Radoje Dubjević
Radoje Dubjević (1418-1435) trgovac iz Foče.
Radoje Dubjević | |
|---|---|
| Rođenje | 15. vijek Foča, Bosansko Kraljevstvo |
| Nacionalnost | Bosanac, Bošnjanin |
| Zanimanje | trgovac |
Radoje Dubjević je istaknuti fočanski trgovac iz 20. i 30-tih godina 15. vijeka. Nisu poznati njegovi preci niti njegovi nasljednici. U njegovom prezimenu vjerovatno se krije veza sa slavenskim izrazom dub – hrast. Radoje je ostao upamćen samo prema knjigama zaduženja u Dubrovniku.
Knjige zaduživanja pokazuju na koji način su najčešće poslovali bosanski trgovci. Obzirom da nisu imali dovoljno kapitala oni su u Dubrovniku uzimali robu na kredit (izraženu u novčanom iznosu), odvozili je u svoju sredinu i preprodavali tamošnjem stanovništvu. Po obavljenoj preprodaji bi davali novac svojim kreditorima. Preprodajom robe su dobro zarađivali obzirom na to da su uzimali robu koja se nije proizvodila u Bosni ili koja je bila kvalitetnije ili jeftinije izrade i cijene, pa su tako uspijevali da budu konkurentni na domaćem, bosanskom tržištu.
Radoje je 11 puta odlazio u Dubrovnik i napravio 17 ugovora o zaduživanju u periodu 1418-1435. Najviše se zaduživao kod poznate dubrovačke vlastele Gradići i Sorkočevići. Ukupan iznos njegovih zaduživanja je preko 1000 dukata. Maja 1420. godine Radoje Dubjević pravi tri zaduženja. Prvo se zadužuje kod dubrovačkog vlastelina Mihaila Sorkočevića na 137 perpera i 8 groša a na rok od tri mjeseca. Zatim se zadužuje kod vlastelina Ivana Matka Gradića na 145 perpera, te kod Nikše Lonisa Držića na iznos od 150 perpera i četiri groša.[1] Zaduživao se u robi (najčešće tkaninama) koju je prodavao u Foči. Nije poznato šta je Radoje donosio sa sobom u Dubrovnik, a najvjerovatnije je da se radi o poljoprivrednim i zanatskim artiklima, poluproizvodima i proizvodima iz fočanskog kraja.
Reference
uredi- ^ „Ego Radoye Dubieuich de Coza confiteor quod super me et super omnia bona mea obligo me dare et soluere ser Michaeli de Sorgo yperperos centum triginta septem et grossos octo grossorum Ragusii hinc ad tres menses proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Judex et testis ut supra. Et similiter obligo me dare et soluere ser Iuano Mathci de Gradi yperperos centum quadraginta quinque grossos Ragusii, terminus et omnia alia ut supra. Et similiter dare et soluere Nixe Lonis de Dersa yperperos centum quinquaginta grossos quatuor, grossos Ragusii, terminus et omnia alia ut supra” (11. maj 1420. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak : XIII, Folija: 192 verso.
Literatura
uredi- Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Djela XVIII, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka 13, 1961.
- Pavo Živković, Ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom društvu u XIV. i XV. stoljeću (Utjecaj primorskih gradova na ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom društvu u 14. i 15. stoljeću. Pojava građanske klase i novog plemstva), Tuzla: Univerzal, Biblioteka Istorija i revolucija, 1986.
- Esad Kurtović, Zaduživanja Radoja Dubjevića, trgovca iz Foče, Bosna franciscana XIV/25, Sarajevo 2006, 181-190.