se 4.000 riječnih otoka od kojih je više od 15 dužih od 16 km. Upravo zbog ovih otoka neki dijelovi toka nisu plovni. Skoro 400 kilometara Konga nije plovno, ali ne samo zbog ovih otoka nego i zbog mnogih slapova.

Podjela rijeke Kongo uredi

Rijeka Kongo je podijeljena u četiri dijela: Izvorišni dio, Gornji Kongo, Srednji Kongo i Donji Kongo.

Izvorišni dio uredi

U Kongo se ulijeva voda iz izvora u sjevernoj Zambiji i južnoj Demokratskoj Republici Kongo, na visinama od 1000 do 2000 metara nadmorske visine. Ovi izvori imaju mnogo brzaca, pa se ne mogu koristiti za komercijalnu navigaciju. U Zambiji, Chambeshi i ostali izvori ulijevaju se u jezero Bangweulu, koje je okruženo mnogim močvarama. Voda iz jezera Bangweulu ulijeva se u rijeku Luapulu, koja tvori granicu između Zambije i Demokratske Republike Kongo, te se ulijeva u jezero Mweru, koje otječe u rijeku Luvuu u Demokratskoj Republici Kongo. Zapadno, u južnom dijelu Demokratske Republike Kongo, rijeka Lualaba i njene pritoke nastaju u visoravnima Katanga. Lualaba se sa rijekom Lufira ulijeva u jezero Upemba i teče sjeverno, gdje se s Luvuom sastaje u sjevernom dijelu Katange.

Gornji Kongo uredi

Gornji Kongo, koji se smatra i nastavkom Lualabe, teče od ušća Luvue u Lualabu do Stanleyjevih slapova. Samo 300 km Gornjeg Konga, između gradova Kindu i Ubundu, plovno je. Uzvodno od grada Ubundua jest lanac od sedam velikih vodopada koji se protežu na dužini 100 km. Stanleyjevi slapovi su posljednji od njih i smješteni su 50 km sjeverno od ekvatora i 460 m iznad nivoa mora. Kisangani, jedan od najvećih gradova u Demokratskoj Republici Kongo, odmah je ispod tih slapova.

Srednji Kongo uredi

Srednji Kongo skreće prema sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu, a nadmorska razina između Stanleyjevih slapova i Malebo Poola opada za samo 100 m. Svih 1600 km je plovno. Na ovom dijelu u Kongo se ulijevaju četiri velike rijeke: Lomami, Aruwimi, Ubangi i Kasai. Lomami teče prema sjeveru, gotovo paralelno s Gornjim Kongom, a ušće u Kongo joj se nalazi sa južne strane, oko 130 kilometara nizvodno od grada Kisangania. Rijeka Aruwimi, koja se u gornjem dijelu toka naziva Ituri, odvodnjava područje velikih kišnih šuma zapadno od Albertovog jezera. Teče prema zapadu i ulijeva se u Kongo sa sjeverne strane, 100 kilometara nizvodno od ušća rijeke Lomami. Ubangi, najveća Kongova pritoka, teče od ušća rijeka Bomu i Uelle prema zapadu i prati granicu između Demokratske Republike Kongo i Središnje Afričke Republike. U blizini Banguia, glavnog grada Središnje Afričke Republike, naglo skreće prema jugu i ulijeva se u Kongo malo južnije od ekvatora. Od ovog ušća, pa do tačke ispod Kinshase Srednji Kongo čini prirodnu granicu između Demokratske Republike Kongo i Republike Kongo. Na tom dijelu rijeka Kasai, poznata još i pod nazivom Kwa, utječe u Kongo s istoka. Kasai i njegove pritoke teku sjeverozapadno od sjeverne Angole prema Demokratskoj Republici Kongo. Ostale velike pritoke na Srednjem Kongu jesu Lulonga, Ikelemba, Ruki, Itimbiri, Mongala i Sangha. Približno 160 km nizvodno od ušća rijeke Kwa, Kongo se proširuje u jezero poznato pod nazivom Malebo bazen ili Stanleyjev bazen. Tu rijeka kruži oko otoka Mbamoua.

Donji Kongo uredi

Kongo se nakon Stanleyevog bazena ponovno sužava i do Atlantskog okeana je dug još 435 kilometara. Glavni grad Demokratske Republike Kongo, Kinshasa, na suprotnoj je strani od glavnog grada Republike Kongo, Brazzavillea. Zbog divljih brzaca većina Donjeg Konga plovna je samo za manje riječne brodove. Posljednji brzaci su 135 km uzvodno od ušća. Glavna luka, Matadi, smještena je na južnoj strani rijeke, odmah ispod brzaca. Kinshasa i Matadi spojeni su željeznicom. Nizvodno od Matadija Kongo formira prirodnu granicu između Demokratske Republike Kongo i Angole.

Historija rijeke Kongo uredi

Narod Bantu živio je uz rijeku Kongo više od 2000 godina. Na rijeci su lovili ribe, a između rijeke i prašume, bilo je plodno tlo. Moćno carstvo ljudi iz Konga razvilo se 1300-tih godina. Portugalski pomorac Diogo Cão prvi je poznati Evropljanin koji je posjetio rijeku Kongo. Na svojim putovanjima od 1482. do 1485. ušao je u estuarij Konga. Okolno područje proglasio je portugalskom teritorijom i ostavio je portugalsku zastavu na obali kao dokaz svog otkrića. Kralj Konga zaželio je dobrodošlicu Camu i svim sljedećim istraživačima pa su ostvarili vrlo prijateljske odnose i trgovinu s Portugalom. Više od 300 godina prošlo je dok nije došlo do ozbiljnih istraživanja rijeke Kongo. Francisco José de Lacerda, portugalski istraživač, došao je do visoravni Katanga sa istoka 1798. To su učinili i arapski trgovci 1800-tih. Arapi su proširili svoj utjecaj na istočnu stranu zavale Konga, gdje su mnogo trgovali. Škotski istraživač i misionar, David Livingstone, posjetio je rijeke Luapula i Lualaba 1871. vjerujući da su one izvor Nila. Prvi istraživač koji je sam istražio cijelu rijeku bio je anglo-američki novinar i istraživač Henry Morton Stanley. Godine 1876. i 1877. prešao je više od 2600 km uz rijeku Kongo. Uz pomoć belgijskog kralja Leopolda II, Stanley se vratio u Kongo od 1879. do 1884. Osnovao je 22 naselja na Kongu, na Gornjem Kongu pustio je četiri broda u pogon i izgradio cestu oko brzaca na Donjem Kongu između bazena Matadia i Malebo. Godine 1885. Slobodna Zemlja Kongo, koja je uključivala veći dio zavale Konga, postala je privatno vlasništvo Leopolda II. Godine 1908. taj entitet postao je belgijska kolonija, Belgijski Kongo, a 1960. stekao je nezavisnost kao država Kongo.

Prosječni mjesečni protok (u m3/s)
Hidrološka stanica: Kinshasa (podaci izračunati kroz 81 godinu)